U znake bolesti srca spada: da čovjek ne može spoznati Allaha, voljeti Ga, težiti susretu sa Njim, obratiti Mu se sa pokajanjem i da mu to bude preče od svih njegovih prohtjeva, već svoje prohtjeve i uživanja stavlja iznad pokornosti i ljubavi prema Allahu, zbog čega i jeste stvoren, kao što veli Uzvišeni u prijevodu značenja: ‘Kaži ti Meni, hoćeš li ti biti čuvar onome koji je strast svoju za boga svoga uzeo?’ (El-Furkan, 43)
Neki raniji učenjaci smatraju da se pod ovim misli na onoga ko se za svačim – šta go mu na um padne – povodi, pa na ovome svijetu živi kao životinja, ne znajući svoga Gospodara i ne robujući Mu onako kako mu je On naredio i zabranio, kao što veli Uzvišeni u prijevodu značenja: ‘Koji se naslađuju u žderu kao što stoka ždere i čije će prebivalište vatra biti.’ (Muhammed, 12)
Dakle, kakva djela, takva i nagrada! Prema tome, onaj ko – iako nije dio nežive prirode koja ne osjeća – na ovome svijetu bude živio onako kako Uzvišeni Allah ne voli i nije zadovoljan, već kako bi Uzvišenom Allahu – uprkos Njegovih blagdati – prkosio, ni na budućem svijetu neće živjeti životom sreće i rahatluka, niti umrijeti pa da izgubi osjećaj patnje i bola, nego – kao što veli Uzvišeni – u njemu neće moći ni umrijeti ni živjeti: ‘… i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; njega će teška patnja čekati.’ (Prijevod značenja sure Ibrahim, 17)
U znake bolesti srca spada i to što njegova sahibiju ne peče bol grijeha, kao što neki lijepo reče: “Mrtvoga rane ne bole!” Zdravo srce grijeh boli i peče, pa ga to nagoni na pokajanje i obraćanje Uzvišenom Gospodaru sa mobom da mu oprsti, kao što veli Uzvišeni u prijevodu značenja: ‘Oni koji se Allaha boje čim ih sablazan šejtan dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.’ (El-A’raf, 201)
Uzvišeni, također o bogobojaznima kažeu prijevodu značenja: ‘I za one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole…’ (Ali ‘Imran, 135) tj. sjete veličine Uzvišenog Allaha, Njegove prijetnje i kazne, pa ih to navede na traženje oprosta, za razliku od bolesna srca koje na već jedno počinjeno zlo, uzvrača novim. Zato El-Hasan, u vezi riječi Uzvišenog: ‘A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.’ (Prijevod značenja sure El-Mutaffifun, 14) kaže da se tu misli na uzastopno činjenje grijeha, sve dok srce potpuno ne oslijepi, za razliku od zdrava srca koje na zlo uzvraća dobrim, a na grijeh pokajanjem.
U znake bolesti srca spada i to što njegova sahibiju ne grize savjest što ne zna istinu, za razliku od zdrava srca koje pati kada pred njega iskrsne sumnja i koje boli što ne zna istinu i što krivo vjeruje. Zato se neznanje, s pravom, ubraja u jednu od najvećih nesreća, zbog koje pati svako ko u srcu svome ima imalo života. U tome smislu, neko je od učenjaka, rekao: “Od neznjanja nema goreg grijeha prema Allahu!” Imama Sehla neko je upitao: “Ebu Muhammede, šta je gore od neznanja?” – pa je odgovorio: “Ne znati da se ne zna.” Kažu da je pravo rekao, jer neznanje, u potpunosti, zatvara vrata znanjau.
Jedan plesnik je u stihu lijepo rekao:
Neznalice su i prije smrti mrtve,
a njihova tijela i prije groba grobovi.
Njihove su duše otuđene od tijela,
života im nema sve do proživljenja.
U znake bolesti srca spada i to što ga njegov sahibiju, umjesto korisnom hranom, hrani pogubnim otrovom. Tako se većina svijeta okreće od slušanja učenja Kur’ana, za koji je Uzvišeni rekao u prijevodu značenja: ‘Mi objavjujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost…’ (El-Isra, 82) i umjesto njega sluša pjesmu i svirku koje u srcu siju klice licemjerja i raspiru plamen strasti, a da ne govorimo o drugim vidovima vjerolomstva koja u sebi nose. To znači da se čovjek – zbog svoje privrženosti nečemu – usuđuje činiti grijeh koji preziru Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem. Neustručavanje od činjenja grijeha – što je posljedica bolesti srca – bolest srca samo još više pogoršava. Na drugoj strani, zdravo srce voli ono što vole Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: ‘…. ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalašenost i neposlušnost vam omrzio. Takvi su na pravom putu.’ (Prijevod značenja sure El-Hudžurut, 7)
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rakao: “Slat imana osjetio je onaj ko je zadovoljan da mu je Allah Gospodar, islam vjera, a Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, vjerovjesnik.” (Muslim)
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, također, je rekao: “Niko od vas neće vjerovati dok mu ja ne budem draži od njega samog, njegova djeteta, njegove čeljadi i cijelog svijeta.” (Buhari)
U znake bolesti srca spada i to da: njegov sahibija za prebivalište izabere ovaj svijet, da sa njim bude zadovoljan, da se na njemu osjeća siguran, da ne želi onaj svijet i da se za njega ne priprema. Jer, sve što je srce zdravije, sve se više usmjerava prema onome svijetu, s drugima se slaže naizgled, a suprostavlja u sebi i vidi u kakvom su stanju drugi, a oni ne vide u kakvom je ono, tako da je njegovo stanje na ovome svijetu upravo onakvo kako je preporučio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, riječima: “Budi na ovom svijetu kao stranac ili ka putnik – namjernik!” (Buhari)
Iz knjige: ‘Bistro more pobožnosti i suptilnosti’
Priprmio: Gora- tewhid
Obrada: Stazom islama