U proširene greške u tekfiru spada i generaliziranje pravila: Ko ne tekfiri kafira i sam je kafir, bez detaljnog pojašnjenja (tefsila). Pogrešna primjena ovog pravila je veliki belaj i jako proširena stvar kod velikog broja omladine, čak su ga neki fanatici učinili osnovom vjere (aslud-din) i uvjetom ispravnosti islama, na osnovu kojeg kod njih, postoji ili ne postoji islam.
Na osnovu toga zasnivaju ljubav i mržnju. Ko generalizira ovo pravilo i radi po njemu, takav je musliman muvehhid kojeg vole, a ko je njima oprečan u pojedinostima ovog pravila takvog mrze, odriču ga se i tekfire. Čak je situacija dostigla taj nivo da protekfiriše jedni druge, jer nemoguće je a da se ne raziđu po pitanju tekfira određenih ljudi što dovodi do toga da se međusobno protekfire na osnovu tog razilaženja.
Mi njima postavljamo pitanje: ”Ako je generaliziranje ovog pravila, bez detaljnog pojašnjenja – shodno vašem postupku – uvjet ispravnosti islama, da li se osoba rađa znajući ovu stvar ili joj je obaveza naučiti je?”
Ako kažu: Rađa se znajući ovu stvar, onda su oprečni riječima Uzvišenog: ”Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi a da ništa ne znate.” (Nahl 78).
A ako kažu: Obaveza mu je tu stvar naučiti onda ih pitamo: Kada mu je to obaveza, prije punoljetnosti ili poslije nje?
Moraju odgovoriti jednim od dva odgovora: Ili će reći prije punoljetnosti i time biti oprečni jasnom hadisu Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: ”Od trojice je pero uzdignuto…” od njih je ”maloljetnik sve dok ne postane punoljetan.”
A ako kažu poslije punoljetnosti, kažemo im: Odredite nam granicu, da li mu je obaveza odmah nakon punoljetnosti ili može odgoditi ?
Pa ako kažu može odgoditi biće kontradiktorni time što će dozvoliti da dječak nakon svoje punoljetnosti ostane na kufru određeno vrijeme kojeg oni nisu precizirali. Ako preseli tada po njima onda mora preseliti na kufru.
A ako kažu obaveza mu je odmah, kažemo im: Ova mesela zahtjeva istraživanje i izučavanje, posebno u vremenu šubhi i obmanjivanja loše uleme. To samo po sebi zahtjeva određeno vrijeme, pa makar par sahata u najmanju ruku, jer vi niste odmah spoznali ovo pravilo osim nakon dugog istraživanja. Oko ovoga se neće raspravljati osim džahil inadžija, tako da se moraju pokoriti ovoj činjenici.
A ako dozvolite kufr takvoj osobi, pa makar i na par trenutaka, dok se ona pouči – a to morate zastupati, jer ste to učinili uvjetom ispravnosti islama – onda ste dozvolili kufr u Allaha. To vas vodi do konstatacije da ničiji islam nakon punoljetstva nije ispravan sve dok ne učini kufr Allahu. Time bi postali nevjernici, zato okanite se pretjerivanja u ovom pravilu i pogledajte detaljno pojašnjenje uleme po ovom pitanju.
Što se nas tiče mi kažemo: Mi se, hvala Allahu, u našoj vjeri ne vraćamo osim šerijatu. A tekfir je kako smo to spomenuli šerijatski propis, i nije ispravan osim ako je zasnovan na šerijatskim dokazima kategorička značenja.
I kao što kaže Ibn Hazm: Onaj ko misli da je u vjeri naišao na ono što nije naišao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, takav je lažac, i ne samo to već i kafir bez razilaženja.
Kod muslimana je nemoguće i nezamislivo da Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, zanemari pojašnjenje stvari koja spada u osnovu njihove vjere ili one stvari bez koje islam čovjeka nije ispravan, zatim se na zanemarivanju toga slože ili pak namjerno to učine svi ashabi i oni koji su došli poslije njih, da bi nas ovome na kraju poučili ovi nesrećnici.
Zato mi kažemo: Svaki šart kojeg nema u Allahovoj knjizi niti u sunnetu Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je batil. I svako pravilo, osnova ili govor koji nije potkrijepljen šerijatskim dokazom se odbija njegovom vlasniku.
Stoga neophodno je da pogledamo osnovu ovog pravila i na kojem šerijatskom dokazu se ono zasniva kako bi ga precizirali i spoznali njegove granice.
Iz knjige: Selasinija od šejha El – Makdisija
Obrada stazomislama.com
Pročitajte i tekst na istoj temi od šejha Nasira ibn Hamd el Fehda, hafizehullah Oko pravila: Ko ne tekfiri kafira – kafir je