Znaj, neka ti se Uzvišeni Allāh smiluje, da je bīt stvari, temelj i njen oslonac ono što je Allāh propisao
čovjeku da nauči i da djeluje u suglasnosti s time – da učini kufr u tāgūta prije nego nauči klanjati, davati zekāt, prije praktikovanja bilo kojeg ‘ibādeta. Tako će se jedino Uzvišenom Allāhu ispoljavati vjera. Iz tog je razloga Allāh stvorio stvorenja, slao poslanike, objavljivao Knjige i naredio džihād i šehādet (pogibiju) u ime ove vjere. Zbog ovoga postoji neprijateljstvo između miljenika er-Rahmāna (Milostivog) i sljedbenika šejtāna i zbog ovoga će biti uspostavljena islamska država i pravedni hilāfet.
Uzvišeni Allāh je rekao: ”Nisam stvorio džinne ni ljude (ni zbog čega drugog), osim da bi Me obožavali.”(Prijevod značnja, sura Ez-Zarijat, 56. ajet)
To znači: ”Da bi obožavali jedino Mene.”
On je također rekao: ”Svakom smo narodu poslanika poslali: ‘Allāhu ‘ibādet činite, a tāgūta se klonite.’ ” ( Prijevod značnja, sura En-Nahli, 36. ajet)
Ovo vjerovanje – da nema boga osim Allāha – je osnova islāma. Bez njega neće biti primljena ni da’wa, ni džihād, ni namāz, ni post, ni zekāt, ni hadždž. Nemoguće je obezbjediti spas od džehennemske vatre bez pridržavanja i praktikovanja ovog detalja, jer je to jedino uže, za koje nam Allāh garantuje da se neće prekinuti. Ostale komponente vjere i djelovi vjerskog zakonodavstva – u slučaju zanemarivanja ovog detalja – neće biti dovoljni za čovjekov spas od džehennemske vatre. Allāh je rekao:
”Pravi put se jasno razlikuje od zablude. Pa ko ne vjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha – drži se za najšvršću vezu, koja se neće prekinuti.”(Prijevod značnja, sura El-Bekara, 256. ajet)
Allāh je također rekao:
”Za one se klone tāgūta i činjenja ‘ibādeta njemu, i koji se Allāhu obraćaju – pa, blago njima! Zato obraduj robove Moje.”( Prijevod značnja, sura Ez-Zumer, 17. ajet)
Pogledaj samo kako Allāh govori o obavezi nevjerovanja u tāgūta prije nego što govori o vjerovanju u Njega i ispovjedanju vjere samo Njemu, Uzvišenom, kao što u očitavanju postojanja samo jednog boga, Allāha (Lā ilāhe illAllāh) negacija prethodi potvrđivanju. To je upravo upozorenje na važnost temeljnog načela, što proizilazi iz ove veze. Vjerovanje u Allāha nema nikakve važnosti ako mu ne prethodi kufr u taguta!
Božanstva u koje čovjek mora kufr učiniti i izbjeći njihovo obožavanje, da bi se držao za najčvršće uže, nisu samo kamenje, kipovi, drveće ili kaburovi koji se obožavaju činjenjem sedžde, dovom ili zavjetom. Ovo obuhvata više od toga. Ono sadrži sve što se obožava mimo Allāha, u bilo kojem obliku ispoljavanja pokornosti, a da obožavani ne poriče neispravnost tog obožavanja.1
Riječ ”tāgūt” je izvedena od riječi ”tugjān”, što znači prekoračivanje granice u grijehu prema Allāhu i zanemarivanje svrhe zbog koje Allāh stvara čovjeka.
Djela ‘ibādeta (obožavanja) su različita. Ako sedžda, ruku, dova, zakletva i klanje kurbāna predstavljaju ‘ibādet, onda je i pokornost u prihvatanju ovozemnih zakonodavstava također ‘ibādet!
