Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, bio je najrečitiji čovjek i imao najprijatniji govor, najbrže je izlagao temu i to na takav način da bi obuzimao srca . To su mu priznavali i njegovi neprijatelji. Kada bi govorio, govorio je na takav jasan način da bi mu riječi mogao brojati ko god je htio. Nije govorio brzo, pa da se ne može upamtiti ono što kaže, niti je pravio stanke između riječi. Njegov govor je bio savršen. Aiša, radijAllahu anha, kazuje: “Poslanik , sallAllahu alejhi ve sellem, nije govorio ovako kako vi govorite , nego je njegov govor bio razborit i jasan tako da ga je mogao upamtiti svako ko je sjedio s njim .” (1) Često je nešto ponavljao i do tri puta, kako bi bilo što lakše shvaćeno ono što govori. Kada bi nazivao selam , selamio je tri puta. Šutio je dugo i nije govorio ako nije bilo potrebe. Svoj govor je započinjao i završavao otvorenih usta. Govorio je sažeto , ni opširno ali ni prekratko. Nije govorio o onome što ga se ne tiče, i govorio je ono za šta je očekivao nagradu od svoga Gospodara. Kada mu nešto ne bi odgovaralao, to se primjećivalo na njegovom licu. Nije bio bučan, razvratan niti prost, niti je tražio takvo društvo. Većinom se smijao lagahnim smješkom, čak možemo reći da se uvijek tako smijao, a vrhunac njegova smijeha je bio da mu se ukažu zubi. Smijao se svemu čemu su se i drugi smijali, odnosno, svemu što je smiješno, čudno ili zanimljivo .
Smijeh ima mnoge uzročnike, a jedan od njih je spomenut. Drugi je smijeh kojim izražavamo radost, kada čovjek nešto što ga obraduje i zazveseli. Treći je smijeh u srdžbi, a on se često može vidjeti na srditom čovjeku, uzrokuje ga činjenica da se onaj koji se rasrdio čudi onome što je izazvalo srdžbu, kao i svijest da je u stanju nadvladati onoga koji ge je i izazvao, a moguće je da se smije svojoj sposobnosti da kontroliše bijes i da može da se okane od onoga koji ga je izazvao a da mu ne naudi.
Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je plakao slično kao što se i smijao, nije bilo glasnog plakanja i ridanja, kao što ni njegov smijeh nije bio grohotan. Oči bi mu se ispunile suzama i one bi potekle, a iz prsa bi mu se čulo nešto nalik stenjanja. Nekada je plakao iz samilosti prema umrlome, nekada iz straha za svoj ummet, nekada od straha od Allaha, nekada dok bi slušao Kur`an, i to je plač čežnje, ljubavi i poštovanja izmješanog sa strahom i strahopoštovanjem. Kada mu je umro sin Ibrahim, oči su mu se napunile suzama iz samilosti prema njemu, pa je rekao: “Oči suze, srce tuguje, ali ćemo reći samo ono što će zadovoljiti našeg Gospodara. Uistinu za tobom, Ibrahime, mi tugujemo.” (2) Plakao je i kada je prisustvoavao smrtnom času jedne od svojih kćeri. Plakao je i kada je Ibn Mes’ud učio suru En-Nisa i došao do ajeta : “A šta će , tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih ?” ( Prijevod značenja, sura En – Nisa, 41) (3)
Plakao je i kada je umro Osman ibn Mazun i kada je bilo pomraćenje Sunca. Tom prilikom je klanjao namaz koji se klanja prilikom pomračenja. Plakao je na namazu, uzdisao i govorio: “Gospodaru moj, zar mi nisi obećao da ih nećeš kazniti dok sam među njima i dok oprosta za počinjenje grijeha traže? Mi tražimo Tvoga oprosta.” (4) Plakao je i kada je sjedao uz kabur jedne od svojih kćeri.(5)
Nekada je plakao za vrijeme noćnog namaza.
Plač je raznovrstan, imamo plač iz milosti i zažaljenja, plač iz straha i strahopoštovanja, plač iz ljubavi i čežnje, plač radosti i sreće i plač bola, jer se ne mogu trpeti muke, plač tuge.
Razlika između plača tuge i plača straha je u tome što je plač tuge uzrokovan nečim lošim što se desilo, ili je nestala voljena osoba, a plač straha je zbog onoga što se očekuje u budućnosti. Razlika između plača i radosti i sreće i plača i tuge je u tome što je suza sreće hadna i srce je radosno, a suza tuge je vrela i srce je tužno. Zbog ovoga se kaže za nešto što obraduje čovjeka: “To je radost mojih očiju”, ili “Allah mu oči sretnim učinio.” Prilikom tuge se kaže: “Očinja tuga ” ili “Allah mu oči rastužio.”
