Hvala Allahu na darovima Njegovim i na dobročinstvu Njegovom, Koji nas je obasuo blagodatima Svojim, i vidljivim i nevidljivim. Svjedočim da je samo Allah Božanstvo, On nema druga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Poslao ga je s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao visoko iznad svih vjera, pa neka je salavat Allahov i selam obilni na njega, njegovu porodicu i ashabe…
O Ljudi (draga braćo), bojte se Uzvišenog Allaha i pokoravajte Mu se iz ljubavi i poštivanja prema Njemu i iz žudnje za Njegovom nagradom i straha od Njegove kazne. On je Božanstvo Koga srca obožavaju i iz ljubavi, poštivanja i veličanja Mu se pokoravaju (robuju). A ako su srca po prirodi svojoj sklona da vole onoga ko ima dobro učini, onda treba znati da svako dobro (činstvo) i svaka blagodat potječe od Svevišnjeg Allaha.
وَمَا بِكُم مِّن نِّعْمَةٍ فَمِنَ اللَّهِ
” Od Allaha je je svaka blagodat koju uživate. ” (En-Nahl: 53)
Zato je dužnost i obaveza roba (čovjeka) da Ga neizmjerno voli, da se samo Njemu pokorava i robuje i da Mu druga ne pripisuje. A ljubav roba prema njegovom Gospodaru ima svoje alamete (znakove) koji na nju upućuju. Uzvišeni Allah kaže:
قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللَّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللَّهُ وَيَغْفِرْ لَكُمْ ذُنُوبَكُمْ
” Reci: ‘ Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! ‘ ” (Ali-‘Imran:31)
Allamet ljubavi roba prema Allahu, dakle, ogleda se u njegovom slijeđenju Poslanika (izvršavanjem onoga što je on naredio a izbjegavanjem onoga što je on zabranio). ” Reci: ‘ Ako Allaha volite, mene slijedite. ” ‘Onaj, pak, ko tvrdi da voli Allaha, a postupa suprotno praksi Njegovog Poslanika obični je lažac, odnosno nije iskren u svojoj tvrdnji pa je, stoga, jedan od “selefa” (naših dobrih prethodnika) rekao: ” Neki ljudi su utvrdili da vole Allaha pa je Allah objavio ajet iskušenja i ispita. ” Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite/” Sto se tiče riječi Uzvišenog, ” … i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti “. one ukazuju na rezultat, korist i plod ljubavi prema Allahu, a to je ljubav Allahova prema onome ko Njega zavoli i praštanje njegovih grijeha. Uzvišeni kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا مَن يَرْتَدَّ مِنكُمْ عَن دِينِهِ فَسَوْفَ يَأْتِي اللَّهُ بِقَوْمٍ يُحِبُّهُمْ وَيُحِبُّونَهُ أَذِلَّةٍ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ أَعِزَّةٍ عَلَى الْكَافِرِينَ يُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّهِ وَلَا يَخَافُونَ لَوْمَةَ لَائِمٍ
” O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allah ovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati ” (El-Ma’ida: 54)
U ovom časnom ajetu Allah navodi da ljubav roba prema njegovom Gospodaru ima četiri alameta, znaka:
PRVI: poniznost prema vjernicima, u smislu iskazivanja samilosti prema njima, saosjećanja sa njima i dobročinstva prema njima;
DRUGI: ponos prema nevjernicima, u smislu iskazivanja strogosti i mržnje prema njima, kako Uzvišeni Allah kaže:
وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ
” … a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima ,.. ” (El-Feth: 29)
TREĆI: prakticiranje džihada (borba na Allahovom putu) životom, imetkom, jezikom i srcem;
ČETVRTI: da u svojoj borbi na Allahovom putu ne preza i ne strahuje ni od čijeg prijekora, tako što neće obraćati pažnju niti će na njega utjecati prijekor ljudi upućen na račun njegovog truda, uloženog na putu džihada, da’veta (misionarstva) i naređivanja dobra a odvraćanja od zla. Prijekor i prigovor ljudi ga ne smije spriječiti od ustrajnosti na tom putu.
A od znakova iskrenosti roba u njegovoj ljubavi prema Allahu jeste, prije svega, davanje prednosti onome što Allah voli nad onim što je njemu drago i čemu teži njegova strast i požuda te njegova prirodna naklonost prema imetku, rodbini i domovini.
