Uzvišeni Allah je rekao:
“Doista onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’, pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: ‘Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan.” (Prijevod značenja, Fussilet, 30)
Najiskreniji i najustrajniji čovjek ovoga ummeta, siddikul-ummeti, Ebu Bekr, radijAllahu anhu, bio je upitan šta je to ustrajnost, pa je odgovorio: “To je da Allahu nikog ravnim ne smatraš”. A komentarišući dio ajeta “i ustraju na tome” Ebu Bekr je rekao: “Allahu nisu ništa pridružili, nisu se prema drugom okretali i ustrajali su na tome da im je samo Allah Gospodar.”I rekao je Uzvišeni:
“Oni koji govore: ‘Naš Gospodar je Allah!’, i istraju na Pravom putu, za njih straha nema i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, a u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su radili.” (Prijevod značenja, El-Ahkaf, 13-14)
Uzvišeni Allah kaže svome Poslaniku:
“Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.” (Prijevod značenja, Hud, 112)
Uzvišeni Allah nam objašnjava da je ustrajnost suprotna obijesti (tugjan), koja znači prelaženje svih mogućih granica.
Uzvišeni Allah je rekao:
“Reci: ‘Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno upravite i od Njega oprost tražite.’“ (Prijevod značenja, Fussilet, 6)
I rekao je Uzvišeni:
“A da se Pravog puta drže, Mi bismo ih vodom obilnom pojili da bismo ih time na kušnju stavili.” (Prijevod značenja, El-Džinn, 16-17)
Rekao je Omer ibnul Hattab: “Ustrajnost je da ustraješ u naredbama i zabranama i da ne ševrdaš (ideš tamo-ovamo) kao što to čini lisica”.
Rekao je Osman ibn Affan, radijAllahu anhu: “Ustrajnost, znači obavljanje poslova isključivo radi AIlaha”.
Ali ibn Ebi Talib i Ibn Abbas, radijAllahu anhuma, rekli su: “Ustrajnost je izvršavanje strogih Allahovih naređenja”.
El-Hasan je rekao: “Ustrajnost na Allahovim naređenjima znači njihovo izvršavanje iz pokornosti prema Allahu i klonjenja od griješenja prema Njemu”.
Mudžahid je rekao: “Ustrajnost je svjedočenje sve do susreta s Njim da nema drugog istinskog boga osim AIlaha”.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Ustrajnost se treba očitovati u ljubavi i robovanju svome Stvoritelju i neokretanju od toga ni lijevo a ni desno“.
Muslim u svom Sahihu bilježi od Sufjana ibn Abdillaha, da je rekao: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, reci mi riječi o islamu o kojima poslije tebe neću pitati nikog’. Reci: ‘Vjerujem u Allaha, a zatim na tom ustraj’, reče Poslanik”. (Muslim, 38; Tirmizi, 2.410; Ibn Madže, 3.972; Ahmed, 14.990)
Od Sevbana, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Budite ustrajni, a to nećete moći postići. Znajte da je namaz među vašim najboljim djelima, a abdest čuva jedino mu’min.” (Ibn Madže, 277; Ahmed, 21.873 (5/277); Ed-Darimi, 655; Malik, 36)
Od roba se traži ustrajnost, a to je ispravan postupak. Ako nije u stanju u potpunosti ustrajati onako kako treba, onda barem treba približno. Ako i to čovjek ne pokuša, onda je on nemaran i izgubljen.
Muslim u svom Sahihu bilježi hadis od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Ispravno postupajte ili približno tome radite. Znajte da niko neće biti spašen zbog djela svojih “. Prisutni su upitali: “Pa zar ni ti, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Čak ni ja, osim ako me Allah ne obaspe Svojom milošću i dobročinstvom”. (Buhari, 6.463; Muslim, 2.816)
U ovom hadisu su sjedinjeni svi stepeni vjere. Naredio nam je ustrajnost (istikamet), a on je ispravno postupanje, pravilne namjere, riječi i djela.
U Sevbanovom hadisu se spominje da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao da oni to neće biti u stanju učiniti, pa neka onda rade barem približno tome, a to znači da se približe ustrajnosti onoliko koliko su to oni u stanju. To je poput onoga koji gađa neki cilj, pa ako ga nije u stanju pogoditi, neka barem bude što bliže njemu.
Povrh svega ovoga, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obavještava svoje drugove da ustrajnost i približnost njoj nisu uvjeti spasenja na Sudnjem danu. Pa, neka se niko ne oslanja na svoja djela. Neka im se ne divi i neka ne misli da će se s njima spasiti, već mora biti svjestan da njegov uspjeh zavisi od Allahove milosti, oprosta i dobročinstva.
Ustrajnost se vezuje za riječi, poslove, stanja i namjere. Ustrajnost u njima se ogleda na način da sve to biva samo radi Allaha, uz pomoć Allaha i prema Allahovim naredbama.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Najuzvišenija blagodat je pridržavanje ustrajnosti”.
Ispravna ustrajnost podrazumjeva nastojati biti na putu sunneta središnjim putem a to obuhvata: rad i naprezanje (marljivost u njemu), a to je da se da sve od sebe u tom radu, umjerenost, a to je hod između dviju krajnosti pretjerivanja, a to je nepravda prema dušama i nemarnost umanjivanjem propisa, zastajanje na granicama znanja, izdvajanje Obožavanog sa htijenjem, a to je ihlas, i činjenje djela prema naredbama, a to je pridržavanje sunneta.
Neki od ispravnih prethodnika su rekli: “Uzvišeni Allah nije naredio nijedan posao, a da šejtan u njemu ne navodi na dva zla, bilo ka nemarnosti ili prelasku granica, što je prekomjernost i pretjerivanje. Nije mu bitno sa čime će od ovoga dvoga zavesti nekoga, niti hoće li to učiniti bilo povećanjem ili smanjenjem”.
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao je Abdullahu ibn Amru ibn Asu: “Abdullahu ibn Amre, svaki radnik u sebi ima porok, a svaki porok ima svoj period. Čiji period bude naginjao sunnetu, uspjet će, a čiji period bude naginjao novotarijama, bit će upropašten i ponižen”.
Ovo mu je rekao prilikom naređenja o umjerenosti u poslovima. Svako dobro je u nastojanju da se bude umjeren, kao što su nam to rekli neki od ashaba: “Umjerenost na Pravom putu i sunnetu je bolja od truda u onome što se razlikuje od Pravog puta i sunneta. Nastojte da vaša djela budu prema uputama Vjerovjesnika i njihovoga sunneta”.