Ovo su samo neki plemeniti ajeti iz časnoga Kur’ana i vjerodostojni hadisi koji muslimanku podstiču na obavljanje namaza i odvraćanju od njegova napuštanja i ostavljanja. Allah, dželle šanuhu, kaže:
”Redovno namaz obavljajte, naročito onaj srednji, i pred Allahom ponizno stojte.” (Prijevod značenja sure EI- Bekara, 238.)
”O vjernici obavljajte ruku i sedždu i Gospodara svoga obožavajte i dobra djela činite.” (Prijevod značenja sure EI-Hadždž, 77.)
”Zato, namaz obavljajte i zekat dajte i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš.” (Prijevod značenja sure EI- Hadždž, 78.)
Abdullah ibn Mes’ud, radijAllahu anhu, je u pitao Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Koje djelo je najvrjednije? Namaz u njegovo vrijeme. A potom koje? Dobročinstvo prema svojim roditeljima. A potom? Džihad na Allahovom putu.”1
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je namaz u njegovo vrijeme stavio ispred dobročinstva prema roditeljima i džihada na Allahovom putu. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: “Čuo sam Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kako govori: ”Šta mislite, kada bi rijeka tekla pored vrata nekoga od vas i on se u njoj kupao pet puta dnevno, da li bi na njegovom tijelu bilo ikakvoga traga prljavštine? Ne bi nikakve prljavšti ne moglo biti na njegovom tijelu. Tako je i sa pet dnevnih namaza. Allah, dželle šanuhu, njima potire grijehe.”2
Od Abdullaha ibn Omera, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: ‘Kada Allahov rob ustane obaviti namaz, donesu mu se svi grijesi i postave na glavu i ramena, pa kada god učini ruku ili sedždu, oni popadaju.”‘3
Od Ebu Umame, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Čovjeku koji se počne abdestiti sa željom da obavi namaz i pri tome opere šake spadnu grijesi sa šaka s prvom kapljom vode koja dotakne zemlju; kada opere lice, s prvom kapljom mu spadnu grijesi koje je počinio sluhom i vidom; a kada opere ruke do laktova i noge do članaka, bude sačuvan od grijeha koji su mu bili određeni, i od svake greške kao na dan kada ga je majka rodila. Pa, kada ustane obaviti namaz, Allah, dželle šanuhu, ga, tim namazom, uzvisi za jedan stepen, a ko sjedne, sjedne zdrav.”4
Kao prijetnja za ostavljanje namaza postoji hadis kojega prenosi Džabir ibn Abdillah, radijAllahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: “Granica koja čovjeka dijeli od nevjerstva je namaz.”5
Nevjerstvo spomenuto u ovom hadisu učenjaci tumače kao praktičko nevjerstvo, u koliko čovjek ostavlja namaz isključivo iz lijenosti. Međutim, ukoliko bi neko napustio namaz negirajući njegovu obaveznost, u tom slučaju bi to bilo i istinsko nevjerstvo, i čovjek bi takvim vjerovanjem potpuno prestao biti musliman.
Od Abdullaha ibn Šekika el-Ukajlija, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: “Ashabi Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, nisu smatrali nevjerstvom ostavljanje bilo kakvog djela osim namaza.”
Druga pokornost na koju je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, uputio žene k putu do Dženneta je post.
Post općenito, a post mjeseca ramazana posebno, predstavlja jedan od najuzvišenijih ibadeta za koje je Allah, dželle šanuh, odredio posebno veliku nagradu i veliki sevab. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, u hadisi-kudsiju, kojega prenosi od svoga Gospodara, kaže: “Svemogući Allah, kaže: ‘Sve što čovjek uradi pripada njemu, osim posta, jer on je Moj i Ja za njega nagrađujem. Post je zaštita, pa kada neko od vas bude postio, neka se kloni grijeha i neka ne galami (ne viče), neka ne postupa kao neznalica. Ako ga neko bude vrijeđao ili fizički napao, neka kaže: ‘Ja postim’. Ta ko mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, zaista je miris iz usta postača ljepši kod Allaha nego miris miska. Postač ostavlja hranu, piće i prohtjeve zbog Mene. Zaista je post Moj i Ja za njega nagrađujem. A svako dobro se nagrađuje deseterostru ko više.”‘
Od Sehla, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “U Džennetu postoje vrata koja se zovu Rejjan. Na njih će ulaziti postači na Sudnjem danu, niko osim njih na ta vrata neće ući. Bit će rečeno: ‘Gdje su postači?’, pa će oni ustati i na.ta·vrata niko osim nj ih neće ući. Kad oni uđu, vrata će se zatvoriti, na njih više niko neće ući.”6
Od Abdullaha ibn Omera, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellm, rekao: “Post i Kur’an će se zauzimati za čovjeka na Sudnjem danu. Post će reći: ‘Gospodaru, uskratio sam mu hranu i prohtjeve tokom dana, dozvoli mi da se zauzimam za njega.’ Kur’an će reći: ‘Ja sam mu uskratio spavanje noću, dozvoli mi da se zauzimam za njega.’ – pa će im biti dozvoljeno da se za njega zauzimaju.”7
Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellm, kaže: ‘Post nije samo ustezanje od jela i pića, post je ustezanje od bespotrebnoga i bestidnoga govora. Ako te neko počne vrijeđati ili galam i ti, reci mu: ‘Ja postim, ja postim”‘.8
Džabir, radijAllahu anhu, kaže: “Kada ti za postiš, neka za posti i tvoj sluh, i tvoj vid, i tvoj jezik od laži i svega što je zabranjeno. Nemoj komšiji nikakvo zlo činiti. Budi smiren i spokojan dok postiš. Nemoj da ti dan u kojem postiš bude isto kao dan u kojem ne postiš. Selefije su prakticirali da kada zaposte, sjediti u džamijama. Govorili su: ‘Tako čuvamo svoj post i nikoga ne ogovorimo.'”
