Budi jedan, Jedinom…
Hoću reći, budi jedan samo Jedinom Allahu. Kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,: “Propao je rob dirhema, propao je rob dinara, propao je rob kadife i crnoporubljenih ogrtača, propao je rob žene. Propao i preokrenuo i kada se ubode trn ne izvadio ga.”1
Pitam te u ime Allaha, ali budi iskren, o Allahov robe, čiji si ti rob? Rob samo Allahu ili rob prilika i okolnosti? Ili rob rodbine i prijatelja? Ili rob adeta i tradicije? Ili rob posla, zanimanja i mjesečne plate? Rob gazdi ili rob ženi, djeci i njihovim potrebama i željama? Čiji si ti rob?
Veliki broj ljudi obožava raznorazne stvari. Među njima ima onih koji obožavaju svoj stomak, onih koji obožavaju svoju strast, onih koji obožavaju svoju kuću i postelju, onih koji obožavaju svoj imetak. Ima raznih vrsta ljudi, a ti budi samo rob Allahu.
Onaj ko promotri dugu istoriju islamske akide, vidjet će veličinu inata, prkosa i poricanja s kojim su se suretali Allahovi poslanici i vjerovjesnici pri pozivu ljudskih srca ka potčinjavanju samo Jedinom Bogu, Allahu, subhanehu we te’ala. Nuhov narod poricao je i u laž utjerivao poslanike. Semud i Ad poricali su Smak svijeta. Benu Israil je u laž utjerivao Musaa, sallAllahu alejhi we sellem, i poricao ono s čim im je on došao. Mušrici su se, također, inatili i prkosili Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem. Pored toga poslanici i vjerovjesnici su saburali, jer su znali važnost i veličinu onoga čemu su pozivali, a to je tevhid.
Tevhid je sistem i ustrojstvo na kojem je zasnovano sve na nebesima i na zemlji. Samo sa tevhidom kasda i tevhidom mabuda se može putovati Allahu, a to bi značilo, da nam jedini cilj bude jednoća Obožavanog. Zato, dragi brate, ako želiš lijepo putovati Allahu onda se drži tevhida. Kaže Uzvišeni:
“Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, doista, posvećeni su Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.'” (Prijevod značenja Kur’an, 6:162-163)
Moraš znati da je Uzvišeni Allah, subhanehu we te’ala, zaprijetio svojim poslanicima i vjerovjesnicima poništenjem djela, ma koliko ona bila velika, ukoliko izostane tevhid. Pa tako kaže Uzvišeni, nakon što je spomenuo veliki broj poslanika i vjerovjesnika u suri El-En’am:
“A da su oni širk Allahu učinili propalo bi ono što su radili.” (Prijevod značenja Kur’an, 6:88)
“A tebi, i onima prije tebe, je objavljeno: ‘Ako budeš Allahu širk učinio, tvoja će djela sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti’. Nego Allaha obožavaj i budi zahvalan!” (Prijevod značenja Kur’an, 39:65-66)
Na važnost tevhida ukazuje i činjenica da je širk u ovome ummetu skriveniji od kretanja mrava, zato te je tvoj Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poučio da svakog dana ponavljaš po nekoliko puta: “Gospodaru moj, Ja se Tebi utječem da ti svjesno uradim širk i tražim od Tebe oprosta za ono što iz neznanja uradim.”2
Na važnost tevhida ukazuje i to da su se poslanici bojali za svoj tevhid. Kaže Uzvišeni govoreći o Ibrahimu, alejhisselam:
“… i sačuvaj i mene i sinove moje od toga da obožavamo kipove.” (Prijevod značenja Kur’an, 14:34)
Ibrahim, halilullah3, boji se za svoj tevhid i moli Allaha da ga učvrsti u njemu, i traži od svojih sinova da ne skreću s njega!
Na važnost tevhida ukazuje, također, i činjenica da rob može biti obmanut po tom pitanju. Kaže Ibn Kajjim, rahimehullah, u svojoj knjizi ”Fevaid”:
“Tevhid je najčistija i najkristalnija stvar. Najsitnija stvar ga prlja, kalja i ostavlja na njemu trag. On je poput bijele haljine i čistog stakla na kojima ostaje i najmanji trag. Zato trenutak, riječ i skrivena strast mogu uticati na tevhid, i ukoliko njegov vlasnik ne požuri i odstrani spomenute stvari, ustalit će se kod njega i postati narav koju je nakon toga teško iskorijeniti. A ti tragovi i narav koji se nastale, raznovrsni su, pa ima onih koje se brzo stiču i brzo odstranjuju, a ima i onih koji se brzo stiču ali sporo odstranjuju, ima i onih koji se sporo stiču a brzo odstranjuju, i oni koje se sporo stiču i sporo odstranjuju.
Međutim, među ljudima ima onih čiji je tevhid velik tako da se u njemu istope ti tragovi i nestanu poput prljavštine posute vodom pa se čovjek, koji nije na istom stepenu tevhida, obmane te svoj slab tevhid pomiješa sa stvarima kojima je prvi čovjek velikog tevhida pomiješao svoj tevhid, te to ostavi na njega trag koji nije ostao kod prvog čovjeka.
