Kaže Uzvišeni Allah (u prijevodu značenja) o stanovnicima pećine:
(9)”Misliš li ti da su samo stanovnici pećine, čija su imena na ploči napisana, bili čudo među čudima Našim? (10) Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost”,(11) Mi smo ih u pećini tvrdo uspavali za dugo godina. (12) Poslije smo ih probudili da bismo pokazali koja će od dvije skupine bolje ocijeniti koliko su vremena proboravili. (13) Ispričaćemo ti povijest njihovu – onako kako je bilo. To su bili momci, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im ubjeđenje još više učvrstili. (14) Osnažili smo bili njihova srca kad su se digli i rekli: “Gospodar naš – Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se nećemo pored Njega drugom bogu klanjati, jer bismo tada ono što je daleko od istine govorili. (15) Narod ovaj naš je mimo Njega druge bogove prihvatio, zašto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu iznosi neistinu? (16) Kad napustite njih i one kojima umjesto Allahu, robuju, sklonite se u pećinu, Gospodar vaš će vas milošću Svojom obasuti i za vas će ono što će vam korisno biti pripremiti.” (17) I ti si mogao vidjeti kako Sunce, kada se rađa – obilazi pećinu s desne strane, a kada zalazi – zaobilazi je s lijeve strane, a oni su bili u sredini njezinoj. To je dokaz Allahove moći! – kome Allah ukaže na Pravi put, on će Pravim putem ići, a koga u zabludi ostavi, ti mu nećeš naći zaštitnika koji će ga na Pravi put uputiti. (18) I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio. (19) I Mi smo ih, isto tako, probudili da bi jedne druge pitali. “Koliko ste ovdje ostali?” – upita jedan od njih. – “Ostali smo dan ili dio dana” – odgovoriše. “Gospodar vaš najbolje zna koliko ste ostali” – rekoše. “Pošaljite, jednog od vas s ovim srebrenjacima vašim u grad, pa nek vidi u koga je najčistije jelo i neka vam od njega donese hrane i neka bude ljubazan i neka nikome ne govori ništa o vama, (20) jer, ako oni doznaju za vas, kamenovaće vas ili će vas na silu u svoju vjeru obratiti, i tada nikada nećete ono što želite postići!” (21) I Mi smo, isto tako, učinili da oni za njih saznaju, da bi se uvjerili da je istinito Allahovo obećanje i da u čas oživljenja nema nikakve sumnje,* kada su se između sebe o njima raspravljali, i rekli: “Sagradite na ulazu u nju ogradu, Gospodar njihov najbolje zna ko su oni.” A onda oni do čijih se riječi najviše držalo rekoše: “Napravićemo na ulazu u nju bogomolju!” (22) Neki će reći: “Bila su trojica, pas njihov je bio četvrti”, a neki će govoriti: “Bila su petorica, pas njihov je bio šesti”, nagađajući ono što ne znaju, dok će neki reći: “Bila su sedmorica, a pas njihov bio je osmi.” Reci: “Gospodaru mome je dobro poznat njihov broj, samo malo njih to zna. Zato ne raspravljaj o njima osim površno, i ne pitaj o njima od njih nikoga!”
Al-Kahf 9-22
Stanovnici pećine dobili su takav naziv po priči koja kazuje o tome kako su oni pobjegli od zla i našli utočište u velikoj planinskoj pećini.
Er-Rakim ( zapis) u spomenu tom ajetu, prema prevladavajućem i prihvaćenom
mišljenju, označava ploču na kojoj su ispisana imena stanovnika pećine.
U to vrijeme je vladar Rima bio politeistički kralj Decius, a taj grad, koji je bio dio njegovog kraljevstva, zvao se Tarsus. Njegovo pravilo ( ili zakon) bilo je da ubije baš svakog vjernika. Kad je grupa mladića vidjela zlo koje se događalo oko njih, bili su duboko ožalošćeni te pobjegoše od kralja i njegove tiranije. Skupa sa pastirom i njegovim psom , utočište su našli u pećini u blizini Tarsusa. Allah, dž.š., učini da padnu u dubok san. Ne znajući ništa, nastavili su spavati 300 solarnih(sunčevih godina), što je jednako zbiru 309 lunarnih (mjesečevih) godina.
Kada Allah, dž.š., učini da se probude, oni su pomislili da su tu bili samo dan ili dio dana. Poslali su jednoga izmedju sebe da izidje napolje i kupi im nešto hrane. lzišavši napolje i vidjevši da se sve promijenilo, pomisli da je pogriješio put. Kad zadje u narod , oni su bili iznenadjeni novcem koji je imao uza se. Tada su svi otkrili šta se, ustvari, dogodilo. Potom je Allah, dž.š., učinio da stanovnici pećine umru u njihovoj pećini. Narod ( najvjerovatnije, nevjernici) tada reče: ” Napravit ćemo na ulazu u nju bogomolju” ( Kur’an, 18 : 21).
Et-Tefsirul-munir, 15/207