“U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara, stvara čovjeka od ugruška ! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna.” (El-Alaqa, 1 – 5)
Prvo što je objavljeno Resulullahi, sallAllahu alejhi we sellem, bila je iqra, tj. čitaj. Šta to znači za nas? Iqra, ova riječ – uči, šta to znači za nas muslimane? To znači da smo mi ummet koji čita, i ummet koji podučava, i ummet koji uči. Ove riječi su imale snažan uticaj na nepismene narode i učinle su ih najvećim učenjacima na svijetu. Kada je Kur’an objavljen, sljedbenici Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, bili su uglavnom nepismeni, ali ove riječi su ih inspirisale da uče i za vrlo kratak vremenski period muslimanski ummet je postao najučevniji i najobrazovaniji narod na svijetu.
Kada pogledamo kvalitete učenjaka ovog ummeta vidimo da su oni jedinstveni i činjenica je da ne postoji niko ko bi se mogao uporediti s njima, u bilo kom drugom narodu. Uzmimo primjer pamćenja imama Buharije. Njegova sposobnost da zapamti preko četvrt million hadisa. Ili Šafije, koji je rekao : “Kada otvorim knjigu, moram prekriti rukom drugu stranicu, jer inače automatski upamtim i ono što mi nije potrebno s druge strane.”– Fotografsko pamćenje. Ili učenjak El-Wafa’ bin Aqil koji je napisao enciklopediju od 300 tomova. I nažalost, ona nije preživjela, zato što su njeni orginalni primjerci bili u biblioteci u Bagdadu koja je uništena od strane Tatara. Mislim da su ostala samo jedan ili dva toma. Bilo je to moć ove riječi (iqra) – uči, koja je napravila takvu iznenadnu promjenu u ummetu.
Što se tiče Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, stvar je drugačija. Resulullahi, sallAllahu alehi we sellem, nije učio da čita i piše. Za Resulullahi, sallAllahu alehi we sellem, ova riječ (iqra) je značila – prouči. Za nas to znači da moramo naučiti da čitamo i pišemo, ali za Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, ona ima drugačije značenje, tj. da on mora proučiti tj. ponavljati one riječi koje Allah, subahnehu we te’ala, njemu objavljuje. Zbog čega? Zato što je Allah, subhanehu we te’ala, htjeo da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, bude nepismen. To je bio dio plana i mudrosti Allaha, subhanehu we te’ala. Uzvišeni Allah kaže (u prijevodu značenja) : “Ti prije nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao ; inače, posumljali bi oni što laži govore.” (El-Ankabut, 43. ajet)
Pa Allah, subhanehu we te’ala, nas prije svega obavještava da Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije čitao nikakvu drugu objavu prije Kur’ana, i da se on nije podučavao čitanju i pisanju, dakle, on je bio nepismen. Sada zašto bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nakon dolaska islama morao učiti da čita i piše, kakvu bi to svrhu imalo, kakvo bi mu dobro to donjelo, kada on prima znanje od Allaha, subhanehu we te’ala, preko Džibrila, alejhisselama?! Kakvu bi svrhu imalo za Resulullahi, sallAllahu alejhi we sellem, da nauči čitati i pisati?! Za nas, čitanje je ključ ka znanju. Na taj način mi učimo znanje. Ali Resulullahi, sallAllahu alejhi we sellem, je podučavao Džibril, alejhisselam. I nepostoji ništa čemu bi knjige mogle podučiti Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i nema tog znanja kojeg knjige mogu ponuditi Resulullahi, sallAllahu alejhi we sellem, kada on prima znanje direktno od Allaha. Tako da iqra ima drugačije značenje za Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, u njegovom slučaju to znači prouči, ali za nas to znači čitaj. I na ovaj naći su prve generacije muslimana shvatile prve riječi koje su objavljenje u Kur’anu. I obratite pažnju u četvrtom ajetu se kaže « Onaj Koji podučava peru ». To nam govori da je Allah, Taj Koji podučava peru, i da je to blagoslov i dobro od Njega. I Allah, subhanehu we te’ala, se zaklinje u suri El-Qalem, a kada se Allah, subhanehu we te’ala, nečim zaklinje On želi da ukaže na važnost toga, i tako se Allah u ovoj suri zaklinje perom.
Spominje se u vezi sa bitkom na Bedru, da je nevjernicima koji su bili zarobljeni u borbi, ponuđena sloboda ako oni poduče po deset muslimana čitanju i pisanju. I ovdje se vidi važnost koju islam pridaje znanju.
