Moja draga sestra s kojom sam toliko toga prešla. Volim je u ime Allaha.
Da su mi prije nekoliko godina pričali da ću ovu nedjelju popodne dočekati na ovom mjestu i s ovim ljudima, nasmijela bih se. Danas sam tu. Imamo skup sestara u prostorijama pored Bajrakli džamije. Divni su nam susreti. MašaAllah! Spominjemo Allaha, azze we dželle, donosimo salavate na Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Pomažemo se, volimo u ime Allaha i pričamo jedna drugoj svoju priču.
Ponekad poželim da ovaj osećaj traje duže. Onda se sjetimo da ćemo se, u ime Uzvišenog Allaha, skupiti u Džennetu da Ga zajedno i vječno veličamo Njega i da se međusobno susrećemo. InšaAllah!
Jako sam vezana za ovaj džemat. On mi je na neki način pokazao pravu sliku islama. Sada sjedimo zajedno i nadamo se prisustvu meleka, jer oni borave na mjestima gde se Uzvišeni Allaha veliča i hvali. Boriti se za ovu vjeru u sred grada siromašnog njome, velika je čast i ponos. Elhamdulilah.
Mene je na neki način islamu privuklo baš to što sam mogla da vidim jedinstvo među ljudima. Oni imaju isti cilj. Mi, sestre u džematu, zajedno se molimo i spuštamo lice na sedždu. U isto vrijeme, izgovaramo reći hvale i zahvale. Kada je ramazan, zajedno, u ime Allaha, azze we dželle, postimo, osećajući glad, žeđ, nestrpljenje, ali jedna drugu bodrimo i podsećamo na veličinu posta i nagrade za postače. U timu spremamo iftare. Naša druženja nisu puna besposličarenja i kafenisanja. Naprotiv, trudimo se da pomognemo drugima, da osvežimo islam i muslimane.
Zajedno napredujemo, radujemo se lijepim i srećnim događajima, a plačemo i tužni smo kad je neko u iskušenju i nedaći. Savetujemo jedni druge. Volimo se.
Kada mi je teško, pozovem sestru i isplačemo se. Znam da je tada i njoj teško, ali neće plakati da meni ne bude još teže. A poslije će, Allah najbolje zna kako, na noćnom namazu proliti suze i moliti Allaha za mene i moje stanje. Moliće Ga da se nađemo u Džennetu, da budemo večno zajedno.
Trudimo se da što više saznamo i primjenimo. Zbog okolnosti u kojima živimo, često neke sestre odu iz Beograda i puno nam nedostaju. Ali, one su prisutne u našim mislima i dovama. Ponekad dođu i posete naš džemat i znaju da im je tu bilo najljepše.
Priča o tome kako se sestre u islamu vole i poštuju, takva je da se o njoj može roman napisati. Taj roman bio bi pun ljubavi, nježnosti i saosećanja koje svaka od nas doživi u tom druženju. One nisu moje rođene sestre. Nije nas ista majka dojila niti čuvala, ali potičemo od iste majke – Have. Isto tako, nama su zajedničke majke vjernika – Aiša, Hatidža…. Allah bio zadovoljan njima.
Često se sjetim hadisa koji bilježe Buharija i Muslim, a govori o kategoriji ljudi koji će na Sudnjem danu biti u hladu Arša, kada drugog hlada neće biti. Navodi se i kategorija:… dvoje koji se zavole u ime Allaha, azze we dželle, druže se i rastanu na toj osnovi.” Nadam se da ćemo i mi, iz tog razloga, biti spašeni u hladu na Sudnjem danu. Šta pomislite kada vidite ženu koja je skromnije obučena? U njenom ponašanju primećujete samilost i velikodušnost, smirenost i iskreno zadovoljstvo.
Ovaj opis odgovara muslimanki koja je postala svesna postojanja Boga. Svaka muslimanka može da živi pokorna svom Gospodaru, Stvoritelju, a da nije lišena ljepote majčinstva i naklonosti supruga. Može biti pokorna Bogu, a da istovremeno osjeti blagodati braka i ljubavi. Njene obaveze dnevnih molitvi, posta, hodočašća i zekata su iste kao i obaveze muškarca.
Kada je s porodicom, ona će biti pažljiva majka i supruga, kao i svaka druga. Pomislićete da je to puno obaveza. Kako žena da bude dobra vjernica, maksimalno posvećena vjeri i Bogu, a da bude dobra supruga, domaćica i majka? Međutim, svaka muslimanka, vjernica je upravo sve to. Kada svako od nas stremi da napreduje na Allahovom putu i da stekne Allahovo zadovoljstvo, onda mu Milostivi Allah olakša u tome.
Kada sam počela da se družim s njima, uvjerila sam se da su muslimanke plemenite i pažljive. I sama sam bila pred primanjem islama, i već sam se osjećala kao muslimanka, kao jedna od njih. Od prvog momenta, sve su me prihvatile kao rođaku koju nisu vidjele godinama i koja se odjednom pojavila, tj. kao člana porodice. Pa naravno, mi i jesmo sestre po vjeri. Što sam bila više u islamu, veza sa sestrama je bivala još čvršća, kao da se znamo čitav život. Zaista, ja ih doživljavam kao rođene sestre.
Znate li kakav je osjećaj imati na stotine miliona sestara? Vjerujete mi, preljepo je. U koju god zemlju odete, osjećate toplotu i radost u srcu kada primite selam i osmijeh od sestre koja vas prvi put u životu vidi, ali koja zna da ste joj sestra u vjeri, i prihvata vas kao svoju. To je osećaj sreće koji vas ispuni kao kad dobijete desetku na ispitu. Ne znam ni sama kako da opišem. Svaki osmijeh sestre u islamu je preljep poklon, a njoj dobro djelo.
Koncept islama je jako jednostavan i praktičan. Čovek ne mora da se izoluje od ostatka svijeta da bi postigao potpunu pokornost Bogu. Naprotiv, svako dobro djelo učinjeno u ime Allaha, azze we dželle, i zar Njegovog zadovoljstva, samo je po sebi veliko i vrijedno. Ono predstavlja pokornost Allahu, bilo da obavljate molitvu, postite, udeljujete pomoć siromahu, hranite dijete, spremate mužu krevet za odmor ili upućujete sestri muslimanki pozdrav i osmijeh.
U skoro isto vrijeme, muslimanke širom svijeta čine neki od navedenih vidova ibadeta svome Stvoritelju. Neke se gotovo neprestano trude, neke ponekad, ali isti im je cilj na umu. Muslimanka je sestra, majka, kćerka, žena ili prijateljica. Ona se svakoga dana oseća srećnijom, korisnijom i zdravijom.
Dakle, islam je neizmerna praksa u čovjekovom životu. To je ono što navodi mnoge ljude da prihvate ovu vjeru kao svoj novi način života.
Ovom prilikom nisam pričala o svom putu u islam. Pričala sam o onome što me je privuklo i zadržalo u ovoj divnoj oazi mira. To je praksa, to su djela.
Allahu moj, Ti si naš Gospodar. Ti si nas stvorio i mi smo Tvoji robovi. Oprosti nam, jer samo Ti možeš oprostiti. Amin!
Istikama
Iz knjige ‘Prihvatile su islam kao Belkisa’