Zatim, postoje plač iz slabosti i nemoći, plač licemjera, a to je da oči suze, ali je srce kameno, pa čovjek pokazuje skrušenost, ali je tvrdog srca. Plač onoga ko za to naplaćuje, kao plač narikače koja će biti plaćena za to. Za nju Omer, radijaAllahu anhu, kaže :”Prodaje svoje suze i oplakuje tuđi gubitak.” Plač zbog toga što i drugi plaču. Čovjek vidi ljude da plaču pa zaplače s njima, a ne zna razlog njihovom plaču, nego plače radi plača.
Ako čovjek ulaže trud da bi zaplakao, onda je to pretvaranje i ono može biti pohvalno i pokudno, pohvalno je ako se s njime želi pobuditi emocije, razniježiti srce i u njemu pobuditi strah od Allaha, a ne da bi se pokazala pobožnost. Pokuđeno je da čovjek tim skreće pažnju drugih ljudi na sebe. Omer, radijAllahu anhu, je rakao Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je video da plaču on i Ebu Bekr, zbog zarobljenika Bedra: “Allahov Poslaniče, kaži mi što plačeš ? Ako vidim da je vrijedno plakanje, plakat ću i ja, a ako ne budem mogao plakati, onda ću se pretvarati da plačem, zbog plača vas dvojice.” (6) Poslanik , sallAllahu alejhi ve sellem, ga nije ukorio zbog toga. Jedan od selefa je rekao: “Plačite zbog straha od Allaha, a ako ne možete plakati, onda se pretvarajte da plačete.”(7)
————————————————————————————-
Bilješka
1- Hadis Bilježi Tirmizi (3643) u u Šemilu (223), Buhari (6/43-23), Muslim (2493) u skraćenom obliku, a glasi: “Nije pričao kao što vi pričate nabrzinu ” Ismaili dodaje: “Govor Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, bio je precizan i jasan i srca su ga razumijevala.”
2-Hadis bilježi Buhari (3/139,140), Muslim (2315), Ebu Davud (3126), Ahmed (3/194) od Enesa, radijAllahu anhu.
3-HADIS BILJEŽI BUHARI (8/188,189) I (9/81), Muslim (800) od Abdullaha ibn Mesuda, radijAllahu anhu: “Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, mi je rako da mu učim. Ja sam rekao: “Allahov Poslaniče , zar da učim tebi, a tebi je objavljen?” On reče: “Ja sam učio suru En-Nisa i kada sam doša do ajeta: “A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih? ” , rekao mi je da stanem. Okrenuo sam se i vidio da su mu oči orošene suzama. “
4-Hadis bilježi Ebu Davud ( 1194 ), Nesai (3/137,138), Ahmed (2/159,188), Tirmizi u Šemalu (317) od Abdullaha ibn Amra. Lanac prenosilaca je vjerodostojan. Ata ibn Saib, u drugom predanju, je kazao hadis Subetu, i on je od onih kojih se prenose hadisi prije nego su poseninili .
5-Hadis bilježi Buhari ( 3/167) od Enesa, radijAllahu anhu: “Prisustvovali smo dženazi jedne od Poslanikovih, sallAllahu alejhi ve sellem, kćeri. On se zadržao na njenom kaburu i vidio sam mu oči ispunjene suzama. Onda je upitao: “Ima li među vama neko ko se nije noćas imo odnos? ” Ebu Talha je rekao da je on taj. Poslanik , sallAllahu alejhi ve sellem, mu je rekao : “Siđi .” Onda je Talha sišao u mezar u spusti kćerku Poslanika ,sallAllahu alejhi ve sellem.” U ovome hadisu imamo dozvolu da se da prednost nekome ko je daljnja rodbina u odnosu na muža ili oca, prilikom spuštanja u mezar, makar se radilo i o ženi .
6-Hadis bilježi Muslim (1763)
7-Slično se navodi i u hadisu, s tim da je on slab. Ibn Madža bilježi ( 1337) od Sada ibn Ebi Vekkasa, radijAllahu anhu: “Ovaj Kur’an je objavljen s tugom, pa kada ga učite, plačite, a ako ne možete plakati, onda se pravite da plačete.” U lancu prenosilaca je Ebu Rafi Ismail ibn Rafi, a on je slab .
Izvor: Zadul Mead (Ahiretska opskrb)
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, str: 154-157