Uzvišeni Allāh je o kršćanima rekao: ”Uzeli su svoje svećenike i svoje monahe za gospodare mimo Allāha.” ( Prijevod značnja, sura Et-Tewba, 31. ajet)
Iako oni nisu činili sedždu niti rukū’ svojim svećenicima, oni su ih slijedili i pokorili su im se u njihovom dozvoljavanju zabranjenog i u zabranjivanju dozvoljenog! Oni su ih podržavali u tome pa je zbog toga Uzvišeni Allāh rekao da su oni njih uzeli za svoje gospodare i bogove, jer je pokornost u prihvatanju zakonodavstva – oblik ‘ibādeta, koji nije dozvoljeno upućivati drugome, osim Njemu, Uzvišenom.
Ukoliko čovjek uputi tu vrstu ‘ibādeta nekom drugom mimo Allāha, pa makar i po jednom pravnom pitanju – takvim postupkom postaje mušrik. Dokaz za to je rasprava koja se desila za vrijeme života Allāhovog Poslanika, sallAllāhu ‘alejhi we sellem, između miljenika er-Rahmāna (Milostivog) i sljedbenika šejtāna u vezi zabrane konzumiranja strvine.
Mušrici su željeli da ubijede muslimane da ne postoji razlika između ovce koju muslimani zakolju i one koja sama ugine. Oni su tvrdili da je Allāh zaklao uginulu ovcu. Zato je Allāh spustio Svoju presudu i rekao: ”… ako im se pokorite – sigurno ćete biti mušrici.” (Prijevod značnja, sura El-En’am, 121. ajet)
Tako termin tāgūt obuhvata svakog ko sebe proglasi zakonodavcem uz već postojeći Allāhov zakon. To važi kako za vladara, tako i za one koji prihvataju njegove zakone. To se odnosi i na poslanike u zakonodavnoj vlasti i na njihove zamjenike, koji su isto tako izabrani od strane parlamentaraca. Tako čovjek prelazi granice koje mu je Allāh odredio, jer je on stvoren kao Allāhov rob, a njegov mu Gospodar naređuje da se pokori Njegovom zakonu. Međutim, ovaj je odbio i uzoholio se, pa je tako prešao granice Uzvišenog Allāha, priželjkujući pritom da sebe izjednači sa Allāhom i da se sa Njim poistovjeti svojstvom Propisivača Zakona, a to je odlika samo Uzvišenog Allāha.
Ako iko prekorači granice i učini to – sebe je učinio zakonodavnim bogom. Takav će biti jedan od glavešina tāgūtā. Njegov islām i njegov tewhīd neće biti prihvaćeni, sve dok ne porekne tāgūta i dok se ne odrekne sljedbenika i pomagača tāgūta! Allāh je rekao:
”… pa ipak žele da im se pred tāgūtom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega.” (Prijevod značnja, sura En-Nisa, 60. ajet)
Mudžāhid je rekao:
”Tāgūt je šejtan u ljudskom liku, kome se ljudi obraćaju za presudu i koga slijede.”
Šejhul-islam Ibn Tejmijje je rekao:
”… iz ovog razloga, onaj koji sudi bez obraćanju na Allāhovu Knjigu je tāgūt.”2
Ibnul-Qajjim je rekao:
”…svako ko prekorači svoju granicu, bio obožavan, slijeđen, ili mu se pokorava. Tako, tāgūt bilo kog naroda je onaj koga oni učine sudijom mimo Allāha i Njegovog Poslanika, ili mu čine ‘ibadet mimo Allāha, ili ga slijede bez ikakvog objavljenog dokaza od Allāha, ili mu se pokoravaju u stvari za koju ne znaju da u suštini tu kategoriju pokornosti zaslužuje samo Allāh!”
On je također rekao:
”Ko sām sudi ili traži da mu se sudi suprotnim od onoga sa čime je poslat Muhammed, sallAllāhu ‘alejhi ve sellem – presudio je tāgūtskim zakonom i zadovoljan je da mu tāgūt sudi!”3
Jedan od obožavanih tāgūta današnjice, u koga svaki muwehhid mora kufr učiniti, i u njegove sljedbenike, sa ciljem da slijedi najčvršću vezu i da bude sačuvan od džehennemske vatre – su prolazna, od strane ljudi načinjena božanstva i samozvani bogovi, koji ljudima propisuju zakone mimo Uzvišenog Allāha.
