Greška koja je danas proširena kod nekih ljudi je njihovo shvatanje da riječi LA ILAHE ILLALLAH znače da se čini ibadet samo Allahu, a mi kažemo:
U ima Allaha, Svemilosnog, Milostivog!
Zahvala pripada Allahu, dželle še’nuh. Njemu se zahvaljujemo i samo od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših postupaka. Koga On uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti; a koga On u zabludi učini, niko ga na Pravi put ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog božanstva koje zaslužuje ibadet osim Allah, subhanehu ve te’ala, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Ali Imran,102)
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. (En-Nisa,1)
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio. (El-Ahzab, 71)
Ova naša tema se tiče vjerovanja. Govoriti o vjerovanju je posebna potreba vremena u kojem živimo zbog višestrukih napada na muslimane a posebno na njihovo vjerovanje, napadi kojima smo mi ciljani i na koje se ispaljuju sve strijele istoka i zapada. Šta je uzrok tome? Zato što mi govorimo: Nema božanstva koje zaslužuje ibadet osim Allah a Muhammed je Njegov poslanik i u to čvrsto vjerujemo.
Zato će naš govor biti o nekim rasprostranjenim greškama koje se tiču vjerovanja. Na samom početku treba napomenuti da se ove greške ne bi raširile i ne bi rasprostranile da nije bilo uticaja na izučavanje vjerovanja i njegovog podučavanja.
Onaj koji malo promatra islamska mjesta diljem svijeta vidi mnogobrojne greške, ne kažem male već velike rasprostranjene greške koje su počele da nas napadaju i ovdje, gradu čija zajednica slijedi put šejha, obnovitelja Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao na koje se svi muslimani ugledaju. To ugledanje drugih na nas je učinilo da obratimo više pažnje na naše greške.
Kako se vrijeme nebi odužilo počećemo sa spominjanjem tih grešaka koje sam podijelio u dvije skupine:
Prva skupina: Greške u uopštenim pitanjima vezanih za vjerovanje.
Prva od tih greški je NERAZUMIJEVANJE ZNAČENJA ŠEHADETA (la ilahe illallah). Većina ljudi misli da su to riječi koje izgovara samo jezikom a zaboravlja da te riječi od njega zahtijevaju mnogo stvari. Od stvari koje od njega zahtijevaju ove riječi su njena dva sastavna dijela (rukna): NEGACIJA i POTVRDA.
NEGACIJA: Da čovjek negira upućivanje bilo koje vrste obožavanja (ibadeta) ikome osim ALLAHU, tebareke ve te’ala.
POTVRDA: Da sve svoje ibadete uputi samo ALLAHU jedinom koji nema suparnika.
Značenje ovoga je: Iskreno ispovijedanje vjere samo Allahu i nevjerovanje u taguta.(1) 2 Zbog toga Uzvišeni Allah kaže u svojoj Knjizi:
“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Samo Allahu ibadet činite i klonite se taguta.” (Prevod značenja, En-Nahl, 36)
Značenje riječi LA ILAHE ILLALLAH je iman3 u Allaha i negiranje taguta.
Greška koja je danas proširena kod nekih ljudi je njihovo shvatanje da riječi LA ILAHE ILLALLAH znače da se čini ibadet samo Allahu, a mi kažemo:
Ovo je njihov prvi zahtjev i sastavni dio, ali one imaju i drugi zahtjev i drugi sastavni dio bez kojeg ne mogu a to je NEVJEROVANJE U TAGUTA. Pa je neophodno odreći se širka4, kufra (nevjerovanja) i svih taguta. Ovo je vjera Ibrahima El-Halila, neka je na njega i na našeg Poslanika najljepši selam i salavat.
“Vi imate divan uzor u Ibrahimu i onima koji su s njim, kada rekoše svom narodu: ‘Mi se odričemo vas i svega čemu činite ibadet mimo Allaha. Nevjernici smo u vas i između vas i nas će očigledno biti neprijateljstvo i mržnja zauvijek, sve dok ne povjerujete jedino u Allaha.” (Prevod značenja, El-Mumtehane, 4)
I ovo je očita greška na koju treba obratiti posebnu pažnju.
Druga od tih greški u uopštenim stvarima vjerovanja je neispravno razumijevanje vjerskog prijateljstva i neprijateljstva. Zaista kada bi malo istražio stanje ljudi našao bi da su mnogi od njih pogrešno shvatili ovu osnovu sa nekoliko aspekata.