Imam EI-Makdisi, govoreći o tajnama posta i pravilima i propisima koj i za njega važe, kaže: “Post ima tri klase: opći post, posebni i specijalno posebni post.
Prva klasa: Opći post je ustezanje od hrane, pića i ispoljavanja strasti.
Druga klasa: Posebni post je ustezanje pogleda, jezika, ruku, nogu, sluha, vida i cjelokupnoga organizma od svega što je grijeh i zabranjeno.
Treća klasa: Specijalni posebni post je ustezanje srca od svih niskih težnji, ambicija i nedoličnih misli koje ga udaljavaj u od Allaha, dželle šanuhu, te potpuno usmjeravanje srca jedino prema Allahu, dželle šanuhu.”
Najvrjedniji dobrovoljni post je post ponedjeljkom i četvrtkom, bijelim danima – trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan svakoga mjesečevog mjeseca – uzastopnih ili razdvojenih šest dana mjeseca ševvala, post na dan Arefata, a to je deveti dan mjeseca zul-hidždžeta, post na dan Ašure (deseti dan muharema, dan prije ili poslije njega), prvih devet dana zu l-hidždžeta i mjesec muharrem. Od svih dobrovoljnih postova najbolji je Davudov, alejhisselam, post. On je postio svaki drugi dan.
Treća pokornost koju je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellm, stavio u obavezu ženi je čuvanje časti. Allah, dželle šanuhu, je dozvolio ženidbu i udaju, a zabranio prostituciju i nelegalan spolni odnos, kao i sve ono što njemu vodi. Prostitucija je zabranjena jer se negativne posljednice prostitucije pogubno odražavaju na cijelu ljudsku zajednicu. Prostitucija prouzrocira mržnju i netrpeljivost među ljudima, a nerijetko vodi krvoproliću i ubistvima. Te stravične posljedice se najviše odražavaju na staratelja žene – bez obzira rad ili se o ocu, mužu ili bratu. Njima to najčešće donesi psihičke i društvene probleme kakve je vrlo teško prebroditi i prevazići. Prostitucija je, također, uzrok gubljenja loze i porijekla, jer vanbračno dijete nema zakonitoga oca, brata, sestre, amidže, amidžića.
Ibn Kajjim, radijAllahu anhu, u knjizi Revdatul-muhibbin, kaže: “Negativne i štetne posljedice prostitucije su protivne svjetskoj dobrobiti. Kada žena počini prostituciju, navuče sramotu na cijelu porodicu, muža i svu rodbinu. Ona im time uništi čast i ponos i učini da među ljudima idu samo oborene glave. U koliko u vanbračnom snošaju zanese i ubije dijete, time sastavlja dva velika grijeha – prostituciju i ubistvo, a ako ga ostavi, rodit će ga svome mužu i time im u kuću unijeti stranca, pa će učestvovati u nasljedstvu, iako mu ne pripada, i pripisivat će se njima, iako nije od njih.”
Prostitucija muškarca, također, prouzrocira miješanje porijekla i nanosi štetu čestitoj ženi koja je brakom zaštićena, te je izlaže propasti i kvarenju. Zaista ovaj teški grijeh upropašćava i ovaj i Onaj svijet.
Zbog toga što su posljedice prostitucije stravične, Allah, dželle šanuh, je naredio ženi da pokriva tijelo i učinio njen boravak u kući i posvećivanje mužu i djeci osnovom i temeljem njenoga života.
