Po prirodi su srca sklona ljubavi prema imetku. Kaže Uzvišeni: “On jako voli bogatstvo – u ljubavi prema bogatstvu on je sebičan”, a El-HAJRU – dobro u ajetu je u značenju – bogatstvo – imetak.
Ali je opasnost da ova ljubav dostigne do stepena obožavanja imetka umjesto Uzvišenog Allaha kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nesretan je obožavatelj dirhema, nesretan je obožavatelj dinara.” (1)
Čovjek u ovom životu ostari osim u dvije stvari: u ljubavi prema životu i u ljubavi prema imetku. Dokaz za to je u časnom hadisu, kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, rekao je: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Srce starca je mlado u ljubavi spram dvije stvari: života i imetka.” (2)
A u drugoj predaji stoji: Rekao je, sallallahu alejhi ve sellem: “Srce starca je mlado u ljubavi dvije stvari: dug život i mnoštvo imetka.” (3)
Ima ljudi na ovom dunjaluku ko radi za Ahiret, a ima ih što rade za dunjaluk, kao što kaže Silni i Uzvišeni: “Neki od vas žele dunjaluk, a neki žele Ahiret.” Onaj koji radi za Ahiret je bez sumnje pobjednik i dobitnik, a onaj koji radi za dunjaluk je gubitnik i propalica. Razborit čovjek je onaj koji prodaje prolazni svijet za vječni Ahiret i prodaje ono što je beskorisno za ono što ostaje. (A to mogu postići samo strpljivi.)
Kur’an nam navodi primjer dvojice ljudi, jedan je vjernik i želi vječnu kuću (Ahiret), a drugi je nevjernik, ne vjeruje u proživljenje i polaganje računa i voli samo dunjaluk. I povrh svega smatra onog koji vjeruje u proživljenje glupim i blesavim koji nema pameti. O obojici ima priča.
Muhammed ibn Hasan El-Mukri je rekao: “Ime dobrog čovjeka je bilo Temliha, a drugog Kartuš.
A u drugoj predaji stoji da se vjernik zvao Jehuza, a drugi Beratus. (4) Ali imena nas uopće ne zanimaju. Pouka je u onom što im se desilo.
Bili su ortaci, zatim su podijelili imetke, i svaki je dobio tri hiljade dinara. Vjernik je za jednu hiljadu kupio robove i oslobodio ih, za drugu hiljadu je kupio odjeću i obukao neodjevene, a za treću hranu i nahranio gladne. Sagradio je mesdžid i činio dobro. Drugi je svojim imetkom oženio žene slobodne i kupio stoku i krave iz kojih je korist izvukao i koje su se pretjerano razmnožile. Zatim je dosta prodao te je zaradio da je svoje savremenike bogatstvom pretekao. Prvog je snašlo siromaštvo.
Naumio je da se zaposli kao vrtlar. Rekao je: “Kada bih otišao svom ortaku i prijatelju i upitao ga da me zaposli u jednom od svojih vrtova to bi za mene najbolje bilo.” Otišao mu je i upitao ga za posao. Ovaj ga je upitao: “Zar nismo imetak na dvije polovice podijelili? Šta si sa svojim imetkom učinio?” Odgovorio mu je: “Za njega sam kupio kod Uzvišenog Allaha ono što mi je bolje i trajnije.” Pa mu je rekao: “Zar ti zaista vjeruješ (tj. u proživljenje). Ja ne vjerujem da će Smak svijeta nastupiti. Smatram da si glup i kao kaznu za tvoju glupost neću te primiti (zaposliti).” (5)
Uzvišeni kaže: “I navedi im primjer dvojice ljudi” (EIKehf,32) tj. nevjernicima Kurejšijama zato što se ne miješaju sa slabim i siromašnim, što ih potcjenjuju i iznad njih uzdižu.
Ibn Kesir kaže: “Neki su rekli da je ovaj primjer naveden i ne mora biti da se stvarno desio, ali većina smatra da se događaj zbio.” (6)
I rekao je: “Poznato je da su ova dva čovjeka bili prijatelji i da je jedan bio vjernik, a drugi nevjernik.” (7)
“Jednom od njih smo dva vrta lozom zasađena dali i palmama ih opasali, a između njih njive postavili.” (ElKehf, 32) Što znači: “Kafiru smo dali dva vrta punim loze, okružena sa palmama sa svih strana, kao što trepavice oko okružuju.
Pouka priče
Učenjak Ibn Kesir rekao je komentarišući pncu: “Ova priča govori da niko ne treba da se oslanja na dunjalučki život i da se njime obmanjuje, nego da mu pokornost Allahu i oslanjanje na Njega uvijek budu na umu. I da ono što je u Allahovim rukama bude pouzdanije od onog što je u njegovim rukama. Ko da prednost nečemu nad pokornosti Allahu i udjeljivanju na Njegovom putu, biće zbog toga kažnjen. Možda mu to bude oduzeto kako bi bio kažnjen zvog loše namjere. I u ovoj priči stoji da je dužnost primiti savjet od brata koji se s tobom suosjeća, i da onoga ko odbije ispravan savjet i ne pokori se njemu čeka kazna i propast.’ I u njoj stoji da kajanje ne koristi onda kada predodređenje nastupi i kada se okončana naredba počne obistinjavati. (8)
Ovaj neznalica je mislio da je uživanje na dunjaluku dokaz Allahove ljubavi prema robu. A da je to tako onda bi najbogatiji ljudi bili poslanici i vjerovejsnici. Možda je to bogatstvo samo Allahovo zavođenje roba. Kao što Silni i Uzvišeni kaže: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili i zameo bi se trag narodu koji je činio zlo. Neka je Hvaljen Allah, Gospodar svjetova.” (El-Enam, 44-45)
(1) Hadis je sahih kod Buharije i drugih.
(2) Sahih, prenose ga Muslim i drugi, pogledaj u Sahihul-džami’ 4408.
(3) Sahih, prenosi ga Ahmed u Musnedu i Tirmizi i Hakim i drugi. Sahihul-džami’ 4408.
(4) El-Mubešširune bin-Nari od šejha Sajima, preneseno iz Kurtubija 6/4016.
(5) EI-Bidajetu ven-Nihajetu 21139
(6)Ibid
(7)Ibid
(8) EI-Bidajetu ven-Nihajetu 2/142.
Skraćeno i prilagođeno stazomislama.com
Knjiga o zulumćarima
Sa’d Jusuf Mahmud ebu Aziz