Prvi aspekt: Prijateljevanje sa nevjernicima, a prijateljevanje sa njima ruši poimanje prijateljstva i neprijateljstva u islamu; zato što nevjernici, koliko god da se razlikuju između sebe u vjerovanjima, svejedno bili oni idolopoklonici ili sljedbenici knjige oni su naši neprijatelji. Uzvišeni Allah kaže, a Njegov je govor najistinitiji, a čije su riječi od Allahovih istinitije (5).
„Ni jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu.“ (Prijevod značenja 120. ajeta sure El-Bekare)
Pa će bilo koja vrsta prijateljevanja sa nevjernicima poništiti ovu osnovu prijateljstva i mržnje.
Prijateljstvo biva spram svih muslimana diljem zemaljske kugle a mržnja spram svih nevjernika na istoku Zemlje i njenom zapadu.
Drugi aspekt greške u ovom poglavlju ljubavi i mržnje: Prijateljstvo i ljubav na osnovu porijekla ili domovine u zamjenu za prijateljstvo i mržnju zbog vjerovanja. Ovo je veoma raširena greška. Mnogo je ljudi koji prijateljuje sa drugim jer je on iz određenog plemena ili je iz određenog mjesta. Ovakav svoje odnose sa drugim ljudima ne mjeri vagom bogobojaznosti koja opstoji na prijateljstvu, neprijateljstvu, ljubavi u ime Allaha i mržnje u Njegovo ime. Vidjet ćeš da ovakav kada ispred sebe ima dvojicu, jedan je zabludjeli griješnik (a drugi je) pokorani pobožnjak Allahu, subhanehu ve te’ala, on prijateljuje sa prvim jer je on iz njegova plemena ili je naklonjen njemu jer je iz njegova mjesta a neprijateljski se odnosi prema drugome jer on nije iz njegova plemena niti je iz njegova mjesta. Ovo je opasna stvar po vjerovanje; jer čovjek ako njegova mjerila budu samo džahilijjetske6 vage, vaga plemena, porijekla, lične koristi ili imetka i zamijeni vagu islamske ljubavi i mržnje sa tim džahilijjetskim mjerilima ovakav čovjek i njegovo stanje su u velikoj opasnosti. Međutim, obaveza je da ti uvijek u srcu i na jeziku bude ljubav Allaha radi i mržnja radi Njega. Kada vidim pobožna čovjeka on je moj brat i volim ga Allaha radi pa maker on bio neko nepoznat a kada vidim razvratnika i griješnika ili nevjernika ili pokvarenjaka ja ga mrzim potpunom mržnjom ako je nevjernik a ako je griješnik mrzim ga shodno njegovu grijehu pa makar bio moj otac ili brat ili neko od mojih bližnjih, ovo je vaga TEVHIDA7.
Mi vidimo i svjedoci smo da su ljudi pristrasani zbog države u kojoj živi i to paganskom pristrasnošću (fanatizam), pa pripazite se, dragi moji od ovakvih stvari.
Treća od grešaka u opštim stvarima vjerovanja je greška u shvatanju IBADETA (obožavanja) tako da mnnogi ljudi pojam ibadeta ograničavaju na osnovne ibadete poput namaza, zekata, hadždža, posta a zaboravlja da ibadet obuhvata sve dijelove i ogranke imana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova (ogranaka); najvrjedniji od njih su riječi: “LA ILAHE ILLALLAH”, a najniži je ukloniti s puta ono što smeta (prolaznicima). I stid je jedan dio (ogranak) imana “ 8 Dakle, ibadet obuhvata svaku stvar, sve životne situacije od prve do posljednje; tvoj odnos spram porodici, komšijama, ekonomska stanja, obrazovanje, tvoji kontakti sa ljudima uopšteno, odnos društva s pram drugih, zatim naučno-vojno-političko-ekonomski odnosi i sl. Sve ovo potpada pod značenje Šerijat koji potpada pod značenje ibadeta. A ako ulazi u značenje ibadeta to znači da je obaveza ići putem ili stazom onoga što nam je Allah, dželle še’nuh, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio. Možeš naći ljude koji govore: “Gledaj svoja posla i mesdžid”, tj. čuvaj svoj namaz u mesdžidu a ostavi druge na miru! Da li je ovo islam? Da li je ovo značenje ibadeta čije se osnove zasnivaju na pokornosti Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem? Ne!
Zaista je ovo, ako upotrijebimo moderan termin, vrsta sekularnog razumijevanja ibadeta u islamu, vrsta sekularizma kojom se hoće pojam ibadeta svesti samo na neke određene njegove vrste što je greška na koju treba obratiti pažnju.