Allāh je rekao: ‘‘Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allāh nije naredio? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno.” ( Prijevod značnja, sūra eš-Šūra, 21. ajet)
Oni su se složili da je propisivanje zakona prāvo i dužnost njihovih parlamentarnih vijeća. To isto, navodno, važi i za međunarodne, oblasne i lokalne strukture vlasti. Oni su to pokazali kroz njihove zakone i ustave, i to je u njihovim krugovima odveć poznato.4
Tako su oni postali bogovi svakome ko im se pokorava i koji ih slijedi, ili se sa njima slaže u ovom kufru i širku, baš kao što je Allāh rekao o kršćanima kada su oni slijedili svoje svećenike i monahe.
Sljedbenici današnje demokratije su gori i podliji, jer su kršćanski svećenici to činili, ali nisu nastojali da to učine zakonom ili pravnim sistemom i nisu pisali ustave ili knjige. Oni, također, nisu kažnjavali nikoga ko to nije prihvatao ili praktikovao. Oni, također, to nisu koristili da prilagode Allāhovu Knjigu, kao što su to učinili ovi tāgūti.
Ako si ovo shvatio, onda ćeš shvatiti da je najuzvišeniji korak pridržavanja za ovu najčvršću vezu i najveći nivo kufra u tāgūta – upravo vrhunac islāma ili džihād. Džihād protiv tāgūta, njegovih sljedbenika i pomagača, pokušaj uništavanja ovog ljudski načinjenog sistema i pokušaj odvraćanja ljudi od ‘ibādeta njemu i povratak u ‘ibādet jedinom Allāhu. Mora postojati deklarisanje i otvoreno istupanje sa istinom, kao što su to činili Allāhovi vjerovjesnici. To je put koji nam je Allāh jasno pokazao kada nam je naredio da prihvatimo Ibrāhīmovu vjeru i da se u da’wi ka Allāhovoj vjeri držimo njegovog primjera.
On je rekao: ”Divan uzor za vas je Ibrāhīm i oni koji su uz njega bili5 kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima koje, mimo Allāha, obožavate. Mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allāha, Njega jedinog, vjerovali!’ ” (Prijevod značnja, sūra el-Mumtehine, 4. ājet)
Ovako je značenje ovih riječi postalo jasno. Obrati pažnju kako je Allāh započeo sa neprijateljstvom prije mržnje. Neprijateljstvo je važnije, jer čovjek može mrziti sljedbenike tāgūta, ali da ih ne smatra neprijateljima. Tako čovjek neće izvršiti svoju dužnost ili obavezu, sve dok ih ne bude mrzio i uzeo za neprijatelje.
Obrati pažnju kako Allāh spominje njihovo odricanje od mušrika prije odricanja od onoga što oni obožavaju, jer je prvo važnije od drugog. Mnogi ljudi mogu pokazati odricanje od kamenja, kipova, tāgūta, ustava, zakona i lažnih religija, ali se ne odriču robova ili pomagača ovih tāgūta i bezvijednih vjera.
Zato, on neće ispuniti svoju dužnost niti obavezu, ukoliko ne pokaže odricanje od tāgūtovih robova – mušrika. Tako će dokazati da se odrekao njihovih beskorisnih vjera i njihovih
obožavanih pojedinaca.
Najmanji obavezni korak koji je dužnost svakome mukellefu,6 bez kojeg se niko ne može spasiti, je klonjenje od tāgūta i izbjegavanje njegovog slijeđenja u njegovom širku i njegovoj laži.
