Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje kurbana pritvrđeni sunnet onima koji su u mogućnosti. Klanje kurbana je oživljavanje sunneta Ibrahima, a.s., a naređeno nam je da slijedimo vjeru Ibrahima, a.s. Kao što je kaozao Uzvišeni: ”Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!”‘ (Nahl, 123.)
Na propisanost ovog ibadeta u islamu ukazuju argumenti iz Kur’ana, sunneta i konsenzusa islamskih učenjaka.
Kaže Uzvišeni: ”Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.” (Kevser, 2.)
Od Džabira, r.a., prenosi se da je kazao: ”Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, pa kada je završio hutbu, sišao je sa minbera, te mu je doveden ovan kojeg je svojom rukom zaklao govoreći: ‘Bismillahi (u ime Allaha), Allahu ekber (Allah je najveći), ovo je od mene i od onih iz moga ummeta koji nisu zaklali.’” (Tirmizi, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
U klanju kurbana je zahvalnost Allahu na mnoštvu blagodati kojima je obasuo insana. Mnogo je blagodati kojima je Uzvišeni Allah obasuo Svoje robove, jedan od načina iskazivanja zahvalnosti Uzvišenom Allahu je poštovanje Njegovih naredbi. U ovom slučaju poštovanje naredbe biva klanjem kurbana za one koji su u mogućnosti.
Od Ebu Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: ”Ko ima mogućnost pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu klanjanja bajram-namaza).”
Kazao je imam Šafija: ‘‘Klanje kurbana je sunnet koji ne volim da se izostavlja.”
Mnogo je drugih učenjaka koji su kazali izjave slične ovoj, da je teško kazati da je to vadžib –obaveza, ali da su dokazi toliko jaki da musliman koji je u mogućnosti ne bi trebao da izostavi klanje kurbana.
Pravnici hanefijske škole uvjetovali su da bi kurban bio obavezan nekoj osobi, ona treba da je bogata, tj. da posjeduje nisab zekata koji prelazi preko čovjekovih elementarnih potreba.
Pravnici malikijske škole smatrali su da klanje kurbana nije sunnet siromasima, onima koji ne posjeduju prehranu za cijelu godinu.
Pravnici šafijske škole kazali su da je propisano klanje kurbana onim osobama koje posjeduju vrijednost kurbana, preko elementarnih potreba u danima Bajrama, njihovih potreba i potreba onih koji su u njihovom skrbništvu.
Pravnici hanbelijske škole kazali su da je propisano klanje kurbana onome ko je u mogućnosti, onome koji može da ga obezbijedi pa makar uzimanjem duga, ako zna da će moći vratiti dug.
Najprihvatljivih mišljenja jeste mišljenje hanefijske i malikijske pravne škole.
Postoje nekoliko uvjeta koji utiču na ispravnost kurbana a to so:
1)Da kurban bude od vrste stoke (deva, krava, bravče)
2)Da dostigne odgovarajuću starosnu dob
– koza treba da je napunila godinu dana,
– ovca da je napunila šest mjeseci i da se tjelesno ne razlikuje od prosječne ovce koja je napunila godinu dana,
– krava da je napunila dvije godine (nije dozvoljeno po konsenzusu učenjaka zaklati kravu mlađu od dvije godine, pa makar bila i krupna kao ona koja je napunila dvije godine, zbog općenitosti hadisa koji uvjetuju zrelost životinje, ispadanje sjekutića),
– deva da je napunila pet godina.
3) Da kurban bude bez ikakvih tjelesnih nedostataka:
-mahane očiju (slijepa, jednokoka životinja ne zadovoljava da bude kurban)
-mahane ušiju (životinja stvorena bez ušiju ili bez jedniog uha ne zadovoljava kriterijume da bide kurban, životinja probušenog, odsečenog, odkinutog po večini učenjaka je pokuđena klati za kurban)
-mahane rogova (životinja bez rogova može biti zaklana za kurban dok ona sa slomljinim smatra se pokuđenim ali dozvoljenim)
Dozvoljeno je klati za kurban mužjaka, pa makar često bio puštan da oplođava.
Većina učenjaka smatrala je da je dozvoljeno zaklati steonu životinju.
Dozvoljeno je zaklati životinju koja je ošišana (vuna).
Dozvoljeno je zaklati žigovanu životinju.
Dozvoljeno je zaklati životinju koja je izgubila glas.
Ovo su neke mahane koje se mogu naći pri kurbanu, ali je svakako bolje da kurban bude zdrav i bez ikakvih mahana koje su spomenute.
Veliki broj učenjaka spomenuo je da je najvredniji kurban bijele boje, zato što je spomenuto u više hadisa da je Poslanik klao bijele ovnove za kurban.
Većina islamskih pravnika smatrala je da nije dozvoljeno spojiti kurban i akiku koljući jedan kurban, sa namjerom da time oduži i kurban i akiku.
Onome koji namjera da kolje kurban nije dozvoljeno da krati ništa od svoje kose i ne smije da siječe nokte na šta ukazuju hadisi.
Od Ummu Seleme, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: ”Kada nastupi mjesec zul-hidždže, pa neko od vas htjedne da kolje kurban, neka ne uzima (krati) ništa od svoje kose ili kože.” (Muslim) U drugom rivajetu ovog hadisa, također kod imama Muslima: ”Neka ne odstranjuje dlake i neka ne siječe nokte.”
Početak vremena u kojem je dozvoljeno zaklati kurban počinje nakon klanjanja bajram-namaza i bajramske hutbe pa sve do završetka trećeg dana ( po jednom mišljenju ili do kraja četvrtog dana po drugom mišljenju), stim da je najbolje vreme za klanje kurbana prvi dan Kurban bajrama, nakon klanjanja Barjam namaza.
Od suneta prilikom klanja klanja kurbana jeste da se životinja dovede mirno na mjesto klanja, da se dobro naošti nož, da se okrenu i životinja i onaj koji će klati životinju prema kibli.
Od suneta jeste i da se meso kurbana podjeli na tri djela tako da se jedan zadrži za sebe, jedan podjeli komšijama, prijateljima i poznanicima a jedan deo siromašnima.
Nije dozvoljeno prodavati kurbansko meso niti njime plaćati onome koji je zaklao životinju u vaše ime. Prodavanje kožice također nije dozvoljeno, a može se zadržati za sebe i njome se okoristiti.
Priprema i obrada :
www.stazomislama.com
Povezani članci: Slanje novca da se kurban zakolje u siromašnim zemljama Sulejman ibn Nasir el Ulvan, hafizehullah
Kurban i propis klanja kurbana prof. Ebu Usame Idriz Bilibani