Pripremiti sebe i okolinu za ibadet, požuriti sa tevbom, vratiti se Allahu, radovati se dolasku ovog mjeseca, postiti po propisima, imati ispravan nijet i bojati se Allaha i klanjati teravih, ne osjaćati se umoran zadnjih deset dana ramazana, tražiti noć Kader, učiti Kur’an neumorno, pokušavati plakati i razumjeti ajete koji se uče.
Umra u ramazanu je po nagradi jednaka hadžu, a sadaka se umnogostručava puno puta, itikaf u ovom mjesecu je potvrđeni sunet.
Nema ništa loše u čestitanju početka ramazana jedni drugima. Resulullahi, sallAllahu alejhi we sellem, bi običavao reći ashabima dobru vijest o početku ramazana, i podsticao ih da ga što više iskoriste. Ebu Hurejre kaže: Kaže Resulullulah, sallAllahu alejhi we sellem:
‘Došao vam je ramazan, blagoslovljeni mjesec. Allah vam ga je propisao da ga postite. U njemu se otvaraju kapije Dženneta, a zatvaraju kapije Džehennema, i šejtani se okivaju. U njemu je noć bolja od 1000 mjeseci, i kome god je uskraćeno od njenih blagodati, zaista mu je uskraćena velika stvar’. (En-Nisaa’i, 4/129; Saheeh al- Targheeb, 1/490).
Vrijednosti posta
Zaista je mnogo vrijednosti u postu, jedna od tih se prenosu u sahih hadisu, a to je da je Allah odabrao post za Sebe, tj. On Sam nagrađuje i umnožava nagradu, kao što Allah kaže u hadisu kudsi: “Izuzev posta, koji je samo Moja stvar, i Ja nagrađujem za njega”. (El-Buhri, El-Feth, br. 1904; Sahih et-Tergib, 1/407)
“Postu nema sličnog” (El-Nisaa”i, 4/165; Sahih el-Tergib, 1/413),
“a dova postača se ne odbija” (Bilježi ga El- Bejheki, 3/345; El-Silsilat el-Sahih, 1797).
“Postač se raduje dva puta: Kad prekida svoj post i kad sretne Svoga Gospodara.” (Muslim, 2/807)
“Post će se zauzimati za postača na Sudnjem danu, kad kaže: O Allahu, ja sam ga sprečavao od hrane i uživanja u toku dana, pa dozvoli da se zauzmem za njega.” (Ahmed, 2/174)
„Miris iz usta postača je kod Allaha bolji od miska.“ (Muslim, 2/807)
“Post je zaštita i tvrđava koja te čuva od vatre.” (Ahmed, 2/402; Sahih el-Tergib , 1/411; Sahih el-Džaami”, 3880).
“Ko god posti jedan dan radi Allaha, Allah će udaljiti njegovo lice 70 godina od Vatre.” (Muslim, 2/808)
“Ko god posti jedan dan tražeći Allahovo zadovoljstvo, pa to bude zadnji dan njegovog života, ući će u Džennet.” (Ahmed, 5/391; Sahih el-Tergib, 1/412).
“U Džennetu su vrata po imenu Rejjan, kroz koju će ući samo postači, i niko osim njih, kad i zadnji od njih uđe, biće zaključana, i niko više tuda neće proći.” (Buhari, Feth, br. 1797)
“Ramazan je stub islama, Kur’an se počeo objavljivati u njemu, i u njemu je noć koja je bolja od 1000 mjeseci. Kad počne ramazan, otvore se vrata Dženneta, a zatvore kapije Džehennema, i okuju se šejtani.” (Buhari, El-Feth, br. 3277)
“Postiti ramazan je jednako postu 10 mjeseci.” (Musned, Ahmed, 5/280; Sahih el-Tergib, 1/421).
“Ko god posti ramazan zbog imana i nade za nagradom, opraštaju mu se svi počinjeni grijesi.” (Buhari, Feth, br. 37).
“Na kraju svakog posta, Allah bira one koji se oslobađaju Džehennema.” (Ahmed, 5/256; Sahih el-Tergib, 1/419)
Koristi posta
Ima mnogo mudrosti i koristi u postu, a koji su vezani za bogobojaznost. Njegovo značenje je da ako se čovjek drži halala u nadi da zaradi Allahovo zadovoljstvo, i zbog strah od Allahove kazne, na taj način mu postaje lakše da odustane od harama. Ako nečiji stomak osjeća glad, mnogi drugi njegovi organi to neće osjećati, ali ako je neko punog stomaka, onda njegov jezik, oči, ruke i spolni organ osjećaju glad.