S druge strane, nije je obavezao da se sama mora snalaziti za opskrbu, time je zadužio njenoga staratelja, čak i ako je ona bogata i imućna.
Allah, dželle šanuh, je ženi zabranio izlaziti van otkrivena pokazujući bilo šta od prirodnih tjelesnih ukrasa i sređivati se i uljepšavati da ne bi ljude navodila na grijeh svojom pojavom i izgledom.
Allah, dželle šanuhu, kaže: ”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pogansko doba, ne pokazujte.” (Prijevod značenja sure EI-Ahzab, 33.)
Allah, dželle šanuhu, je jednako naredio obaranje pogleda i vjernicima i vjernicama, s ciljem zatvaranja svih puteva koji vode prostituciji: ‘‘Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono što oni rade. l reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.” (Prijevod značenja sure En-N ur, 30-31.)
Allah, dželle šanuhu, je, također, zabranio ulazak u kuće prije nego se zatraži dozvola od domaćina.
Zabranio je rukovanje muškarca sa ženom sa kojom mu je dozvoljeno stupiti u brak, osamljivanje sa njom, i uopće ženin izlazak van kuće ukoliko je namirisana. Allah, dželle šanuhu, je zabranio i bilo kakav usiljen govor koji pospješuje i potiče strast. Sve je to zabranjeno s ciljem sprječavanja povoda i uzroka koji vode prostituciji i nemoralu.
S druge strane, Allah, dželle šanuhu, je dozvolio sklapanje braka, jer je to jedini zakoniti način spajanja i susreta čovjeka i žene. Brak je garant reprodukcije roda i povećanja broja potomaka, smiraja i spokoja duše, blaženstva srca i tjelesnoga očuvanja kako čovjeka tako i žene. On je pokriće i zaštita. Njime se stiče dobro potomstvo od kojega čovjek ima koristi i na dunjaluku i na Ahiretu. Sklapanje brakova je garant zdravlja pojedinca i cijeloga društva, oni štite ljude od moralnih devijacija koje su uzrok pojave tjelesnih i duševnih bolesti.
Četvrta pokornost na koju je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellm, podsticao ženu jeste pokornost mužu. Žena se, pokoravajući se mužu, pokorava Allahu, dželle šanuhu. Allah, dželle šanuhu, kaže: ”O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” (Prijevod značenja sure En-Nisa, 59.)
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellm, je rekao: “Da sam ikome naredio da učini sedždu bilo kome mimo Allaha, dželle šanuhu, naredio bih ženi da učini sedždu mužu. Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, žena neće moći svome Gospodaru dati Njegovo pravo sve dok u potpunosti svome mužu neda njegovo pravo, pa ako on bude imao potrebe za njom, makar ona bila i na jahalici (na grbi jahalice), ne smije ga odbiti.”9
U ovome se podrazumijeva da je ta pokornost obavezna samo u dozvoljenim stvarima. Nije dozvoljeno pokoravati se nijednom stvorenju u nepokornosti Gospodaru. Time postaje jasno da je pokornost žene mužu zapravo pokornost i Gospodaru, Allahu, dželle šanuhu, jer su se čovjek i žena spojili zakonitim brakom, koji je sveti čin, da bi jedno drugo sačuvali i Allahu, dželle šanuhu, bili pokorni. Pokornost Allahu, dželle šanuhu, je suština vjerovanja.
U tom slučaju, sva džennetska vrata će biti otvorena pred tako dobrom suprugom da, s dozvolom svoga Gospodara, uđe na koja god hoće.
Autor: Halid Hadim es-Surudži
Iz knjige: Poslanikove oporuke ženama i primjeri sahabijki
Priprema i obrada: Stazom islama
Fusnota:
1 Bilježe ga Buhari i Muslim.
2 Bilježe ga Buhari i Muslim.
3 Ebu Davud, Sunenu Ebi Davud, i hadis je hasen. Pogledati: Sahihui-Džami, hadis broj 3837.
4 Bilježi ga Ahmed, a hadis je vjerodostojan. Pogledati: Sahihut-Tergib, 1/81.
5 Bilježe ga Buhari i Muslim.
6 Bilježi ga Buhari.
7 Ibn Hanbel, Ahmed ibn Hanbel, Musned. Hadis je vjerodostojan. Pogledati: Sahihul-Džami, 3882.
8 Bilježi ga Ibn Hibban, i hadis je vjerodostojan. Pogledati: Sahihul-Džami, 5252.
9 Bilježi ga Ahmed, a hadis je hasen.