El-Hulejmi, Allah mu se smilovao, je rekao: Mehabbetullah (ljubav prema Allahu) je izraz koji obuhvata mnoga značenja.Prvo: Čvrsto uvjerenje da je On, neka je slavljeno Njegovo ime, hvaljen u svakom pogledu, da je svakim Svojim svojstvom dostojan hvale.
Drugo: Čvrsto uvjerenje da je On dobročinitelj robovima Svojim, da im nebrojene blagodati daje i dobrotu pruža.
Treće: Ubjeđenje da je Njegova dobrota, veća i uzvišenija od toga da Mu rob svojim lijepim riječima ili mnogobrojnim djelima može zahvaliti.
Četvrto: Da rob Njegove odredbe ne drži malehnim i bezvrijednim, niti obaveze prema Njemu prekomjernim i teškim.
Peto: Da rob bude ispunjen strahopoštovanjem iz bojazni da ga Allah ne napusti i zbog činjenice da mu spoznaja kojom je darovan i tewhid koji mu je veličanstvenim i lijepim učinjen mogu biti oduzeti.
Šesto: Da sve njegove nade budu vezane za Njega, i da se nikad ne osjeti neovisnim od Njega.
Sedmi: Da ga duboko urezana ova značenja u njegovom srcu podstiču da Ga, na najljepši način koji može, ustrajno spominje (zikr čini).
Osmo: Da teži za najpotpunije obavljanje farzova i postizanju blizine (kurb) koliko god je to u stanju.
Deveto: Kada čuje da Ga neko hvali, da Mu je blizak, i da se bori na Njegovu putu da takvoga, tajno i javno, materijalno potpomogne i prijateljski podrži.
Deseto: Kada čuje od nekoga da Ga zikr čini (spominje) da ga pomogne, a kod koga očitu stranputicu vidi, tajno ili javno, da se takvom suprostavi i ostavi ga.
Pa kad se u jednom srcu nađu sva ova značenja to se naziva mehabbetullah (ljubav prema Allahu)
Iako sva ova značenja nisu spomenuta na jednom mjestu ona se nalaze razlivena u mnogobrojnim predajama Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, i onih koji su ga slijedili, a koje ćemo sada navesti.“
U nastavku inša Allah..
Iz knjige: Ljubav prema Uzvišenom Allahu (deseti ogranak imana)