Ovaj tekst je kratki pokušaj definiranja osnovnih uslova u pogledu muslimanske ženske odjeće (hidžab), čije je nošenje propisano šerijatom, uz posebno isticanje džilbaba (ogrtač).
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Sva slava pripada Allahu Uzvišenom i neka je selam i salavat na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njih i njihov put sve do Sudnjeg dana.
Uvod
”O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 59)
”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje; i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji prekrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (Prijevod značenja En-Nur, 31)
Ovaj tekst je kratki pokušaj definiranja osnovnih uslova u pogledu muslimanske ženske odjeće (hidžab), čije je nošenje propisano šerijatom, uz posebno isticanje džilbaba (ogrtač).
U ovom kratkom tekstu odgovorit ćemo na sljedeća pitanja:
– Da li je džilbab uslov za islamsko propisano pokrivanje ili muslimanka može samo pokriti svoju kosu a biti odjevena vani u svojoj običnoj kućnoj odjeći?
– Šta su u pogledu džilbaba prakticirale prve generacije muslimanki?
– Šta se smatra džilbabom i koji su njegovi uslovi?
U ovom tekstu navest ćemo dokaze uz potporu Kur’ana, sunneta i prakse prvih generacija. Molimo Allaha da primi naš trud i da podari da bude od koristi svim čitaocima.
Definicija i opis džilbaba
Džilbab je definiran kao prekrivač, ogrtač kojim žena prekriva svoje tijelo, odnosno ogrtač koji oblači preko svoje obične kućne odjeće, prekrivajući se od glave do pete i namijenjen je da u potpunosti sakrije oblik njenog tijela.
Džilbab je spomenut u sljedećem ajetu:
”O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine (džalabib) svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 59)
Ovim ajetom muslimankama se naređuje da se prilikom izlaska iz kuće prekriju svojom vanjskom odjećom (džilbab).
Riječ ”džalabib” (vanjska odjeća, ogrtač) u spomenutom ajetu je plural riječi ”džilbab” koja ukazuje da je ovo naredba muslimankama da nose džilbab.
Navest ćemo definicije džilbaba od nekih učenjaka iz prvih generacija muslimana:
Ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: ”Džilbab je prekrivač koji ide preko vela.”
Ibn Abbas, radijAllahu anhu, definirajući džilbab, rekao je: ”To je (prekrivač) koji u potpunosti prekriva žensko tijelo tako da se ništa ne vidi osim jedno oko.” (Tefsir Ibn Kesir)
El-Kurtubi definira džilbab kao ‘‘odjeća koja prekriva cijelo tijelo…”
Ibn El-Hazim kaže: ”Riječ ‘džilbab’ znači vanjska odjeća koja prekriva cijelo tijelo. Odjeća koja ne prekriva cijelo tijelo ne može se smatrati džilbabom.” (El-Muhallah, treći tom, stranica 217)
Muhammed ibn Sirin, rahimehullah alejhi, kaže: ”Kada sam upitao Ubejda ibn Sufijana ibn El-Harisa, radijAllahu anhu, o značenju ovog ajeta i o načinu nošenja džilbaba, pokazao mi je to povukavši jedan dio odjeće preko svoje glave pokrivajući cijelo tijelo, ostavljajući lijevo oko otkriveno. To je bilo objašnjenje riječi ”alej-hinne” u ovom ajetu.” (Komentar Ibn Džerir i dijela ”AhkamulKur’an”, treći tom, stranica 457)
Katade navodi da se džilbab treba umotati i fiksirati iznad čela i prevući preko nosa (premda se oči mogu pokazati) i grudi, i većina lica treba biti pokrivena.
El-Buhari bilježi da je Aiša, radijAllahu anha, rekla: ”Allah se smilovao ženama ensarija koje su, kada je objavljen ajet o pokrivanju, prepolovile svoje ogrtače i njima pokrile svoje glave, tako da su izgledale kao da su im na glave sletjeli gavrani” (zbog boje i oblika odjeće koje su obukle).
