Ne kažemo da je pravedna politika suprotna savršenom šerijatu, već je ona jedan njen dio. Naziv “politika” je pitanje terminologije. Pravedna politika je šerijat. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem., pritvarao je i kažnjavao je na osnovu optužbe kad se primjete znakovi sumnje na optuženom. Ko pusti na slobodu optuženog ili od njega bude tražio zakletvu, a zna da je poznat po neredu na zemlji, provalama u kuće, stalnim ili čestim krađama, a posebno ako se ukradeno kod njega nađe, pa rekne :”Neću ga kažnjavati osim sa dva pravedna svjedoka ili da sam dobrovoljno prizna”, njegove riječi su suprotne šerijatskoj politici. Takav je slučaj i kada je Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem., zabranio da dobije svoj propisani dio onaj koji potajno uzme od ratnog prijena. Pravedne halife su njegovu imovinu spaljivali. Zabranjivali su da onaj koji se loše ophodi prema vođi prisvoji opremu čovjeka kojeg je ubio u borbi. Uzimali su polovinu imetka onih koji uskraćuju zekat. Propisali su višestruku materijalnu kaznu kradljivcu; ukoliko mu (zbog nedostatka dokaza) nije odsječena ruka, kažnjavali su bičevanjem. Višestruku materijalnu kaznu su određivali onome koji sakrije izgubljeno. Omer Ibn El-Hattab, r.a., spalio je krčmu i spalio je naselje u kome se prodavalo vino. Spalio je kuću Sa’da Ibn Ebi Vekaza kad se u njoj sakrio od svojih podanika. Obrijao je glavu Nasra Ibn Hadždžadža i protjerao ga. Izbičevao je Sebiga kad se raspitivao o manje jasnim ajetima. Postoje i drugi primjeri politike kojima je ummet vođen. Ti postupci su postali zakon koji će se prakticirati sve do Sudnjeg dana, iako im se neki suprostavljaju. Asahabi Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem., kažnjavali su za blud na osnovu trudnoće, za pijanstvo na osnovu zadaha i povraćanja, što se pokazalo ispravnim. Neoborivo je preće uzeti argumente zadaha, povraćanja i trudnoće od dokaza (svjedoćenja). Kako neko može pomisliti da šerijat ne uzima u obzir jači dokaz?
Među primjerima slijeđenja takve politike jest i spaljivanje homoseksualaca, što je činjeno po Ebu Bekrovoj naredbi, kao i bacanje naglavačke sa visine, što je činjeno po naredbi Alije, r.a.
Osman, r.a., spalio je Mushafe koji su bili suprotni Mushafu kurejšijskog dijalekta oko kojega su se ljudi okupili.
Ebu Bekr je spalio El-Fudžaeta es-Sulemija.
Omer, r.a., izabrao je ifrad-hadždž (hadž bez umre) da bi ljudi obavljali umru u mjesecima u kojima se ne obavlja hadž, kako bi Bejtu-l-Haram stalno bio ispunjen hadžijama i onima koji obavljaju umru.
Omer, r.a., zabranio je prodaju robinja koje su imale djecu, a prodavali su ih za života Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem., i Ebu Bbekra, r.a.
Naredio je da se kazni onaj koji izrekne puštanje žene tri puta zaredom na jednom mjestu, dok je za vrijeme Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem., Ebu Bekra, r.a., i većine trajanja Omerovog namjesništva izricanje puštanja tri puta odjednanput smatrano jednim puštanjem. Postoji još mnoštvo oblika pravedne politike pomoću kojih se upravljalo ummetom, a ona je iz temeljnih postavki šerijata.
Izvor: ‘Poslanikove fetve’
str:253-254
Ibn Kajjim el-Dževzijje