Znaj da među najveće čovjekove poroke spada nagon proždrljivosti. Zbog njega su Adem, a.s. i Hawa protjerani iz kuće vječnosti ( tj. Dženneta) i dovedeni u kuću poniženja i siromaštva (tj. dunjaluk). Njima su, naime, u Džennetu od svih blagodati bili zabranjeni plodovi samo jednog drveta, pa svoj nagon nisu mogli obuzdati da i njega ne okuse, a kada su ga okusili, pokazala su im se stidna mjesta njihova. Stomak je, zapravo, izvor nagona i žarište svih vrsta bolesti i poroka. Iz njega dolaze spolni nagoni, nagoni za jelom, zatim neodoljiva želja za utjecajem i imetkom, koji opet vode u izobilje i pretjerivanje u jelu.
Poročnost utjecaja i obilja u imetku ne zaustavlja se na ovome, već se iz njih izrađaju novi poroci koji se ogledaju u najrazličitijim vrstama nemira, rivalstva i zavidnosti. Sve su to plodovi nemarnog odnosa prema stomaku, prejedanja i popuštanja pred njegovim prohtjevima. Kada bi čovjek, za razliku od navedenog, svoje prohtjeve podvrgao kontroli i glađu šejtanu stijesnio puteve, natjerao bi se da Uzvišenom Allahu bude pokoran, ne ostavljajući svojoj duši mjesta za oholost i bezbožnost.
Od El-Mikdama b. Ma’di Keriba se pripovijeda da je rekao: “Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Goru posudu od stomaka čovjek nije napunio. Čovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja koji će mu kičmu uspravnom održati. A ako ga već mora puniti, neka trećinu odredi za hranu, trećinu za piće i trećinu za svoju dušu!”‘
Ovaj hadis je zajednički temelj svih osnova medicine. Od čuvenog ljekara Ibn Ebu Masivejha se prenosi da je – kada je ovaj hadis pročitao u Ebu Hajsemovoj knjizi – rekao: “Kada bi se ljudi pridržavali ovih riječi, bili bi pošteđeni bolesti i bolova, a bolnice i apoteke bi se pozatvarale.”
Ovo je rekao zato što je uzrok svake bolesti salo i gojaznost. Ovoliko o korisnosti što manjeg unošenja hrane i izbjegavanja prejedanja u vezi sa održavanjem zdravlja tijela.
Što se tiče korisnosti izbjegavanja prejedanja po srce i njegovo zdravlje, treba napomenuti da ono pospješuje prefinjenost srca, jača moć razumijevanja, slabi strasti, prohtjeve i ljutnju, za razliku od uzimanja previše hrane koje djeluje suprotno. Vjerovjesnik, s.a.v.s., u hadisu koji pripovijeda El-Mikdam poziva na što manje uzimanje hrane riječima: “Ćovjeku je dovoljno nekoliko zalogaja koji će mu kičmu uspravnom održati.”
Buharija i Muslim u svojim zbirkama vjerodostojnih hadisa navode da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., također, rekao: “Vjernik jede za jedna, a nevjernik za sedmora crijeva.”
Ovim se htjelo reći da vjernik jede pristojno i po propisima vjere, pa mu je dovoljno i malo hrane, a da nevjernik jede strastveno i proždrljivo, pa mu je potrebno sedmorostruko više hrane nego vjerniku. Naređujući zadovoljavanje sa što manje hrane Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, također, podsticao da se njome i drugi ponude riječima: “Hrana jednoga dovoljna je je za dvojicu, hrana dvojice dovoljna je za trojicu, a hrana trojice dovoljna je za četvoricu.”
Prema tome, najbolji raspored koji vjernik u jelu može napraviti je da trećinu stomaka odredi za hranu, trećinu za piće, a trećinu ostavi za disanje, kako je i preporučio Vjerovjesnik, s.a.v.s.
Neko je rekao: “Nekada su se mladići među Izraelćanima posvećivali pobožnosti, pa bi – kada bi se iftarili- neko ustao i rekao im: ‘Nemojte puno jesti, pa da morate puno piti i puno gubiti!”‘
Vjerovjesnik, s.a.v.s., i njegovi drugovi su često gladovali. Iako je to bilo zbog nestašice hrane, ne smije se zaboraviti ni to da je Allah Svome Poslaniku davao najbolje okolnosti. Zato ga je u tome, iako je u izobilju mogao živjeti, oponašao i Ibn Omer, kao i njegov otac prije toga. Od ‘Aiše, r.a., se prenosi da je. govorila: “Odkako je došao u Medinu pa sve do smrti Vjerovjesnika, s.a.v.s., njegova porodica se nikada uzastopno tri noći nije najela pšenična hljeba. ”
Ibrahim b. Edhem je rekao: “Onaj ko zna pravu mjeru svome stomaku, zna i kako će ispovjedati svoju vjeru. Onaj ko je sposoban kontrolirati glad, domogao se lijepe naravi. Nepokornost prema Allahu daleko je od onoga ko je gladan, a blizu onome ko je sit. U najpozitivnije strane izglađivanja spada to što ono slabi strasti koje navode na sve vrste grijeha i što se njime savladava duša koja navodi na zlo. Izvor svih vrsta grijeha su strasti i nekontrolirana fizička snaga, a izvor strasti i fizičke snage je hrana, što znači da se sa smanjivanjem hrane smanjuju sve vrste strasti i fizičke snage. Sva sreća leži u tome da čovjek vlada svojim nefsom, a nesreća da nefs vlada njime. Kao što jogunastu životinju ne možeš ukrotiti drugačije nego glađu, jer sve što je više hraniš sve je jača i jogunastija, tako isto ne možeš ni prohtjevnu dušu – nefs.
Priča se da je mudri Lukman svoga sina savjetovao riječima: “O sinko moj, kada se stomak napuni, misao se uspava, mudrost zanijemi, a organi tijela klonu pa prestanu robovati.”
U pozitivne strane izglađivanja spada i to što ono vodi skrušenosti i poniznosti, s jedne, i otklanjanju obijesti, razuzdanosti i raskalašenosti, kao izvora bezbožnosti i nehaja prema Uzvišenom Allahu, s druge strane. Nema ništa čime se prohtjevna duša može tako uspješno ukrotiti i obuzdati kao što je izglađivanje. Tek tada ona postaje smirena i ponizna prema svome Gospodaru. Tek tada uviđa koliko je nemoćna i ništavna ako joj se uskrati zalogaj hrane i smrkne pred očima zbog izostanka gutljaja vode. Jer, sve dok se čovjek ne uvjeri u svoju nemoć i ništavost, ne vidi kolika je svemoć i snaga njegova Gospodara. Čovjekova sreća je u tome da sebe uvijek vidi malim i nemoćnim, a svoga Gospodara Svevišnjim i Svemogućim. Neka, zato, bude što više gladan, pa će se svoje ovisnosti o Gospodaru češće prisjećati! Ukratko, duši se ni u kom slučaju ne smije prepustiti da se nekontrolirano povodi za svojim prohtjevima, čak ni u onome što je dozvoljeno, jer se čovjek u istoj onoj mjeri u kojoj se prepusti svojim strastima, mora bojati da mu se na Sudnjem danu ne kaže: Vi ste u svom životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali. (ElAhkaf, 20.). Drugim riječima, čovjek će u onoj mjeri u kojoj se bude protiv svojih strasti borio i u njihovom ostavljanju uspio, u blagodatima na onome svijetu uživati.
Ahmed Ferid
Bistro more poboznosti i suptilnosti