“Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak da izađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha, azze we dželle, da prospe Svoj blagoslov i čistotu toga dana.”
Islam je počastio ženu i učinio je odgovornom kao i muškarce u ibadetu svome Gospodaru. Islam, također, zagovara da žena prisustvuje i bajramima: ramazanskom i hadžijskom bajramu, kako bi prisustvovala dobru i pozivu upućenom vjernicima. Potvrdu toga nalazimo u mnogim hadisima koje bilježe El – Buhari i Muslim. Između ostalih, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio da sve žene izađu kako bi prisustvovale tim proslavama: djevojčurci, punoljetne djevojke i one koje nisu punoljetne. Čak i onim koje imaju menstruaciju naredio je da izađu. One neće klanjati, ali će prisustvovati svečanosti. Koliko je vodio računa o tome da sve izađu na namaz u ova dva bajrama, očituje se u njegovoj naredbi da ona koja ima više haljina dadne svojoj sestri nešto da obuće na taj dan. U ovome se očituje pažnja da sve žene prisustvuju bajram namazu, a sve to u okviru međusobnog potpomaganja, razumijevanja, jedinstva, dobročinstva i bogobojaznosti.
Prenosi se od Ummu Atijje da je rekla: « Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naredio nam je da izađemo na bajram namaze, djevojčicama i djevojkama, a onima koje imaju menstruaciju naredio je da se udalje s mjesta gdje će se klanjati namaz. » (Ibid, 6/178,179, knjiga Salatul idejni, poglavlje Ibahatu hurud‘in -nisai fil -idejn ilel – musalla)
Od nje se, također, prenosi da je rekla: « Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, punoljetne djevojke i one koje to nisu. Rekla je: Izašle bi i one koje imaju menstruaciju, ali su bile iza svih ljudi i donosile su tekbire zajedno s ostalim svijetom. » (Ibid, 6/179)
Od nje se prenosi i da je rekla: « Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nam je naredio da izvedemo na bajrame djevojčice, one koje imaju menstruaciju kao i punoljetne djevojke i one koje to nisu. Što se tiče onih koje su imale menstruaciju, one nisu pristupale namazu, ali su prisustvovale dobru i pozivu upućenom muslimanima. Rekla sam: O Allahov poslaniče, jedna od nas nema haljine. Odgovorio je: Neka je odjene njena sestra svojom haljinom. » (Ibid, 6/180)
U Buharijinom Sahihu navodi se: « Prišao nam je Muhammed bin Selam, pa je rekao: Obavijestio nas je AbdulVehhab, a on prenosi od Ejjuba, a on od Hafse bint Sirrin da je rekla: Zabranjivali smo našim djevojkama da izlaze za bajrame. Stigla je jedna žena i odsjela u dvorcu Beni-Halef i pričala o svojoj sestri čiji je muž bio u borbi s Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, u dvanaest pohoda, a i njena sestra je šest puta bila s njim u tim pohodima. Ona je kazivala: Brinule smo se o ranjenima, a i o bolesnima, pa je moja sestra upitala Allahovog Poslanika, sallAllahu aleji we sellem: Neće li škoditi ako neka od nas ne bude imala haljinu pa ne izađe? Odgovorio je: Neka je odjene njena prijateljica svojom haljinom i neka prisustvuje dobru i pozivu upućenom vjernicima. Hafsa je rekla: Kada je stigla Ummu Atijje, otišla sam kod nje i pitala je: Jesi li čula Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem? Odgovorila je: Žrtvovala bih oca za njega, jesam – nikad ga (Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem) ne bi spomenula, a da nije rekla žrtvovala bih oca za njega. Čula sam ga kad kaže: Neka izađu djevojke i one koje su punoljetne – ili je rekao: Neka izađu one koje su punoljetne i djevojke – i one koje imaju menstruaciju. Neka prisustvuju dobru i pozivu upućenom mu’minima, a one koje imaju menstruaciju neka se udalje od mjesta gdje će se klanjati. Hafsa je rekla: Upitala sam je: – Zar i one koje imaju menstruaciju? – Odgovorila je: Da. Zar one koje imaju menstruaciju ne borave na Arefatu? I zar ne prisustvuju tome? » (Fethul – bari, 2/469)
U Buharijinom Sahihu, također, navodi se drugo predanje od Ummu Atijje koja kaže: « Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak da izađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha, azze we dželle, da prospe Svoj blagoslov i čistotu toga dana. » (Fethul – bari, 2/461)
U ovim vjerodostojnim hadisima nalazi se očiti dokaz da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obraćao ogromnu pozornost na svijest osjećajne i intelektualne žene muslimanke. Stoga je naredio da sve izađu, pa čak i one koje su imale menstruaciju, s tim da su one oslobođene namaza i nije im dozvoljeno da prisustvuju mjestu na kojem se klanja. On je svojim pozivom obuhvatio sve žene, vodeći računa da one učestvuju u ovakvim velikim svečanostima, da prisustvuju pozivu upućenom vjernicima, da uče tekbire zajedno s drugima, da čine dove zajedno s drugima i da proživljavaju probleme islamskog ummeta o kojima se govori s minbera nakon Bajram namaza.