Mi smo ummet znanja i mi smo ummet nauke, ali nažalost danas mi zaostajemo u našim dužnostima. Ovaj ummet bi trebao da prednjači na polju nauke. Zato draga braćo i sestre, ako smo izgubili intresovanje za učenjem, u najmanju ruku popravljajmo stanje sa budućom generacijom. I ako ste vi osoba koja ima poteškoća da podstaknete sebe na učenje i podučavanje – dajte sve od sebe, ali makar se potrudite da ovaj problem ne postane nasljedan i ne pređe sa vas na vašu djecu ! Moramo biti sigurni da će slijedeća generacija biti generacija koja voli da čita, koja voli znanje, koja voli da proučava i da uči!
Napravljena je studija među djecom koja vole da čitaju i djecom koja ne pokazuju interesovanja za to. Cilj je bio da se pokušaju uvidjeti razlike u njihovom odgoju, kako to da neka djeca vole čitati, a druga ne. Pa su pronašli neke zajedničke osobine i karakteristike među djecom koja vole da čitaju.
Pod jedan – saznali su da su njihovi roditelji ljudi koji vole da čitaju, tako da dijete odrasta gledajući jednog ili oba roditelja kako drže knjigu. U ranim fazama našeg razvoja to se zove proces imitiranja. Dok djete odrasta u svojim najranijim godinama i gleda jednog ili oba svoja roditelja kako drže knjigu u rukama i čitaju, oni povezuju čitanje sa nečim dobrim. Zato što djeca uvijek pokušavaju da budu poput njihovih roditelja, tako da oni odrastaju voljeći igraju se sa časopisima i knjigama. I vidjet ćete djecu koja još uvijek nisu u stanju da čitaju, kako prelistavaju stranice časopisa, a pošto nisu u stanju da čitaju oni gledaju fotografije i slike, ali oni tako postupaju jer su vidjeli svoje roditelje da to čine. Dakle, što više djeca gledaju svoje roditelje kako čitaju i prelistavaju knjige to će više htjeti da ih imitiraju. Zato čitajte u vašim kućama i pred vašom djecom. Pružite im dobar primjer.
Druga zajdnička osobina kod ove djece je bila da su oni odrastali u okolini koja je bogata knjigama. Odrastali su u kućama u kojima ima mnogo knjiga, u kojima ima biblioteka, oko njih je uvijek mnogo knjiga tako da su stalno njima okruženi od najranije dobi. Tako da imaju pristup knjigama.
Treća stvar – njihove lične biblioteke. Korisna stvar je ohrabljivati vaše dijete da ima svoju biblioteku i da je izgrađuje. Zato što mi kao ljudska bića volimo da posjedujemo stvari. A ovo ćete posebno uočiti kod djece – ovo je moje! To je rečenica koju ćete uvijek čuti kod djece – to pripada meni, to je moje! Pa omogućite djeci da imaju osjećaj da posjeduju knjigu, biblioteku. To za njih predstavlja nešto posebno.
Slijedeća osobina (četvrta) – njihovi roditelji su ih vodili u knjižare i biblioteke. Kada bi roditelji htjeli da privremeno zabave svoju djecu, oni bi ih odveli u javnu biblioteku ili knjižaru. Dakle, ovo je sve u cilju njihovog podsticanja.
I na kraju peta osobina – to su djeca koja malo gledaju TV ili ga uopšte ne gledaju. TV je jedna od najvećih smetnjih po učenju. Ako djetetu date izbor između knjige i TV-a, ono će izabrati TV. Dakle, zabranom TV-a vi ćete ga postaći da čita. Ovo su neki koraci koje mi kao roditelji možemo poduzeti, da bi smo osigurali da će naša djeca odrasti uz ljubav prema čitanju. Na kraju kažem – govorili smo o čitanju i posticanje na čitanje, i da bismo trebali da što više čitamo, ali imam potrebu da objasnim ovu stvar. Ovo ne znači da mi trebamo čitati bilo šta. Postoji literatura koja u određenom periodu može biti opasna po naš razvoj kao osobe. Zato vam ja ne kažem da čitate bilo šta ; stripove ili ostale beskorisne knjige koje postoje i sa kojima ljudi samo gube vrijeme… Često će te vidjeti kako ljudi u vozovima ili avionima drže knjige u rukama, a najčešće se radi o knjigama fantazije, o romanima. To je samo način da se izgubi vrijeme, u njima nema pravog znanja. A mi znamo da u islamu postoji znanje koje koristi i ono koje ne koristi.
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je dovio : « O Allahu, molim te da mi podariš znanje koje koristi, a utječem se Tebi od znanja koje ne koristi. »
Tako da postoji korisno znanje i isto tako postoji štetno znanje. Pa iako znaš da je to znanje, radi se o znanju koje ne koristi.
Dakle, ovo je bio govor o prvim ajetima koji su objavljeni Muhammedu, sallAllahu alejhi we sellem.
(Kraj prvog djela)
Iz transkripcije audio predavanja: Šejha Envera el-Awlaki
Stazom islama