بسم الله الرحمن الرحيم
“…pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve čuješ i znaš!”
Kaže Ibn Džeriri Et-Taberi u tefsiru ovog ajeta: “Zaista Ti, o Gospodaru, čuješ šta govorim i dovim, i znaš ono što namjeravam u duši i za čim žudim, nije Ti skriveno ni javno ni tajno moje djelo.” U ovim riječima Hana nas podučava dvijema stvarima koje ako shvatimo postigli smo veliko dobro a sačuvali se ogromnog zla i zablude u koju su upali mnogi pripadnici islama a to je, na prvom mjestu potvrda i ispravno shvatanje trećeg dijela tewhida a to je tewhidu-l-esmai ves-sifat,
tj. vjerovanje i potvrđivanje da samo On posjeduje savršena imena i svojstva, da Mu nema ništa slično i da je čist od svake manjkavosti a druga stvar je pitanje “Et-Tevessula” o kome će mo također nešto ukratko reći.
Od vjerovanja Ehlis-Sunneta vel-džema’ata jeste i potvrda, prihvatanje i priznavanje svih imena i svojstava kojima je Sebe opisao Uzvišeni Allah u Svojoj Knjizi ili Ga je njima opisao Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u sunnetu potvrđujući i čvrsto vjerujući u značenje tih imena i svojstava bez iskrivljivanja teksta ili značenja, bez poricanja, bez ulaženja u kakvoću i bez poređenja tih svojstava sa svojstvima Njegovih stvorenja. Kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
” Niko nije kao On. On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)
A druga stvar je pitanje “Et-Tevessula” (način približavanja Allahu, dželle še’nuhu, posredovanje ili način da se dođe do željenog) koji Allah, dželle še’nuhu, spominje kada kaže (u prijevodu značenja):
“O vjernici, Allaha se bojte i tražite ono što će vas Njemu približiti, i na putu Njegovu se borite da bi ste postigli ono što želite.” (El-Maide, 35)
“Oni kojima oni upućuju dove sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva.” (El-Isra: 57.)
Islamski učenjaci “Et-Tevessul” dijele na dvije vrste:
1. Propisani tevessul, to je približavanje Allahu, dželle še’nuhu, na jedan od tri načina;
a)Tevessul putem Njegovih Uzvišenih Atributa i putem Njegovih savršenih imena, ovo je vrsta koju Hana koristi u njenoj dovi. Dokaza za ovu vrstu su riječi Allaha, dželle še’nuhu. “I Ejjuba, kada je Gospodaru svome zavapio: ‘Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.” (El-Enbija, 83)
b) Tevessul putem dobrih djela onoga koji upućuje dovu. Dokaz za ovu vrstu je 53. ajet sure Ali Imran:
“Gospodaru naš, mi vjerujemo u ono što si Ti objavio, mi Poslanika slijedimo, pa upiši nas među svjedoke.”
c) Tevessul putem dove vjernika jednih za druge. Najboji primjer toga je predaja u kojoj Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obavještava ummet o sedamdeset hiljada koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez kazne, pa mu kaže Ukkaše ibn Mihsan: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha da me učini od njih.” Buharija (3410, 6541), Muslim (220), Tirmizi (2576) i En-Nesai (7604) Kao i predaja od Enesa, radijAllahu anhu, da je Omer tražio od Abbasa, amidže Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da dovi za kišu.
2. Zabranjeni tevessul. Tu spada sve ono što nije došlo u Kur’anu i sunnetu poput tevessula putem ličnosti Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, tj. njegovim džahom, ili džahom dobrih ljudi (evlija) ili bilo koga od stvorenja, sve je ovo novotarija koja nije bila poznata prijašnjim generacijama na koju se odnose riječi Poslanika, sallAllhu alejhi we sellem: “Ko uradi neko djelo koje nismo mi radili ono će biti odbačeno.” (Buharija, 6297, Muslim, 1718)
“Poslije ona, kada je rodila, reče: “Gospodaru moj, rodila sam žensko.”
Kaže Bejdavi u svom tefsiru: “Rekla je ovo žaleći jer je običaj bio da se muška djeca daju na uslugu onima koji čitaju Knjigu.” Kaže Abdur-Rahman ibn Nasir Es-Sa’di: ” Kao da žali jer je očekivala da će biti muško kako bi bio sposobniji da služi i pogodniji za bogomolju.” Pogodniji u smislu jer žena ima period kada joj je ulazak u džamije zabranjen zbog mjesečnog pranja kao i zabrane miješanja sa muškarcima kako to spominje Es-Sujuti i Ibn Džerir na 1811. strani. Begavi u djelu “Mealimut-Tenzil” po pitanju njenih riječi “Gospodaru moj, rodila sam žensko”, kaže: “Pravdajući se Allahu, azze we dželle.”
“- a Allah dobro zna šta je rodila-“.
