Pitanje:
Moj stariji brat ne obavlja namaz. Da li ću i dalje održavati rodbinske veze sa njim uzimajući u obzir da mi je on samo brat od oca?
Odgovor[1]:
Ko namjerno izostavlja klanjanje namaza, on je kafir velikim kufrom (koji ga izvodi iz islama) i pored toga što priznaje da je namaz obavezan. To je mjerodavniji stav od dva postojeća stava učenjaka.
Ukoliko poriče obavezu obavljanja namaza, onda je kafir kod svih učenjaka zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Glava stvari je islam, njegov stub je namaz, a vrhunac je džihad!”[2]
Također i hadis: “Ugovor (sa Allahom) između nas i njih (jevreja i kršćana) je namaz, ko ga ostavi, uznevjerovao je (počinio je kufr koji ga izvodi iz vjere)!”[3]
Onaj koji poriče obavezu obavljanja namaza, ta, on laže na Allaha i Njegovog Poslanika… Njegov kufr je veći i gori od kufra onoga koji izostavi namaz iz nemarnosti. Vjerska obaveza islamskih vladara je da potraže pokajanje od ostavljača namaza i ukoliko se ne pokaje, biće ubijen!
Vadžib je bojkotovati ostavljača namaza; sve se veze sa njim prekidaju, ne smijemo mu se odazvati ako nas pozove sve dok se ne pokaje Allahu i pored toga što ga mi moramo nasihatiti…
Kitabud-dave, str.93. Abdulaziz ibn Abdullah Ibn Baz
(Fetava ulema’ul-beledi-haram, str.100)
Propis islama o ostavljanju namaza
Pitanje:
Kako treba postupiti čovjek koji naređuje svojoj porodici klanjanje namaza, ali, niko mu se ne odaziva? Hoće li živjeti sa njima u istoj kući ili će napustiti kuću?
Odgovor:[4]
Ukoliko članovi porodice uopšte ne klanjaju, onda su oni kafiri, i murtedi-otpadnici. Oni su izvan okvira islama i tom čovjeku nije dozvoljeno da živi sa njima. Međutim, on ih treba uporno pozivati i ponavljati, možda će ih Allah uputiti.
Onaj ko ostavlja klanjanje namaza je kafir, da Allah sačuva, i to je dokazano Kur’anom i sunnetom i riječima ashaba. To je ispravni stav po ovom pitanju.
Dokaz iz Kur’ana je govor Uzvišenog Allaha o mušricima:
“Ali, ako se budu pokajali i namaz klanjali i zekat davali, braća su vam po vjeri…”[5]
Dakle, iz ajeta se razumije da ukoliko ne učine spomenuto onda nam nisu braća a poznato je da se vjersko bratstvo ne poništava grijehom koliko god on bio velik. Međutim, to se bratstvo poništava ispadanjem iz islama.
Dokaz iz sunneta je hadis kojeg bilježi Muslim od Burejdeta, radijallahu anhu, da je Poslanik, alejhis-selam, rekao: “Ugovor (sa Allahom) između nas i njih (jevreja i kršćana) je namaz. Ko ga ostavi, uznevjerovao je (počinio je kufr koji ga izvodi iz vjere)!”
Što se tiče izjava ashaba, navodimo riječi vladara pravovjernih Omera ibnil-Hattaba, radijallahu anhu, koji kaže: “Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!”
Abdullah ibn Šekik kaže: “Ashabi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu vjerovali da je ostavljanje nekog djela kufr osim ostavljanja namaza.”
Što se tiče ipravnosti ovog stava može se reći: da li je normalno da čovjek u čijem srcu ima koliko zrno imana i shvata važnost namaza i da je to naredba od Allaha i zatim ustraje u neklanjanju!? To je prosto nemoguće…
* * *
U nastavku fetve uvaženi šejh Ibn Uthejmin objašanjava hukm (propis) i stanje čovjeka koji ne klanja namaz pa kaže:
– Čovjeka koji ne klanja namaz, ne smijemo ga vjenčati i ukoliko se on oženi njegov bračni ugovor je batil – nevažeči. Nije dozvoljeno da se oženi muslimankom zbog riječi Uzvišenog o muhadžirkama: “…pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima, one nisu njima dopuštene, niti su oni njima dopušteni…”[6]
– Ukoliko ostavi klanjanje namaza nakon ženidbe, njegov brak se poništava. Njegova mu žena više nije dozvoljena zbog spomenutog ajeta. Učenjaci su ovo u detalje pojasnili kada govore o ostavljanju namaza prije ili poslije bračnog ugovora.
– Ostavljaču namaza nije dozvoljeno ući u Mekku ili u okvirima njenih granica jer Uzvišeni kaže: “O vjernici, mnogobošći su sama pogan, i neka se mesdžidul-haramu ne približavaju nakon ove godine. A ako se bojite oskudice, pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. Allah zaista sve zna i Mudar je.”[7]
– Ako mu neko od bližih rođaka umre, on nema pravo da nešto naslijedi od njega…
– Kada ostavljač namaza umre, nećemo ga gasuliti, nećemo ga uviti u kefin, nećemo mu klanjati dženazu i nećemo ga ukopati u groblje muslimana. Šta ćemo onda učiniti sa njegovim tijelom? Odvešćemo ga u pustinju, tamo ćemo mu iskopati rupu i tako ćemo ga ukopati u njoj u njegovoj odjeći jer on nema nikakve islamske svetosti za nas. Pa tako, kome od nas umre rođak za kojeg znamo da nije klanjao namaz, ne smijemo ga postaviti pred muslimane da mu klanjaju dženazu!
– Ostavljač namaza će na Sudnjem danu biti proživljen sa faraonom, Hamanom, Karunom i Ubejj ibn Halefom jer su oni bili predvodnici kufra! Takav neće ući u Džennet i nikom od njegove porodice nije dozvoljeno da Allaha mole da mu oprosti i da mu se smiluje jer kafir to nije zaslužio zbog riječi Uzvišenog:
“Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti”[8]
Dakle, braćo moja, ovo je veoma opasno pitanje! Pa i pored toga, nažlost, puno je ljudi koji su nemarni prema namazu. Sjede u kućama i ne klanjaju. To nije dozvoljeno!
Allah najbolje zna!
Neka je njegov salavat i selam na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem…
Risaletu sifetis-salatin-nebijji, str.29-30, Muhammed ibn Salih el-Uthejmin
(Fetava ulema’ul-beledi-haram, str.100-103)
Priredio: Husejh Ebu Idriz
[1] Na postavljeno pitanje odgovara uvaženi učenjak Eš-Šejh Abdulaziz ibn Abdullah Ibn Baz
[2] Bilježi Ahmed, hadis je sahih
[3] Bilježi Ahmed, Nesai i Tirmizi
[4] Na postavljeno pitanje odgovara uvaženi učenjak Eš-Šejh Muhammed bin Salih el-Uthejmin
[5] Kur’an, Et-Tevbe/11
[6] Kur’an, El-Mumtehane/10
[7] Kur’an, Et-Tevbe/28
[8] Kuran, Et-Tevbe/113