Sva slava i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova, Njega obožavamo i od Njega oprost i pomod tražimo. Njemu šućuramo na blagodatima kojima je obasuo čovječanstvo za koje On u Kur`anu kaže (u prijevodu značenja):
“Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati.”[1] A najdragocenija blagodat je svakako islam za koji Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja):
“Jedina priznata vjera kod Allaha je islam.”[2]
Neka Mu je hvala što je za poslanika islama odabrao najboljeg Svog roba i miljenika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, za koga kaže ( prijevodu značenja):
“A nismo te poslali osim kao milost svim svjetovima”[3], a nas učinio od njegova ummeta za koji kaže (u prijevodu značenja):
“Vi ste najbolja generacija koja se je pojavila među ljude”[4], i dao da se vjerovanje i shvatanje vjere potonjih generacija mjeri shvatanjem prve generacije ashaba, kako kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“Pa, ako oni budu vjerovali kao što vi vjerujete, na Pravom su putu.”[5]
Kur`an je trasirao lahak, jasan i jednostavan put u dokazivanja islamskog vjerovanja (monoteizma) koji je razumljiv svim ljudima uz poštivanje mentalnih sposobnosti, te svako od njih razumije kur`anske poruke shodno sposobnostima zaključivanja i promišljanja. Tako da se Kur`an nekad obraća svim ljudima uopšteno a nekada određenoj skupini posebno. Psiholozi i sociolozi su došli do zaključka da razlika intelektualnih sposobnosti ljudi obavezuje i odgovarajuću metodu u dokzivanju i prezentiranju određenih informacija na što primamljiviji način za njih. Međutim, Kur`an ih je već pretekao u tome i njegov cilj je da vrati čovječanstvo u obožavanje jedino Allaha, dželle še`nuhu, bez obzira na njihove težnje i sklonosti, koji ne trpi ni vremenska ni prostorna ograničenja, čist od ljudskih pohota i požuda, neograničen razumom, časnik jedinstvene metode, jer je on objava Gospodara svih svjetova.
“I Kur’an je sigurno objava Gospodara svjetova.“[6]
Ne postoji metoda, osim kur`anske, koja je u stanju da u isto vrijeme poduči neznalicu, trgne iz gafleta nemarnog i zadovolji potrebe učenjaka i znanstvenika kao što se vidi iz riječi Uzvišenog:
“Mi smo, zaista, čovjeka od uzorka zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!”[7]
I Njegove riječi:
“Nek čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi.”[8]
Ovo je dokaz Allahove jednoće razumljiv svim ljudima. Odgovara čak i nepismenom koji iz njega razumije da ga njegov Gospodar podsjeća na početak njegova stvaranja i da je Allah Jedini koji može stvoriti sjeme i osigurati mu opstanak, te to bude razlog njegova vjerovanja u Allaha, dželle še`nuhu. Također, kur`anski ajeti su svrsishodni i stručnjacima anatomije i doktorima koji poznaju razvoj embriona i etape kroz koje prolazi te način spajanja dvije tekućine kao i osobenosti ishrane fetusa u utrobi majke, te to bude razlogom da povjeruju u Allaha koji je sve sa odredbom stvorio. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah njime bio zadovoljan, je rekao: “Ovo kazivanje je dokaz stvaranja čovjeka od ugruška u kome učestvuju svi ljudi, jer su sami oni dokazni materijal i živi svjedoci kur`anskog ajeta….To je činjenica koje je svjestan svaki čovjek i koje se prisjeća svaki put kada gleda u pripadnike ljudske vrste.”[9] Također, riječi Allaha, dželle še`nuhu, kada kaže (u prijevodu značenja):
“Zar mi nismo učinili Zemlju sabiralištem živih i mrtvih i na njoj nepomične visoke planine postavili, i zar vam Mi ne dajemo da slatku vodu pijete?”[10] Ovi ajeti skreću pažnju čovjeku na dokaze Allahova stvaranja iz kojih ljudi iz pustinje razumiju da je Zemlja ta koja ih, dok su živi, čuva na njenoj površini, a kada presale njihov dom je njena utroba, i da su planine te koje sprečavaju zemlju od cijepanja i razdvajanja i to je razumijevanje koje odgovara njegovom znanju kojim se postiže željeni cilj iz navođenja ovakvih primjera a to je izgradnja i buđenje svijesti o Allahovoj moći koja vodi u obožavanje Njega Jedinoga. Međutim, specijalistima u ovoj oblasti citirani ajeti ukazuju na Zemljinu gravitaciju koja održava čovjeka na svojoj površini, a da Allah, subhanehu we te`ala, nije dao Zemlji ovu silu kojom privlači predmete ka svome jezgru onda bi lahki vazduh nosio ljude i poigravao se sa njima koji se ne bi mogli stabilizirati na jednom mjestu.