Ummu Seleme, radijAllahu anha, kazuje: ”Kada je objavljen ajet: ‘neka spuste haljine (džalabib) svoje niza se’, žene ensarija izašle su (iz svojih kuća) kao da su na njihovim glavama gavrani.”
Ummu Atijje, radijAllahu anha, prenosi: ”Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredio nam je da na bajrame izvedemo djevojčice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam: ‘O Allahov Poslaniče, jedna od nas nema haljine.’ Odgovorio je: ‘Neka je odjene njena sestra svojom haljinom (džilbabom).”’
Uzvišeni Allah u suri En-Nur u 31. ajetu kaže ( u prijevodu značenja):
”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje; i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji prekrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.”
U vremenu džahilijjeta žene su na noge stavljale lančiće koji su pravili zveket tokom hodanja, tako da su time na sebe skretale pažnju prolaznika. Ovo ne ukazuje samo na to da je Uzvišeni Allah zabranio ovu praksu (udaranje nogama kako bi se čuo zveket nakita) nego također ukazuje na to da noge i članci moraju isto biti prekriveni.
Neki smatraju da je ženi dozvoljeno pokazati dio noge, dio podlaktice i uha, međutim ne postoji autentični dokaz od strane Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, njegovih ashaba ili u praksi sahabijki, koji potvrđuje ovo mišljenje.
El-Kurtubi pojašnjava: ”Žene u prošlosti (tj. prije objavljivanja ajeta o pokrivanju) praktikovale su da pokrivaju svoje glave himarom, prebacujući njegove krajeve preko svojih leđa. To je ostavljalo vrat i gornji dio grudi otkrivenim, a to je bio način pokrivanja kršćanki. Onda je Uzvišeni Allah naredio da se i ti dijelovi tijela pokriju himarom.”
Dakle, himar mora u potpunosti prekriti ne samo kosu, nego i vrat, ramena i grudi.
U pogledu nogu, pojašnjenje se nalazi u hadisu koji prenosi Ibn Omer, radijAllahu anhu, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko pusti svoju odjeću iz oholosti, Allah ga na Sudnjem danu neće ni pogledati.” Čuvši to, Ummu Seleme je rekla: ‘Božiji Poslaniče, pa šta će onda žene učiniti sa krajevima svoje odjeće?” Na to on reče: ‘Pustite je za pedalj i nemojte više.” Ona opet upita: “A ako im se otkriju stopala?” On odgovori: “Pustite odjeću za lakat duže od članaka i nemojte više od toga.” (Bilježi Et-Taberani)
Iz navedenog se jasno zaključuje da odjeća koja se nosi izvan kuće mora prekriti cijelo tijelo (uključujući i noge) osim onoga što je ionako spoljašnje.
U suri En-Nur posebno se ukazuje na naredbu koja se odnosi na činjenicu da ženina prirodna ljepota i njeni ukrasi moraju biti skriveni od stranaca osim:
1. onoga što se pokaže slučajno ili zbog nekog nekontrolisanog faktora kao što je puhanje vjetra ili akcidentni pogled od stranca i
2. onoga što je izuzeto.
Dakle, iz spomenutih dokaza iz Kur’ana, sunneta i predaja učenjaka iz prvih generacija ovog ummeta, možemo zaključiti da muslimanka mora nositi džilbab – vanjska odjeća ili haljina izvjesnog tipa – preko svoje uobičajene kućne odjeće, i to prilikom svakog napuštanja kuće ili u prisustvu stranaca u svojoj kući ili u kući bliže rodbine. Shodno tome, neophodno je ukazati na činjenicu da u ovakvim prilikama nije dovoljno jednostavno pokrivanje kose mahramom i odijevanje uobičajene kućne odjeće.
Odjeća poput abaije, čadora, haljine ili slična odjeća koja se nosi preko normalne odjeće također se može definirati kao džilbab, kao i svaka jednodijelna kombinacija odjeće koja prekriva cijelo tijelo (kao što je abaija).
(Kraj prvog dijela)
Prevela: Naida Zaimović
Naziv originala: The requirements of the Jilbab
Izvor: www.d1.islamhouse.com/data/en/ih_articles/single/en_The_Requirements_of_the_Jilbab.pdf
Obrada: Stazom islama