Tirmizi, Ebu Davud, Ibnu Madže i Buharija u ‘El-Edebul-mufred'(1) bilježe da je Allahov Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, jednog dana prošao pored skupine žena i rukom dao znak da ih selami. Skupina žena je bila pored puta pa se on okrenuo prema njima i rekao: “Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.” To je bio njegov moral, sallAllahu alejhi ve sellem, jer on je bio poslanik i ljudima i ženama.
Neki učenjaci kažu da je ženama dozvoljeno nazivati selam ako ne postoji nikakva zapreka ili opasnost da bi to moglo izazivati neku smutnju, kao na primjer nazvati selam staroj ženi. Njoj se može nazivati selam pa i popričati sa njom i pitati je za njenu situaciju i zdravlje. Tako su radili ashabi, neka je Allah zadovoljan sa svima njima. Tako nam Buharija (2) bilježi u hadisu od Sehl ibn Sa’da da su ashabi, nakon što su klanjali džumu namaz, svratili kod neke starice usput da je poselame. Ovo je poželjno činiti jer je to milosrđe prema starijim muslimanima koje je starost pritisla. Na ove stvari islam podstiče na mnogo mjesta, kao što navodi Ibni Kajjim u svome djelu Zadul-mead. (3)
—————————————————————————-
Beleška
1- El-Edebul-mefred pod brojem 1047, a u senadu ovog hadisa je Šehr ibni Haušeb, mada je Tirmizi rekao da je ovaj hadis hasen. Prenosi se i od Buharije da je rekao kako je hadis koji prenosi Šehr ibni Haušeb hasen, te kako nije tako slab prenosilac.
2- Sahihul-Buharija (1/225)
3- Zadul-mead (2/412)
Izvor
iz knjige ‘Mostovi ljubavi prema ljudima’ – Aid El-Karni