S druge strane, čisto mjesto i prostor oslikava svome vlasniku ono što ga eventualno uprlja za razliku od drugog mjesta koje nije čisto poput prvog te se ispuni prljavštinom, a da ovaj to i primjeti. Također ako je snaga imana i tevhida jaka, onda očisti prljave stvari i potčini ih, za razliku od slabe snage.”4
Pogledaj, Allah ti se smilovao, u svoj tevhid: da li je još uvijek čist i bistar ili se pak uprljao miješanjem s ljudima i ophođenjem s njima, zbog nedostatka znanja, zaborava zikra, ili pretjeranog govora i suvišne rasprave, zbog želje za uzdizanjem, ili zbog navikavanja i vezivanja srca za hvalu ljudi, kao i zbog nagomilanih strasti u duši.
Ove stvari, tako mi Allaha, ukoliko se nađu u tvom srcu mogu srušiti tvoj tevhid, makar dopirao do nebesa, strovalivši ga na Zemlju, tako da tvoje srce ne bude moglo ponovno ustati. Zato, dragi brate, budi rob Jedinom, usrećit ćeš se.
Kaže Uzvišeni: “Allah navodi kao primjer čovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, i čovjeka koji je u vlasti samo jednog čovjeka, – da li je položaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali većina njih ne zna.” (Prijevod značenja Kur’an, 39:29)
“Uzvišeni Allah navodi primjer roba muvehhida i mušrika poredići ga s primjerom roba kojeg posjeduje nekoliko ortaka oko kojeg se oni spore, svako od njih ga usmjerava, svako ga obavezuje a on je među njima zbunjen, ne može ustrajati na jednom pravcu niti može zadovoljiti njihove kontradiktorne prohtjeve, koji ruše njegovo usmjerenje i cijepaju njegovu snagu; i roba kojeg posjeduje jedan vlasnik tako da rob zna ono što on traži i čime ga obavezuje. Takav je smiren i ustrajan na jednom jasnom putu.
“…da li je položaj njih dvojice isti?”
Ne, nije isti, jer onaj koji se pokorava jednom vlasniku uživa u rahatluku, ustrajnosti, spoznaji, jekinu, ujedinjenoj snazi, jedinstvenom usmjerenju i jasnom putu. Dok se onaj, koji ima nekoliko ortaka oko kojeg se oni spore, muči i zabrinut je. Nikada ne ustrajava na jednom stanju niti zadovoljava nijednog od njih, a kamoli sve njih!
Ovaj primjer oslikava suštinu tevhida i suštinu širka u svim situacijama. Srce koje vjeruje u suštinu tevhida je srce koje upućeno prelazi put na dunjaluku. Njegov pogled vezan je samo za jednu zvijezdu, tako da ne skreće s puta. Ono, također, poznaje samo jedan izvor života, snage i opskrbe; jedan izvor koristi i štete; jedan izvor darovanja i uskraćivanja, te tako učvršćava korake na putu prema tom izvoru. Od njega jedino i crpi snagu i svoje ruke veže jednim užetom kojeg vuče. Smiren je i usmjeren prema jednom cilju sa kojeg ne spušta svoj pogled i služi jednog vlasnika za kojeg zna ono što on voli pa to čini i ono što ga srdi pa to izbjegava. Na taj način objedinjuje i sakuplja svoju snagu i daje maksimum plodova svoga truda. Čvrstih nogu na zemlji usmjeren samo jednom Bogu na nebesima.
Zatim Uzvišeni ovaj živi primjer završava hvalom Gospodara, Koji je svojim robovima odabrao rahatluk, sigurnost, smirenost, ustrajnost i stabilnost, a oni i pored toga skreću i većina njih i ne zna…”
Jesi li ti od njih? Jesi li ti predan Jedinom ili ortacima koji se međusobno spore?
Da, većina ljudi je danas skrenula s tevhida, stoga, vidiš njihova srca kako su vezana za imetak, ženu, dijete i ljude. Zato žive potišteni, zabrinuti, izgubljeni, raspršenih misli.
Srce se ne može vezati za Jedinog Allaha, osim ako u njemu bude samo jedna briga, a to je traženje Allahovog zadovoljstva i traženje pomoći od Njega Uzvišenog. Kada budu tvoje brige, ambicije i misli kružile samo oko razmišljanja kako steći Allahovo zadovoljstvo, tek tada ćeš biti rob samo Allahu. Bit ćeš istinski jedan, Jedinom, i tek tada možeš krenuti na putu prema Uzvišenom Allahu.
Autor: Muhammed Husejn Jakub
Iz knjige: Put ka oprostu Milostivog Gospodara
Priprema i obrada: Stazom islama
Fusnota
1 Osnova hadisa je kod Buharije, 2887. Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, riječima: “Propao i preokrenuo i kada se ubode trn ne izvadio”, dovi protiv pomenutih.
2 Bilježi ga Buhari u “Edebul Mufredu”, 717, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u valorizaciji pomenute knjige.
3 Halilullah – Allahov prijatelj.
4 “Fevaid”, 339.
5″Fi zilalil Kur’an”, 5/3049 od Sejjida Kutba, rahimehullah.