Četvrto: Od uopštenog shvatanja ove osnove je i shvatanje ‘sredine’ (9) u vjeri. Neki ljudi kada vide onoga koji se drži vjere i čuva sunnet(10) kažu: ”Brate, nemoj pretjerivati (biti krut) drži se sredine (budi kompromisan, umjeren),” iako vidi da se on drži sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
I ovo je od pogrešnih shvatanja jer ovo znači kao da kažes Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče, ti sa svojom praksom pretjeruješ (krut si)!” Zašto to ne kažeš za Ebu Bekra, Omera ili bilo kojeg ashaba, Allah njima bio zadovoljan, koji su se čvrsto držali sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njega slijedili. Ti kao da kažeš njemu: “Ovi pretjeruju, a bila im je obaveza da idu sredinom,” jer kada dođemo svom sinu ili komšiji ili bratu i vidimo ga kako se čvrsto drži sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kažemo mu ovaj govor: ‘Ne pretjeruj, drži se sredine’.
Zbog toga, po ovom pitanju kažemo:
Kao prvo: Zaista čvrsto držanje svega što je od sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je istina i to je sredina, jer sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nema pri sebi pretjerivanja niti nedostataka. Zatim kažemo:
Drugo: Zaista je ‘sredina’ (umjerenost) spomenuta u Kur’anu kao u riječima Uzvišenog, u prijevodu značenja:
“I tako smo vas učinili središnjom zajednicom.” (El-Bekare, 143) što znači da je zajednica muslimana, sljedbenici Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sredina između zajednice jevreja, kršćana i drugih. Kao što se središnjost spominje kao odlika ehlis-sunneta vel-džema’ata kada se kaže: ’Ehlus-sunnet je sredina između iskrivljenih i novotarskih pravaca. Oni su, na primjer, sredina po pitanju ashaba Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, između Rafidija (Šija) i Nevasiba (Haridžija), oni su sredina u pitanjima imana i fikhskih propisa, oni su sredina u pitanjima kadera (određenja) između kaderija11 i džebrija12 i oni su sredina između svih ti pravaca. Zatim, kažemo:
Treće: A što se tiče govora ljudi: ‘Budi umjeren’ tu ima pojašnjenje; ako se cilja time ostavljanje sunneta i njegovo napuštanje u ibadetima, međuljudskim odnosima i td. nema sumnje da je ovo netačno jer je sva istina u slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to je sredina (umjerenost).
Ali ako je to upućeno onome ko pretjeruje u sunnetu i pređe granicu ili popusti pa mu se kaže: ‘Budi umjeren’, ovo je ispravno. Ali to ima posebne (pojedinačne) primjere, poput onih koji su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekli: ‘Ja se neću ženiti.’ Kažemo mu: ‘Ne, ženi se, jer se Poslanik, sallallu alejhi ve sellem, ženio. Budi umjeren.’ Ili kao onaj koji je rekao: ‘Ja ću čitavu noć klanjati i neću spavati nikako!’ Kažemo mu: ’Budi umjeren.’ Jer, Poslanik, alejhis-selam je rekao ovima i njima sličnima: ”Tako mi Allaha, ja sam većeg strahopoštovanja od vas, ali ja se ženim, postim i mrsim, spavam i klanjam. Ko god se udalji od mog sunneta (načina života i rada), on ne pripada meni.” 13 Nasuprot ovima su oni koji su ostavili sve dobrovoljne namaze, post, zikr što ih vodi ka krnjavosti. Ovakav ne čini dovoljno a prvi je pretjerao u drugu krajnost, sredina je ispravna.
Dakle, postoji pogriješno shvatanje pojma ‘sredine’. Ovo pogrešno shvatanje nekad primjenjujemo na ljude na pogrešan način i to kada dođemo nekome ko se drži sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po pitanju brade i svoje nošnje i u stvarima namaza i svemu ostalome, dođemo takvome i kažemo: ‘Ne pretjeruj, budi umjeren.’ Kažemo da je ovakvo shvatanje pogrešno.
Četvrto: Od pogrešno shvaćenih termina je i termin ehlis-sunnet vel-džema’at. Termin ‘ehlis-sunnet vel-džema’at’ je šerijatski termin po pitanju kojeg su došli tekstovi, zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na vama je da se držite mog sunneta i sunneta mojih pravednih halifa.” 14 i zbog njegovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Drzite se džemata.”15 Tako da su oba termina i njihova značenja šerijatska.