Allāh je rekao: ”Svakom smo narodu poslanika poslali: ‘Allāhu ‘ibadet činite, a tāgūta se klonite!’ ” (Prijevod značnja, sūra en-Nahl, 36. ājet)
I On je rekao: ”…pa budite što dalje od lažnih božanstava i izbjegavajte što više govor neistiniti.” (Prijevod značnja, sūra el-Hadždž, 30. ājet)
I On je rekao u vezi Ibrāhīmove dove: ”…i sačuvaj mene i sinove moje od ‘ibādeta kipovima.” (Prijevod značnja, sūra Ibrāhīm, 35. ājet)
Ako se čovjek ne kloni tāgūta na dunjaluku, odbijajući da mu čini ‘ibādet, on će biti jedan od gubitnika na āhiretu. Ako on protraći i izgubi ovu veliku osnovu, ništa od vjere mu neće biti od koristi ni važnosti i on će se pokajati onda kada mu kajanje neće biti ni od kakve koristi. Onda će on željeti da se vrati na ovaj svijet da ispuni ovu veliku obavezu, da prihvati najčvršće uže i da slijedi ovu veličanstvenu vjeru.
Allāh je rekao: ”…kada će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih vezale prekinute biti, i oni patnju doživjeti, kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: ‘Da nam je samo da se vratimo, pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli!’ Eto, tako će Allāh njima djela njihova po njih kobnim pokazati i oni iz vatre neće izlaziti.” (Prijevod značnja, sūra el-Bekare, 166. i 167. ājet)
Ali oh, prekasno je, nema povratka na ovaj svijet. Pa, ako želiš sigurnost i nadu u Allāhovu milost, koju Allāh daruje bogobojaznima, moraš se kloniti svih tāgūta. Odrekni se njihovog širka sada, ovoga časa! Niko ih se neće moći odreći na āhiretu, izuzev onih koji su ih se klonili i izbjegavali ih (na dunjāluku). Ali, za svakoga ko je podržavao njihovu beskorisnu vjeru i slijedio ih, biće pozivač na āhiretu koji će pozvati: ‘‘Svako ko je nešto obožavao – neka to i slijedi.”
Onaj koji je obožavao Sunce – slijediće ga. Onaj koji je obožavao mjesec – slijediće mjesec. Onaj koji je obožavao tāgūte – njih će slijediti. Sve do momenta kada će se obratiti vjernicima slijedećim riječima: ”Šta je to vas zadržalo, a svi ostali odoše!?”, Oni će reći: ”Mi smo se na dunjāluku od njih odvojili, a imali smo potrebe za onim što su oni posjedovali. A čuli smo pozivača koji poziva: ‘Neka svaki narod krene ka onom što je obožavao!’ Pa, tako mi sada čekamo našeg Gospodara!” 7
Pogledaj riječi vjernika: ”Mi smo se na dunjaluku od njih odvojili, a imali smo potrebe za onim što su oni posjedovali…”
Odvojili smo se od njih na dunjaluku, a zaista smo bili potrebni njihovih dinara, dirhema i njihovog lagodnog dunjalučkog života. Pa, kako da se onda ne odvojimo od njih na ovom najvažnijem mjestu!? Ovo su neke smjernice na putu.
Uzvišeni Allāh je rekao: ”Sakupite nevjernike, one koji su se s njima družili i one kojima su se klanjali.” (Prijevod značnja, sūra es-Saffāt, 22. ājet)
”Oni sa kojima su se družili” znači: Svako ko ih voli, njihovi pomagači i podržavaoci u njihovoj laži.
Onda je Allāh rekao: ”I oni će toga dana zajedno na muci biti, jer Mi ćemo tako sa mnogobošcima postupiti. Kad im se govorilo: ‘Lā ilāhe illAllāh (Nema boga osim Allāha)!’ – oni su se oholili” (Prijevod značnja, sūra es-Saffāt, 33.-35. ājet)
Allāhov robe! Ne odbacuj i ne odriči se riječi tewhīda, ne zanemaruj ono što je sadržano u toj riječi i budi uvijek ponosan pred tom pravednom riječi Allāhove jednoće. Ne zanemaruj slijeđenje istine, ne insistiraj na pomaganju tāgūta, jer ćeš biti sa onima koji će propasti i skončaćeš zajedno sa njima!
Budi ubjeđen da je Uzvišeni Allāh potvrdio ispravnost ovog tewhīda i temeljnog načela upravo putem islāma. On je odredio da to bude vjera Njegovih iskrenih robova. Zato ko god je slijedi – vjeru islām – njegova će djela biti primljena, a ko god slijedi neku drugu vjeru mimo islāma – neće mu biti prihvaćena i on će biti od gubitnikā.
