Selman el-Farisi, radijAllahu anhu, u poznatoj priči o svom primanju islam, prenio je da mu je redovnik iz Amurije na samrti rekao: ”Približilo se vrijeme vjerovjesnika koji će biti poslan sa Ibrahimovom vjerom, pojavit će se u zemlji Arapa, a učinit će hidžru u kameniti predio s mnogo palmi. Može se prepoznati po neskrivenim znakovima: jede ono što mu se pokloni, a ne jede ono što mu se da kao sadaka, i između plećki mu se nalazi pečat vjerovjesništva, pa ako možeš da odeš u tu zemlju, učini to.”(1)

U nastavku svoje priče Selman je ispričao kako je došao u Medinu, kako je prodan u roblje, i kako je sreo Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je učinio hidžru u Medinu pa mu donio hranu kao sadaku te Poslanik ništa od toga nije jeo, zatim mu je donio hranu kao poklon, pa je Poslanik jeo nešto od toga, i kako je vidio pečat vjerovjesništva i nakon toga primio islam.(2)

Isto tako rabini, a i obični židovi, pripovijedali su kako se približilo njegovo poslanje. Jedan od primjera je slučaj čovjeka po imenu Ebu Tejhan. On je došao iz Šama i nastanio se u židovskoj zajednici Benu Kurejza, a umro je dvije godine prije Muhammedovog poslanstva. Na samrti je rekao židovima Benu Kurejza: ”O skupino židova! Šta mislite šta me je nagnalo da izađem iz zemlje izobilja i blagostanja – Šam – u zemlju bijede i gladi?” Pod tim je mislio na Hidžaz. Rekoše mu: ”Ti bolje znaš.” ”Došao sam u ovu zemlju”, reće im on, ”da dočekam Vjerovjesnika čije se vrijeme približilo. Nadao sam se da će se pojaviti za mog života pa da ga slijedim.”

Među židovima i nežidovima priča o skoroj pojavi vjerovjesnika veoma se proširila, do mjere da nisu sumnjali u njenu istinitost. Na osnovu toga židovi su govorili stanovnicima Medine: ”Približilo se vrijeme vjerovjesnika koji će sada biti poslan. Pobit ćemo vas uz njega kao Ad i Irem.”(3)

Ove priče bile su uzrok mnogim ljudima, ensarijama, da prime islam. Govorili su: “Islamu nas je privuklo, osim Allahove milosti i upute, ono što smo slušali od židova. Mi smo tada bili mnogobošci, obožavaoci kipova, a oni sljedbenici Knjige, i imali su znanja koja mi nismo imali, i stalno je između nas bilo neprijateljstvo, pa kad bi ih pogodilo od nas nešto što im je bilo mrsko, govorili bi nam: ‘Približilo se vrijeme vjerovjesnika koji će sada biti poslan. Pobit ćemo vas uz njega kao što je uništen Ad i Irem.’”(4)

Bizantijski imperator Heraklije, kada je primio Vjerovjesnikovo, sallAllahu alejhi ve sellem, pismo, rekao je: “Znao sam da će se pojaviti, ali nisam znao da će biti od vas.”(5)

Izvor: Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika / Str: 90-91

Autor: Dr. Alija Muhammed es-Sallabi

Bilješka:
1. Ibn Kesir, Es-Siretun-Nebevijje, 1-3002. Es-Siretun-Nebevijjetus-sahiha, 1-122

2.Es-Siretun-Nebevijjetus-sahiha, 1-122.

3. Muhammed Kaladži, Dirase tahlilijje, str. 107. Ovim su željeli reći da će ih iskorijeniti, jer je Ad I Irem narod koji je Allah uništio te su prestali postojati kao narod. Ad i Irem su dva naziva za jedan narod. Mufesiri kažu da su nastali iz loze čovjeka koji se zvao Ad, sin Irema, a dio mufesira smatra da je Irem bio naziv dinastije koja je vladala Adom. (prim. Prev)

4. Ibn Hišam s lancem prenosilaca koji je hasen.

5. Sahihul-Siretun-Nebevijje, str. 146. Međutim, u navedenoj knjizi nisam našao ovaj citat na navedenoj strani, nego na str. 487. U svakom slučaju, hadis se nalazi u Sahihul-Buhari, Kitabu bedil-Vahj, hadis br. 7. (prim. Prev.)