Kaže Abdur-Rahman Es-Sa’di: “Nema potrebe da obznanjuje šta je rodila, jer je Njegovo znanje po pitanju novorođenčeta prije znanja njegove majke.” U ovome je, dakle potvrda Allahovog svojstva tj. praiskonskog znanja stvari prije nego se i dogode. Bejdavi i Eš-Ševkani bilježe od Asima i Ja’kuba da su Ibn Amir i Ebu Bekr riječ učili وضعْتُ . Što bi u prijevodu značilo: “A Allah dobro zna šta sam rodila.” Tako da je ona lice koje govori. Isto tako Es-Sujuti spominje od Ibn Ebi Hatima da je Dahhak učio وضعْتُ. Ovo upućuje na njenu predanost Allahu, poniznost pred Njim i ubjeđenje da nema ništa Allahu skriveno i nepoznato, kao i na njeno oslanjanje na Allaha i prihvatanje Njegove odredbe.
“a žensko nije kao muško”.
Kaže Ibn Kesir: “tj.po snazi i izdržljivosti u ibadetu i službi Mesdžidu Aksau.” Kao i prethodne riječi da je muško pogodnije za službu mesdžidu jer žena ima period zabrane ulaska u njega i zabranu miješanja sa muškarcima koji su bili u njima radi proučavanja Knjige. Eš-Ševkani spominje: “Nije muško, kojeg sam htjela da bude na usluzi i koji je pogodan kao zavjet, kao žensko koje nije uobičajeno davati u tu službu, kao da se pravda svome Gospodaru jer je bilo drugačije nego je ona bila naumila.”
“nadjela sam joj ime Merjema”
Bejdavi kaže: “Merjem u njihovom jeziku znači ‘pobožna’.” A Eš-Ševkani smatra da to znači “božiji sluga” i kaže: “Njen cilj obavještavanja o imenu je približavanje Allahu, subhanehu we te’ala, i da njena djela potvrde značenje imena jer ako ne može da bude na usluzi hramu (Bejtul-Makdisu) to je ne sprečava da bude od pobožnih.” Abdur-Rahman Es-Sa’di kaže: “U njemu je dokaz prednosti muškarca nad ženama, nadijevanje imena na dan rođenja kao i to da je ženi dozvoljeno da nadjene ime osim ako to njen muž ospori.”
Ibn Kesir spominje: “Kao što se vidi iz konteksta, ovim se ukazuje na dozvoljenost nadijevanja imena djetetu na dan rođenja jer je to propis onih prije nas a ovdje se potvrdno prenosi. To potvrđuje i sunnet Poslanika, alejhis-selam, koji kaže: ‘Rodio mi se noćas sin, kome sam dao ime svoga oca Ibrahima!’ Međutim, u hadisu Hasana od Semure ibn Džunduba se navodi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ‘Svaki dječak vezan (zalog) je za svoj kurban (akiku). Za njega se sedmi dan zakolje kurban, da mu se ime i obrije mu se glava!’ Predaju belježi Ahmed kao i autori Sunena a Tirmizi kaže da je Sahih. U predaji stoji يدعى ‘da se nazove’ i to je sigurnije i tačnije. A Allah najbolje zna.”
” i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od proketog šejtana.” (Ali Imran, 35-36.)
Es-Sujuti bilježi predaju od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Nema nijednog novorođenčeta koje se rodi, a da ga šejtan ne dodirne prilikom rođenja, pa ono zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina.” Zatim je rekao Ebu Hurejre: ‘Učite ako hoćete : و إني أعيذها بك و ذريتها من الشيطان الرجيم.” (Buharija, Muslim, Ahmed, Abdur-Rezzak, ibn Ebi Hatim)
Dakle, “istiazu” ili traženje utočišta te stavljenje pod okrilje i traženje pomoći nije dovoljeno činiti osim Allahu (bježanje od stvari koje se plašiš onome ko će te zaštititi), kako kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“i reci: ‘Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od došaptavanja šejtanskih. I Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me njegova prisustva zaštitiš!” (El-Mu’minun, 97-98)
A tražiti to od stvorenja je djelo nevjerstva kojim čovjek izlazi iz okrilja islama, kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“i bilo je je ljudi koji su zaštitu od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.” (El-Džinn, 6)
I šta je dobila kao nagradu onda kada je ispunila sve što Uzvišeni traži od Svojih robova?
“Pa je Gospodar njezin lijepo primi.”
A već smo spomenuli da “kabul” ili prihvatanje ne biva osim sa zadovoljstvom. To je nagrada za onoga ke se iskreno preda Allahu čineći dobra djela, a kloni se novotarija i onoga sa čime Uzvišeni nije zadovoljan. Cilj ovakvih kazivanja i jeste da čovjek popravi djela i svoj odnos sa Allahom uvidjevši da su ljudi prije njega to postigli te da slijedi te upute kako bi i on bio od počašćenih Njegovih robova koji su postigli sreću kako na ovom tako i na onom svijetu milošću svoga Gospodara.
Molim Allaha da nas učini od iskrenih Njegovih robova i od ispravnih sljedbenika Njegova poslanika Muhammeda, salavatullahi we selamuhu alejhi.
Iz časopisa: Uhud
Priredio: Ifet Zukorlić
Prvi put objavljeno 26. feb 2010. godine