Treba znati da je svaka nepokornost otrov za srce i uzrok njegove bolesti i uništenja. Njena posljedica jeste skretanje volje s puta koji je suprotan Allahovom, tako da se njegova bolest raste i postaje sve opasnija. Ibn el-Mubarak veli:
“Vidio sam kako loša djela ubijaju srce, I njegovo poniženje može voditi ka Ovisnosti o njima. Odvraćanje od loših djela Oživljuje srce, A protivljenje samom sebi najbolji je put ka tome.”
Ko god vodi računa o zdravlju i životu svoga srca mora se osloboditi učinaka ovih otrova, a zatim srce svoje zaštititi, izbjegavajući nove. Ako uzme neki otrov greškom, mora
požuriti da ukloni njegov učinak, okrenuvši se pokajanju i traženju Allahovog oprosta, kao i činjenju dobrih djela koja će izbrisati njegova loša djela.
Pod četiri otrova podrazumijevaju se nepotrebni ili suvišni govor, nekontrolirani pogled, prekomjerno uzimanje hrane i loše društvo. Od svih otrova, ova četiri su najrasprostranjenija i najviše utječu na dobrobit srca.
Prekomjerno uzimanje hrane
Uzimanje malih količina hrane jamči nježno srce, jak intelekt, ponizno vlastito biće, oslabljene strasti i blagu narav. Neskromnost u jelu uzrokuje suprotne osobine od onih hvale vrijednih.
El-Mikdan ibn Ma’d Jakrib veli: “Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Sin Ademov nema ništa što može napuniti, a time izazvati veće Allahovo nezadovoljstvo, pored njegovog stomaka. Nekoliko zalogaja mu je dovoljno da održi svoju snagu. A ako mora napuniti stomak, onda neka jednu trećinu napuni hranom, drugu trećinu pićem, a treću ostavi praznu zbog lakšeg disanja.”(1)
Prekomjernost u jelu podstiče na činjenje mnogih zabranjenih djela. Ona čini tijelo sklonim nepokornosti Allahu i čini da ibadet i poslušnost izgledaju zamornim, a ova su zla sama po sebi dovoljna. Pun stomak i prekomjernost u jelu uzroci su mnogim lošim djelima i smetnji ibadetu. Onaj koji se sačuva zla prejedanja spriječio je veliko zlo. Šejtanu je jednostavnije kontrolirati osobu koja je hranom i pićem napunila svoj stomak, zato se kaže: “Puteve šejtanove ograničite postom”. (2)
Prenosi se da je jednom prilikom skupina mladića iz plemena Israelćana činila ibadet i došlo je vrijeme da prekinu post. Tada je jedan od njih ustao i rekao: “Nemojte previše jesti, jer ćete onda previše piti, a onda ćete previše spavati, i tako ćete previše toga izgubiti:’
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, neka je Allah njima zadovoljan, nerijetko su bili gladni. Premda je razlog tome često bio nedostatak hrane, Allah je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odredio najbolje i najpovoljnije uvjete. Zbog toga su Ibn Omer i njegov otac prije njega, usprkos obilnim količinama hrane koje su im bile dostupne, sveli svoje navike u jelu na one Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi se da je Aiša, neka je Allah njome zadovoljan, rekla: “Od vremena kada su došli u Medinu, pa do Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica nikada nije pojela svoj hljeb napravljen od žita svake noći u tri noći zaredom:’ (3)
Ibrahim ibn Azam veli: “Onaj koji kontrolira svoj stomak može kontrolirati i svoj din, i svako ko kontrolira svoju glad, može kontrolirati svoje lijepo ponašanje. Nepokornost prema Allahu najbliža je osobi koja je sita i čiji je stomak pun, a najudaljenija od osobe koja je gladna.”
Čišćenje duše prema prvim izvorima
Ahmed Ferid
(1)Sahih, Ahmed, El-Musned, 4/132; Es-Saati, El-Fath er-Rabbani, 17/88; Tirmizi, Kitab ez-zuhud, 7/51.
(2)Daif; ne nalazi se u većini izvora sunneta, ali je spomenut i Gazalijevom djelu El-Ihja, 8/1488.
(3)Buhari, Kitab el-atima, 9/549; Muslim, Kitab ez-zuhud, 8/105.