Dawa je pozivanje ljudi u islam radi Allaha, subanehu we te’ala. To je dužnost svih muslimana, i muškaraca i žena. Allah, subhanehu we te’ala, kaže u Kur’anu:
„Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” (12:108)
Ne mora se biti islamski učenjak kako bi se ispunjavala ova dužnost kako je i rekao Poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem: ‘‘Prenesite od mene pa makar jedan ajet.“ (Muslim, Ebu Davud i Tirmizi)
Suprotno zabludi koja vlada među ljudima, ne postoji razlika između muškarca i žene što se tiče dawe (pozivanja u islam), jednaka je i obaveza je za oboje. Allah s.w.t. kaže: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.“ (9:71) Navedeni ajet se odnosi na sve muslimane.
Od samo početka islama, žene su odigrale bitnu ulogu u širenju vjere. Mnogi primjeri žena u prošlosti nam ilustriraju razinu uključenosti žena u borbi za promjenu korumpiranog društva u kojem su živjele i pozivanju u islam.
U vrijeme Poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, sahabijke (žene ashaba) su bile na čelu borbe žrtvujući svoje bogatstvo, svoje domove, obitelji i svoje živote samo radi Allaha s.w.t.
Od Summejine r.a. žrtve za koju je dala život i bila mučena, do Khadijine r.a. žrtve koja je financirala borbu u tim ranim danama, žene u doba Poslanika Muhammeda sallAllahu alejhi we sellem svoju su ulogu pozivanja u islam shvatile ozbiljno i razumjele su potrebu i obavezu sticanja znanja.
Pripovijeda Ebu Seid el Hudri da su žene prišle Poslaniku Muhammedu a.s. i rekle: „Zauzet si muškarcima i mi ne dobivamo dovoljno pažnje od tebe, možeš li odrediti dan kako bi nas učio?“ Nakon toga, on im je, sallAllahu alejhi we sellem, obećao dan kada će se susresti s njima i obrazovati ih. (Buhari)
Te su žene bile dio grupe muslimana koji su unatoč tome što su bili manjina (samo oko 40 muslimana u 13 godina borbe u Meki) izazvali same temelje nevjerničkog društva u kojem su živjeli. Zabranili su zlo ekonomije koja je zasnovana na ropstvu i prevari.
Bili su izloženi pokvarenom društvenom sistemu u kojem su bila raširena čedomorstva ženske djece i gdje su žene tretirane samo kao seksualni objekti. Također su napali i sistem vladavine koji je bio baziran na hijerarhiji tribalizma. Oni su pozivali kraju obožavanja kipova i obožavanja čovjekovog zakona da bi uspostavili obožavanje (slijeđenje, pokoravanje i predanost ) Allaha jedinog.
Borba i pozivanje tih ranih muslimana bilo je dočekano sa puno neprijateljstva i progona, jako slično situaciji muslimana i muslimanki koji pozivaju u islam danas na Zapadu. Oni su se susreli sa neprijateljstvom vlade i to je bio uvod u mračni teror koji je bio napravljen da utiša muslimane. Mnogi znanstvenici i daije (pozivatelji u islam) na Zapadu su bili zatvoreni zbog svog pozivanja u islam.
Uspostavljanje i širenje islama je neizbježno kao što je Allah s.w.t. rekao: „On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji mnogobošcima.“ (Kur’an, 9:33)
Pitanje je da li će muslimanke biti aktivni članovi ili pasivni gledatelji u oživljavanju islama?
Izvor: salafimedia.com
Obrada: Stazom islama