Uzvišeni Allāh kaže: ”I Ibrāhīm ostavi u amanet sinovima svojim a i Ja’kūb: ‘Sinovi moji, Allāh vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drugačije nego kao muslimani!’ ” (Prijevod značnja, sūra el-Bekare, 132. ājet)
I On je rekao: ”A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islāma – neće mu biti primljena i on će na onome svijetu nastradati.” (Prijevod značnja, sūra Āli ‘Imrān, 85. ājet)
Budi oprezan da ne ograničiš riječ ”vjera” na kršćanstvo ili judaizam itd., jer možeš slijediti druge navažeće religije i otići u zabludu. To (naziv ”vjera”) uključuje svaku religiju, način života, sistem sūda i zakon, koji stvorenja slijede i kojeg se pridržavaju. Sve ove lažne religije se moraju napustiti i kloniti ih se, moramo se odreći njihovih pomagača i podržavalaca! Neka nam Allāh sačuva tewhīd i vjeru islām! Allāh je rekao, naređujući nam šta da kažemo svim nevjernicima, sljedbenicima različitih vjera:
”Reci: ‘O nevjernici, ja neću obožavati ono što vi obožavate, a ni vi nećete obožavati Onoga koga ja obožavam. Ja nisam obožavao ono što ste vi obožavali, a ni vi niste obožavali Onoga koga ja obožavam. Vama vaša vjera, a meni – moja!’ ” (Prijevod značnja, sūra el-Kāfirūn, 1.-6. ājet)
Svaka religija i ideologija kufra koja propagira način življenja suprotan i kontradiktoran islāmu – to je onda njihova vjera sa kojom su oni zadovoljni… Ovo može uključivati komunizam, socijalizam, sekularizam i ostale novotarske metode i principe, koje su ljudi izmislili i onda se zadovoljili da ove ideje budu njihove vjere i ideologije.
Jedna od ovih vjera je i – demokratija. Ona se suprotstavlja Allāhovoj vjeri. Ispred tebe se nalaze osmislene riječi koje pokazuju zabludu ove uvedene i izmišljene vjere, kojom su mnogi ljudi fascinirani, čak i mnogi od onih koji tvrde da je islām njihova vjera, koji tvrde da su muslimani.
Trebaš znati da je to vjera različita od vjere tewhīda i da je to jedan od krivih puteva, a šejtān stoji na početku svih ovih puteva, pozivajući u džehennemsku vatru… Tako ćeš se kloniti ove vjere i pozivati ljude da je se i oni klone.
Izvor: Demokratija je vjera – šejh Ebu Muhammed el-Makdisi
Prijevod: Ebu Idris Husejn
1 Ovo ne obuhvata meleke, poslanike ili dobre ljude koje obožavaju, sve dok oni odbijaju pravo da budu obožavani ili da budu nazvani božanstvom, kao što je to slučaj sa ‘Isā’om, ‘alejhis-selām
2 ”Medžmū’ul-fetāwā”, 28. tom, 201. str.
3 ”I’lām el-muweqqi’īn”, 1. tom, 50. str.
4 Član 51. kuwajtskog ustava glasi: ”Zakonodavnu vlast vrši princ i parlamentarno vijeće.” Član 25. jordanskog ustava glasi: ”Zakonodavna vlast je u rukama kralja i parlamentarnog vijeća.” Član 86. egipatskog ustava glasi: ”Parlament predstavlja zakonodavnu vlast (autoritet).”
5 Neki mufessiri su rekli da: ”Oni koji su uz njega bili” znači: ”Njegovi sljedbenici ili poslanici koji su išli njegovim putem”
6 šerī’atskom obvezniku, tj. punoljetnom muslimanu (napomena izdavača)
7 Ovo je dio hadīsa koji je muttefekun ‘alejhi, hadīsa o tome da će vjernici vidjeti svog Gospodara na Sudnjem danu