Šejh Sulejman b. Abdillah b. Muhammed b. Abdil-Vehhab kaže: “Tevhid dolazi iz korijena riječi: vehade, juvehidu, tevhiden; što znači učiniti nešto jednim.
Zato je islam kao vjera nazvan tevhidom, zbog toga što se temelji na tome da je Allah jedan u Svojoj vlasti i djelima, te da nema ortaka. Također, On je jedan u Svom Biću i Svojim svojstvima u čemu Mu nema niko sličan. Te da je jedan u Svom uluhijetu i ibadetu i da nema sudruga. Tako da se na ove tri vrste dijeli tevhid vjerovjesnika i poslanika koji su došli sa njime od Allaha. Svaka od ovih vrsta je nužna jedna drugoj. Ni jedna vrsta se ne može odvojiti od one druge. Pa ko dođe sa jednom od ovih vrsta bez druge, to nije ništa drugo osim što nije došao sa tevhidom u njegovom potpunom liku …
Prva vrsta:
Tevhid rububijeta i vlasti. To je potvrđivanje da je Allah, subhanehu we te’ala, Gospodar svega, Vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj. Te da On daje život i smrt, korist i štetu. Da je On jedini koji se odaziva dovi u nedaćama. Njemu pripada sva vlast. U Njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da učini ono što hoće. A u svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje u kader. Ova vrsta tehivda nije dovoljna da bi čovjek sa njom ušao u islam, nego je potrebno doći i sa onim nužnim dijelom od tevhidul uluhijeta. Zato što je Allah, azze we dzelle, govorio o mušricima da su potvrdili ovaj dio tevhida jedino Allahu. Uzvišeni Allah kaže u prijevodu značenja:
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?’ ‘Allah’, reći će oni. A ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?” (Junus, 31)
I kaže: “A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’‘ (Ez·Zuhruf, 87)
I kaže: “A ako ih upitaš: ‘Ko s neba spušta vodu i s njom mrtvu Zemlju oživljava?’, sigurno će reći: ‘Allah!’ ” (El-Ankebut, 63)
I kaže: “Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?” (En-Neml, 62)
Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali i pored toga time nisu postali muslimani. Nego je Allah, azze we dželle, rekao:“I ne vjeruje većina njih u Allaha, a da Mu širk ne čine.” (Jusuf, 106)
Mudžahid je o ovom ajetu rekao: ‘Njihovo vjerovanje u Allaha su bile njihove riječi: ‘Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmrćuje.’ Ovo je bio iman uz širk u njihovom ibadetu nekom drugom’.
Prenose ga Ibn Džerir i Ibn Ebi Hatim. A od Ibn Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak slično tome.
Dakle, jasno je da su kafiri znali za Allaha, poznavali su Njegov rububijet, vlast i moć. Tako da su na taj način obožavali i iskreno ispoljavali neke od ibadeta Allahu, kao što je hadž, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u nedaći i slično tome. Pozivali su se na to da su na lbrahimovoj, alejhisselam, vjeri, pa je Uzvišeni Allah objavio: “Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!” (Alu-Imran, 68)
Neki od njih su vjerovali u proživljenje i svođenje računa. Neki su vjerovali u kader.
Kao što je Zuhejr rekao:
Ostavit će se, pa će se smjestiti u Knjizi i sačuvati
Za Dan svođenja računa ili će se ubrzati i osvetiti.
Antara je rekao:
Obala gdje se od smrti može pobjeći
Ako ju je moj Gospodar na nebesima odredio.
Mnogo je ovakvih primjera u njihovom pjesništvu. Zato je obaveza, svakog onog ko zna za Allaha, da potraži i sagleda razloge koji su naložili prolijevanje njihove krvi, porobljavanje njihovih žena i dozvoljavanje njihovih imetaka, pored ovih potvrda i spoznaje. A to je radi njihovog širka u tevhidu ibadeta koji predstavlja ‘La ilahe illAllah‘.
Druga vrsta:
Tevhidul-esmai ve siffat. To je potvrda da je Allah Sveznajući i da je Svemogući. Da je On Živi i Samoopstojeći. Da Ga ne obuzima san, niti drijemež. Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuna. On sve čuje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Aršom se uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Sveti, Spas, On svakog osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moćni, Gordi. Uzvišen je On visoko iznad onoga što Mu pripisuju. I mnoga druga najljepša imena i uzvišena i savršena svojstva. Ovo, također, nije dovoljno da bi se postigao islam, nego se mora izvršiti i ono što iz njega nužno proizilazi od tevhida rububijeta i uluhijeta.
Treća vrsta:
Tevhidul-uluhijet. On se temelji na iskrenosti obožavanja Uzvišenog Allaha: u ljubavi, strahu, nadi, osloncu, žudnji i strahu i upućivanju dove samo Allahu. N a tome se temelj i iskrenost u svim vidovima ibadeta Allahu – javnih i tajnih – i to samo Njemu bez primjcsc širka. Od toga se ništa nikome drugom ne može uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti poslatom vjerovjesniku. A kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tevhid, ono što obuhvataju riječi Uzvišenog u prijevodu značenja:
“Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo” (EI-Fatiha, 5)
Ova vrsta tevhida je početak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u šta su pozivali poslanici. To je značenje riječi ‘La ilahe illAIlah‘. Bog je onaj koji je obožavan sa ljubavlju, strahom, veličanjem, poštivanjem i svim drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tevhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, objavljenje knjige. Zbog njega su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike. Sretnike od džennetlija i nesretnike od stanovnika vatre.” 1
Autor: Ebu ]usuf Midhat b. Hasan Alu-Ferradž
Iz knjige: Korisni sažetak vjerovanja imama tevhida
Priprema: Stazom islama
Fusnota
1 Tejsirul azizil hamid fi šerhi kitabi tevhid (21 – 24).