Zato je termin ehlis-sunnet vel-džema’at bio karakterističan za sve one koji su se pridržavali (ova dva principa) kroz historiju islama. Kada se dogodio poremećaj u shvatanju ovog pojma? Zbunjenost po pitanju ovog termina se pojavljuje na samom početku podjela tačnije, početkom četvrtog stoljeća; u vrijeme kada su se ehlis-sunnetu vel-džema’atu počeli pripisivati oni koji nisu od njih.
Zato kažemo: Pripisivanje mnogih skupina eš’arija ili maturidija terminu ehlis-sunnet vel-džema’at je pogrešno pripisivanje. Potrebno je pojasniti ovaj termin kako ga ne bismo ostavili samo zato jer se drugi njemu pripisuju, jer nas nazivanje neistine imenima istine ne smije spriječiti da kažemo istinu i da se njome nazivamo. I kažemo: obaveza je ehlis-sunnetu vel-džema’atu da slijede ono na čemu su bili dobri preci (selefus-salih), Allah im se smilovao. Možda nećeš naći da se ovaj termin ovdje puno koristi ali je on i te kako u upotrebi u mnogim islamskim mjestima toliko da nam neki ljudi predstavljaju neke od novotarskih frakcija kao da su ehlis-sunnet a oni u stvarnosti imaju mnogo oprečnih stvari u odnosu na ehlis-sunnet vel-džema’at.
Peta greška: Od uopštenih stvari u kojima se dogodila greška jeste pitanje obaveznosti pokoravanja Allahu, dželle še’nuh i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo pitanje mnogi ljudi doživljavaju kao skučenu obavezu određene skupine ljudi i to vladara. A mi kažemo: “Zaista je suđenje po onome što je Allah objavio obaveza sviju, obaveza vladarima u onome čime oni sude među ljudima ali je također to obaveza na svakog pojedinca u onome što je vezano za njegova djela i postupke a posebno ono što je vezano za njegov posao. Zato je ova stvar od nužno potrebnih stvari tevhida obožavanja (el-‘ibadeh) i to: potpuna poniznost Allahu, dželle še’nuh, kao prvo, zatim, potpuna ljubav prema Allahu, pod dva, i treća stvar je potpuna pokornost Allahu, subhanehu ve te’ala.
Potpuna pokornost iziskuje: da pokornosti Allahu i pokornosti Njegovom Poslaniku daješ prednost nad svim drugima te da njima (Kur’anom i sunnetom) sudis i da ti oni budu sudije u svim tvojim stanjima.
Žena muslimanka, mladić musliman, muslimanska porodica, zajednica muslimana, islamski grad, na svima je obaveza pokornosti Allahu, dželle še’nuh, i da znaju da je to dio vjerovanja. Pokornost i suditi se Šerijatom su dva sastavna dijela vjerovanja, jer kada bi neko rekao: ’Ja obožavam Allaha, Jedinog koji suparnika nema.’ Mi ćemo mu reći: “Kako ćeš Ga obožavati? Na koji način? Na način na koji to čine budisti ili kršćani? Ili na način na koji to rade jevreji?” Ti doista ne možeš postići obožavanje samo Allaha, Jedinog, koji nema suparnika osim kada se obavežeš na pokornost Allahu, dželle še’nuh, i na pokornost Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Uzmimo na primjer namaz; kako će ga čovjek klanjati ako se bude slijedio put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u propisima namaza i njegovih detalja? Uzmimo na primjer zekat, post, hadž, na primjer spajanja rodbinskih veza, podjele ostavštine (mirasa), poglavlje o oporukama, braku, i svaki drugi dio života, kako i kako da se to uredi a da obožavamo svog Gospodara osim da se Njemu pokorimo i budemo poslušni Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?
Autor: Šejh Abdur-Rahman Mahmud
Sa arapskog preveo: Ifet Zukorlić
Bilješke:
1 NAPOMENA: Sve što se nalazi između zagrada i u fusnotama je moj govor i napomena za koju sam smatrao da je treba spomenuti.
2 Taguta je puno a glava je pet: šejtan, nepravedni sudija (hakim), koji mijenja propise Uzvišenog Allaha, dželle še’nuh, onaj koji sudi nečim što Allah nije objavio, onaj koji tvrdi da zna skriveno (el-gajb), mimo Allaha, subhaneh i onaj kome se čini ‘ibadet mimo Allaha i time je zadovoljan
4 Dvije su osnovne definicije širka:
a) Poistovjećivanje nekoga sa Allahom u stvarima koje su svojstvene samo Njemu.
b) Upućivanje nekog ibadeta drugom osim Allahu u smislu obožavanja.