Post vodi ka pobjedi nad šejtanom, kontroliše prohtjeve i štiti organe.
Kada postač osjeti glad, on proživljava ono što siromašni proživljavaju svaki dan, pa tako on suosjeća sa njima, i udjeljuje im da utole glad. Slušati o gladnima, nije isto što i djeliti glad sa njima, isto kao što ni jahač ne razumije pješaka, sve dok sam ne sjaše i ne prohoda.
Post vježba želju da se izbjegnu prohtjevi i čuva od grijeha. Pomaže ti da pobjediš svoju prirodu, i da se odvojiš od svojih navika. Vježba te također da budeš tačan i organizovan, samo kad bi ljudi to razumjeli. Post je oblik jednistva muslimana, kad cjeli ummet posti i mrsi istovremeno.
Post daje veliku priliku daijama, onima koji druge pozivaju u islam. U ramazanu mnogi dolaze u džamije, mnogo je onih koji su tu po prvi put, ili koji nisu bili u džamiji dugo vremena, pa im se u ovom mjesecu srca otvore, i zato treba iskoristiti priliku, i pozivati ih na lijep način, držati pogodne dersove, govoriti korisne riječi, potpomagati se na dobročinstvu i takvaluku. Daija ne bi trebao da se poptuno preda drugima, a da na sebe zaboravi.
Adabi i sunneti posta
Neke stvari su vadžib (obavezne) a neke mustehab (preporučene). Treba paziti da za sehur nešto pojedemo i popijemo, prije nego zapostimo, i da to produžavamo sve do ezana za sabah. Kaže Resulullah, sallallahu alejhi we sellem: ’Pazite na sehur, jer u njemu je bereket’. (El-Buhari, Fath, 4/139). ’Sehur je blagoslovljena hrana i u njemu je razlika od kršćana i židova. Dobar sehur su vjerniku datule’. (Ebu Dawud, no. 2345; Saheeh El-Targheeb, 1/448) ‘Ne okašnjavati sa iftarom, jer kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ‘Ljudi će biti na dobru, dok god ne okašnjavaju sa iftarom’. ( El-Buharii, Fath, 4/198)
Prekidati post na način opisan u hadisu od Enesa, radijAllahu anhu: ’Poslanik, sallAllahu we sellem, bi prekidao svoj post sa svježim datulama prije nego bi klanjao, ako nije bilo svježih, jeo bi suhih, ako nije bilo ni tih, omrsio bi se sa vodom’. (Et- Tirmizi, 3/79 ).
Nakon iftara, proučiti riječi koje se prenose u hadisu Ibn Omera, prema kojem se kaže da bi Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nakon što bi se omrsio rekao sljedeće: Zehebe al-zama’, wa’btallat al-‘uruk, wa sabett al-edžru inšaAllaah’ ili u prevodu ’Nestalo je žeđi, vene teku opet, i nagrada je inshaAllah osigurana’. (Ebu Dawud, 2/765;).
Čuvati se grijeha, jer kaže Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem: ’Kad neko posti, nek se čuva grijeha…’ (El-Buhari, el-Fath , br. 1904). Kaže Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem: ’Ko god ne prestane govoriti laži, i raditi po njima, pa Allahu nije potrebna njegova glad i žeđ’. (El-Buhari, al-Fath , br. 1903).
Onaj koji posti, bi trebao izbjegavati sve oblike harama, kao što su ogovaranje, laž, da ne bi izgubio svu svoju nagradu. Kaže Resulullulah, sallAllahu alejhi we sellem: ’Može se desiti da postač nema ništa od svog posta, osim gladovanja i žeđi’. ( Ibn Madzah, 1/539; Saheeh al-Targheeb, 1/453).
Među stvarima koje uništavaju dobra djela i donose loša su dozvoljavanje sebi da gledaš kojekakve kviz programe, serije, filmove, sportske programe, prazna sakupljanja, tumarati ulicama sa lošim ljudima, koji traće svoje vrijeme, pa ti tako mjesec zikra i ibadeta postane mjesec spavanja preko dana da bi izbjegao glad, propuštanja namaza u džematu, a provođenja noći u zabavi.