Činjenice koje Kur`an spominje o planinama upuduju na interesantne naučne podatke o razlikosti planina u boji u zavisnosti od toga koju rudu sadrže te informacije da svaka planina sadrži klin čiji je jedan dio u Zemlji a drugi iznad da bi osigurao Zemlju od potresa i pokretanja tla i tako osigurao što veću korist za ljude. Ovako razumijevanje kur`anskih poruka također vodi željenom cilju a to je svrha stvaranja određenih stvari i njihova korist koja dolazi kao produkt Allahove milosti s pram Svojih robova kojima je obaveza iskreno ispovijedanje vjere Njemu Jedinome ne pripisujući Mu sudruga. I kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“Kažite vi Meni: Vatru koju palite da li drvo za nju Mi stvaramo ili vi? Mi činimo da ona podsjeća i da bude korisna putnicima kada konače.”[11] Svaki čovjek, čak i onaj koji nije upućen u moderna tehnička dostignuća razumije iz ovih ajeta da je Allah taj koji stvara drveće i čini da bude gorivo, tj. dao mu je osobinu zapaljivosti kako bi se ljudi koristili prilikom hladnoće, pripremanja hrane i kao osvjetljenje. Međutim, naučnike ovo upućuje na prirodne resurse u utrobi Zemlje poput uglja, plina i nafte čija se osnova vraća na drvo, te mogućnosti da se od toga proizvedu drugi vidovi energije poput struje koja se koristi u stvarima u kojima se koristi i vatra u potpunosti. Sve ovo upućuje na savršenost Allahova stvaranja i obavezu čovjeka na potvrđivanje Allahovih blagodati te zahvalnost na njima upućujući sve ibadete samo Allahu dželle še`nuhu.
Zaključak
Iz priloženog se da zaključiti da je jedan od razloga kur`anske nadnaravnosti (i`adžaz) sveobuhvatnost njegova obraćanja iz kojeg svaki čovjek, bez obzira na intelektualne sposobnosti, može doći do univerzalnog kur`anskog cilja a to je upućivanje svake vrsti ibadeta poput dove, zavjeta, prinošenja zrtve, zakletve i drugih samo Allahu, subhanehu we te`ala, što je i svrha stvaranja čovjeka, kako kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja):
“A nisam stvorio džine i ljude osim da mi ibadet čine.”[12], kao i svrha slanja poslanika kako stoji u ajetu:
“I mi smo svakom narodu poslanika poslali da bi Allaha obožavali a kumira se klonili.”[13]
Priredio: Ifet Zukorlić
[1] En-Nahl, 18.
[2] Ali imran, 19.
[3] El-Enbija, 107.
[4] Ali Imran, 110.
[5] El-Bekara, 137.
[6] Es-Šu`ara, 192.
[7] El-Mu`munun, 12-14.
[8] Et-Tarik, 5-7.
[9] El-Fetava, 16\262.
[10] El-Murselat, 25-27.
[11] El-Vakia, 71-73.
[12] Ez Zarijat, 56.
[13] En-Nahl, 36.