Imam Ahmed je spomenuo da je Omer ibnul-Hattab, r. a., rekao: “Obračunavajte sami sebe prije nego budete obračunati, izvagajte sami sebe prije nego budete izvagani ! Doista će vam sutra na Obračunu biti lakše ako obračunate sebe danas! Ukrasite se za najveće izlaganje Tog dana kada ćete biti izloženi i ništa nećete moći sakriti. “
Hasan el-Basri je rekao: “Nećeš srest i vjernika, a da ne preispituje samog sebe: ‘Šta sam htio mojim riječima, šta sam htio mojim jelom, šta sam htio mojim pićem? ‘, a pokvarenjak stalno ide naprijed ne svodeći računa sa samim sobom. ”
Katade je za riječi Uzvišenog: “…čiji su postupci daleko od razboritosti . . . (El- Kehf, 28) rekao: ” Upropastio je svoju dušu i nepravdu joj učinio. I pored toga on čuva svoj imetak, a traći vjeru. “
Hasan el-Basri je rekao: “Zaista rob ostaje u dobru sve dok ima svoju dušu za savjetnika i dok pažljivo svodi račune.”
Mejmun ibn Mihran je rekao: “Rob neće biti bogobojazan sve dok ne bude svodio račune sa sobom više nego što to međusobno rade partneri. Zato se kaže: “Duša je poput podmuklog partnera – ako ga ne obračunaš, otići će sa tvojim imetkom.”
Mejmun ibn Mihran je rekao: “Zaista je bogobojazan čovjek strožiji pri ispitivanju svoje duše od silnog vladara i pohlepnogonaka . “
Imam Ahmed je spomenuo da je Vehb ibn Munebbih rekao: “Zapisane su mudrosti Davudove porodice: ‘Pravo koje mora ispunit i razuman čovjek jeste da ne zanemari četiri časa: čas u kojem doziva svog Gospodara, čas u kojem svodi račune sa svojom dušom, čas u kojem se osamljuje sa braćom koja ga obavještavaju o njegovim mahanama i govore mu istinu o njegovoj duši, i sahat u kojem predaje dušu njenim halal i lijepim slastima, jer se u ovome nalazi pomoć za ostale časove i odmor za srce. “(1)
Ahnef ibn Kajs bi na plamen svijeće stavljao prst i govorio: “Osjeti, O Ahnefčiću. Šta te je navelo da učiniš ono tog i tog dana? Šta te je navelo da učiniš ono tog i tog dana ? “
Omer ibnul-Hattab, r.a., j e napisao nekom od radnika: “Obračunaj sebe prije obračuna u teškoći. Uistinu, ko bude obračunavao sebe u blagostanju, skončat će u zadovoljstvu i sreći, a kog bude zabavio život i obuzeli prohtjevi, skončat će u kajanju i propasti.”
Hasan el-Basri je rekao: “Vjernik vodi brigu o svojoj duši. Obračunava je radi Allaha. Doista će na Sudnjem danu biti olakšan obračun ljudima koji su obračunavali sebe na dunjaluku, a bit će otežan onima koji to nisu činili. Kada vjernika nešto iznenadi i svidi mu se, on kaže: ‘Tako mi Allaha, želim te i doista mi trebaš, ali, tako mi Allaha, to nije ostvarljivo. Između nas se nešto ispriječilo. ‘ A kada mu nešto izmakne, vrati se sebi i kaže: ‘Šta sam time htio? Šta imam ja sa tim? Tako mi Allaha, neću se nikad vratiti ovome.’ Vjernici su narod koje je Kur’an zaustavio, ispriječivši se izmedu njih i njihove propasti. Vjernik je zarobljenik na dunjaluku. Teži da oslobodi svoj u dušu i neće se osjećati sigurnim dok ne sretne Allaha. On zna da će biti odgovoran za svoj sluh, vid, jezik i dijelove tijela.”
Malik ibn Dinar je rekao: “Allah se smilovao robu koji svojoj duši kaže: ‘Zar nisi to uradila? Zar nisi to uradila?’, i zatim je pritegne (2) i stavi joj povodac, a onda je obaveže naslijeđenje Allahove Knjige.”
(1) Ovo je zabi lježeno i kao Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, govor. Bilježe ga Ebu Hatim, Ibn Hibban i drugi.
(2) Riječ elzemm je bušenje njuške da bi se u nju stavio ular ili povodac.
Medicina srca i duše – Ibn Kajjim, rahimehullah