Ima ljudi koji se rastuže kad dođe ramazan, jer misle na zabave koje će ih proći. U toku ramazana, ima ih i koji putuju u kafirske zemlje na odmore. Pa ni džamije nisu pošteđene takvog zla, kao što je pojavljivanje nakićenih i naparfemisanih žena, pa ni u Mekanskom haremu.
Neki ovaj mjesec pretvore u mjesec prošnje, pa i ako nisu u potrebi.
Drugi se zabavljaju prskalicama i petardama, dok drugi traće vrijeme po trgovima, i ganjaju modu. Ima vlasnika radnji koji iznose nove modele robe u zadnjih 10 dana ramazana, da bi odvukli ljude od ibadeta i dobrih djela.
Ne smije sebi niko dozvoliti da ga neko isprovocira, jer kaže Resulullulah, sallAllahu alejhi we sellem: ’Ako te neko provocira na svađu i vrijeđa, reci: Ja postim, ja postim’. (El-Buhari i drugi. El-Fath, br. 1894)
Jedan razlog je da se on sam opomene, a drugi da se opomene protivnik. Ali mi što vidimo kod mnogih postača je suprotno. Vidimo mnoge kako kruže sa kolima, kad čuju ezan akšama. Ne treba se prenajedati, jer kaže Resulullulah, sallAllahu alejhi we sellem: ’Sin Ademov nije napunio gore posude od svog stomaka.’ (Et– Tirmizi, br. 2380).
Mudra osoba jede da bi preživio, a ne živi da bi jeo. Najbolja hrana je ona koja je tu da se jede, a ne ona da joj se služi. Ali ljudi se u toku ramazana dadnu na pravljenje kojekakvih jela, i ophode se sa pravljenjem hrane kao sa ritualima, pa žene i sluge provode svo svoje vrijeme na kuhanju i spremanju, i zaboravljaju na ibadet, a ljudi troše više para na hranu u ramazanu nego inače. Pa ramazan postaje mjesecom stomačnih bolesti, debljine pa jedva se dižu na teravih namaz, ili odlaze nakon dva rekjata.
Biti darežljiv u djelenju znanja, para, koristiti svoj položaj i snagu na pomaganju slabima. Buhari i Muslim prenose od Ibn Abbasa, da je rekao: ’Resulullulah, sallAllahu alejhi we sellem, je bio najdarežljiviji od svih ljudi (u činjenju dobra), a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kad bi vidio Džibrila, a u ramazanu bi ga sretao svaku noć, i on bi ga učio Kur’anu. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je bio brži u činjenju dobrih djela od vjetra što puše’. (El-Buhari, el-Fath, br. 6).
Kako ljudi mogu zamjeniti darežljivost za škrtost i djela za ljenost, do te mjera da ne čine svoju dužnost kako treba, i ne tretiraju druge kako treba, i pravdaju se postom za sva ta nedjela? Kombinacija posta sa hranjenjem siromašnih, je jedan od načina zarađivanja Dženneta, kao što kaže Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem: ’U Džennetu postoje sobe, čija se unutrašnjost može viditi sa vana, i iznutra se vidi vani. Allah je pripremio te sobe za one koji hrane gladne, koji su blagi u govoru, koji redovno poste, i koji klanjaju noću kad drugi spavaju’. (Ahmad 5/343; Ibn Khuzaymah, br. 2137.) Kaže Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem: ’Ko god dadne hranu postaču da se njome omrsi, daće mu se jednaka nagrada, a da se nimalo neće oduzeti od nagrade postača’. (Tirmizi, 3/171; Saheeh al- Targheeb, 1/451 ).
Kaže šejhul Islam ibn Tejmija, rahimehullah: ’Ovdje se misli da ga hrani dok se ovaj ne zadovolji. Brojni su primjeri selefa koji su više volili siromašnim nego sebi, kad bi sjedali da se iftare. Među njima su Abdullah ibn Omer, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel i drugi. Abdullah ibn Omer se nije mrsio, dok oko njega nisu bili jetimi i siromašni da sa njim jedu.
Autor : Šejh Muhammed Salih el – Munedždžid
Iz knjige : Kratki sažetak o postu
Priprema i obrada: https://www.stazomislama.com/