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poklanjao je pažnju podučavanju, usmjeravanju žene i njenom uključivanju u izgradnju islamskog društva, pa je odredio vrijeme u kojem će se samo njima obraćati. Upućivao bi se na mjesto gdje su se one sakupljale, govorio bi im i podsjećao ih na njihove obaveze, pa je ovaj njegov govor i podsjećanje prešlo u obavezu da to čine i imami.
U to ćemo se uvjeriti na osnovu hadisa kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn Džurejd‘a koji je rekao: « Obavijestio me je Ata od Džabira bin Abdillaha da je rekao: Čuo sam ga da kaže: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je na Bajram ustao i klanjao, pa je počeo s namazom prije hutbe, a zatim se obratio ljudima. Pošto je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, završio, sišao je, došao do žena i podsjetio ih na njihove obaveze – a oslanjao se na Bilalovu ruku dok je Bilal prostirao svoj ogrtač kako bi žene bacale na njega sadaku. Upitao sam Ataa: Je li to bio sadekatul – fitr? Odgovorio je: Ne. Ovo je sadaka kojom žene udjeljuju svoje prstenje, pa one to i čine. Upitao sam Ataa: Da li sada imam ima pravo da dođe kod žena upozoravajući ih na njihove obaveze? Odgovorio je: Dakako! Naravno da je to njihova obaveza. Ne znam šta im je pa to oni ne čine? » (Fethul – bari, 2/466)
U ovom hadisu navodi se da se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, obratio ženama, da ih je podsjetio na njihove dužnosti i da je uzeo od njih ono što im je bilo vrijedno, kao sadaku.
U drugom hadisu kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn Tavusa, a on od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, dodaje da ih je podsjetio na prisegu (bej’at) i da se uvjerio u njihovu postojanost u toj prisegi.
Ibn Abbas je pričao: « Prisustvovao sam ramazanskom Bajram namazu i s Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, i s Ebu Bekrom, i s Omerom i s Osmanom. Svi su ga klanjali prije hutbe, a onda bi se obratili prisutnima. Pričao je: Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, sišao je s minbera – kao da sad gledam kako rukom ljudima govori da sjednu – zatim se uputio prema ženama, a s njim je bio i Bilal. Govorio je: ‘ O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati,…’ ( Prijevod značenja, 60:12), pa je proučio ovaj ajet do kraja, a onda je rekao: Jeste li i vi tako učinile? Rekla je jedna žena – a ni jedna mu osim nje nije odgovorila: Da, Allahov Poslaniče- a tada nije znao ko je ona. Rekao je: Dijelite sadaku. Bilal je prostro svoj ogrtač, a zatim je rekao: Dođite ovamo. Neka su vam otkupnina moj otac i majka, te su bacale svoj nakit i prstenje u Bilalov ogrtač. » (Fethul – bari, 2/466)
Nema sumnje da ovo Poslanikovo, sallAllahu alejhi we sellem, obraćanje ženama, njegovo predavanje njima, uzimanje sadake od njih, kao i potvrda njihove prisege, predstavlja obavezu za njih da obavljaju obrede ove vjere. Ovo predstavlja i poticaj na njihovo činjenje dobrih djela. Sve ovo odigralo se zahvaljujući pozivu na zajedničko klanjanje Bajrama. U ovome se nalazi i dokaz važnosti zajedničkog namaza u životu pojedinca i zajednice u islamskom društvu.
Pošto islam ne obavezuje ženu da prisustvuje namazu u džematu u džamiji, on je učinio mustehabom – dozvoljenim da žene mogu klanjati namaz zajedno u džematu, ako se sakupe na jednom mjestu. Ona koja će im biti imam staje na sredinu, između njih, ne izlazeći ispred njih. One neće učiti ni ezan a niti ikamet. Ovako je činila majka vjernika Ummu Seleme kada bi predvodila džemat žena. (Pogledaj djelo, Ahkamun – nisai od Ibn – Dževzija, str.186-204)
Autor : Dr. Muhammed Ali el – Hašimi
Iz knjige : Ličnost žene muslimanke
(Članak prvobitno objavljen 29. avgusta 2011)