Uzvišeni Allah kaže:
قُلْ إِن كَانَ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَاؤُكُمْ وَإِخْوَانُكُمْ وَأَزْوَاجُكُمْ وَعَشِيرَتُكُمْ وَأَمْوَالٌ اقْتَرَفْتُمُوهَا وَتِجَارَةٌ تَخْشَوْنَ كَسَادَهَا وَمَسَاكِنُ تَرْضَوْنَهَا أَحَبَّ إِلَيْكُم مِّنَ اللَّهِ وَرَسُولِهِ وَجِهَادٍ فِي سَبِيلِهِ فَتَرَبَّصُوا حَتَّىٰ يَأْتِيَ اللَّهُ بِأَمْرِهِ ۗ وَاللَّهُ لَا يَهْدِي الْقَوْمَ الْفَاسِقِينَ
” Reci: ‘ Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prohode imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese’. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put. ” (Et-Tevba:24)
Allah je naredio Svom Vjerovjesniku da zaprijeti (kaznom) onom ko da prednost jednog od ovih osam stvari (ili svima zajedno): njegovoj porodici, imetku, rodu, trgovini i kućama (stanovima) pa ih proturi ili jednoj od njih pred izvršavanjem i praktikovanje djela koja je Uzvišeni Allah obaveznim učinio, koju voli i kojima je zadovoljan, kao što su: džihad, hidžra i slično tome. Ibn-Kesir, rahimehullah, u komentaru ovog ajeta, kaže: ” Ako vam ove stvari ‘budu milije od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte’, to jest pogledajte kakva će vas kazna od Allaha stići. ” Stoga su prvi muslimani, muhadžiri i ensarije. i oni koji su ih, dobra djela čineći, slijedili davali prednost onome što Allah voli nad onim što je njima drago pa su žrtvovali svoje živote i svoje imetke za džihad (borbu) i trošenje na Allahovom putu. bez obzira na opasnost gubljenja života i nestanka imetka kojom je to bilo popraćeno. Muhadžiri su ostavili svoje domove, svoje imetke i svoje evlade (djecu) i preselili se iz rodne im grude u Darul-Hidžre (Medinu), čeznući i želeći da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu. Zato je Allah o njima rekao:
أُولَٰئِكَ هُمُ الصَّادِقُونَ
” Oni su iskreni! ” (El-Hudžurat:15)
Pa uporedite, o robovi Allahovi, stanje većine nas danas sa stanjem ovih iskrenih, pa ćete vidjeti da mnogi od nas daju prednost ličnim strastima i prohtjevima nad pokornošću njihovom Gospodaru. Kada se neko od nas pozove na namaz, a on je u svojoj trgovini ili na radnom mjestu, vidiš ga kako daje prednost sticanju dunjaluka nad traženjem ahireta, pa se predaje prodaji i kupovini, izvršavanjem dunjalučkog posla, a ne odlazi na namaz, već se oglušuje o naređenje svog Gospodara Koji kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِذَا نُودِيَ لِلصَّلَاةِ مِن يَوْمِ الْجُمُعَةِ فَاسْعَوْا إِلَىٰ ذِكْرِ اللَّهِ وَذَرُوا الْبَيْعَ
” O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite! ” (El-Džumu’a:9)
I kaže:
فِي بُيُوتٍ أَذِنَ اللَّهُ أَن تُرْفَعَ وَيُذْكَرَ فِيهَا اسْمُهُ يُسَبِّحُ لَهُ فِيهَا بِالْغُدُوِّ وَالْآصَالِ
” U džamijama, koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime—hvale Njega, ujutro i navečer, (En-Nur:36)
رِجَالٌ لَّا تُلْهِيهِمْ تِجَارَةٌ وَلَا بَيْعٌ عَن ذِكْرِ اللَّهِ وَإِقَامِ الصَّلَاةِ وَإِيتَاءِ الزَّكَاةِ ۙ يَخَافُونَ يَوْمًا تَتَقَلَّبُ فِيهِ الْقُلُوبُ وَالْأَبْصَارُ
oni koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha sopominju i koji molitvu (namaz) obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni. ” (En-Nur:37)
Trgovac koji stječe imetak na nedopušten način, putem kamate, varanja, laganja i si. daje prednost ljubavi rema imetku iznad ljubavi prema Allahu (voli imetak više od Allaha). isto tako šrktica (škrt čovjek) koji zapostavlja obligatne dužnosti i obaveze prema svom imetku, kao što su izdvajanje zekata i trošenja na Allahovom putu, daje prednost ljubavi prema imetku iznad ljubavi prema Allahu, zaboravljajući riječi uzvišenog:
وَلَا يَحْسَبَنَّ الَّذِينَ يَبْخَلُونَ بِمَا آتَاهُمُ اللَّهُ مِن فَضْلِهِ هُوَ خَيْرًا لَّهُم ۖ بَلْ هُوَ شَرٌّ لَّهُمْ ۖ سَيُطَوَّقُونَ مَا بَخِلُوا بِهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ ۗ وَلِلَّهِ مِيرَاثُ السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ ۗ وَاللَّهُ بِمَا تَعْمَلُونَ خَبِيرٌ
” Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite. ” (Ali- Imran:180)
Kada roditelju bude naređeno da zahtijeva od djece da klanjaju namaz i da ih vodi sa sobom u džamiju, kako bi ih zaštitio od Vatre, jer Uzvišeni Allah kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا قُوا أَنفُسَكُمْ وَأَهْلِيكُمْ نَارًا وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ
” O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti “, (Et-Tahrim:6)
a Posianik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: ” Naređujte djeci da klanjaju namaz kada navrše sedam godina, a (i) udarite ih za propuštanje namaza kada navrše deset “, a on to ne učini, u tom slučaju on je potpuno ravnodušan prema Allahovom i Poslanikovom naređenju, ostavljajući djecu u kući da ne prisustvuju namazu i da im džamija ostane strana i nepoznata, jer daje prednost ljubavi prema djeci nad ljubavi prema Allahu. On ne želi udariti ih niti ih rasrditi, makar i pogriješili prema njihovom Gosopodaru i zapostavili svoje obaveze. Ljubav prema evladu (djeci) postala je kod njega veća i žešća od ljubavi prema Allahu, a izbjegavanje njihove srdžbe (srdžbe evlada) važnije i bitnije, u njegovim očima, od izbjegavanja srdžbe Allaha. A da nije tako i da je situacija obrnuta, proturio bi Allahovu naredbu i dao joj prednost nad ljubavi prema njima. Sjetite se Haliullaha, Ibrahinma, a.s., kada mu je Allah zapovijedio da zakolje sina, koga mu je darovao nakon što je starost duboku doživio, pa je, bez oklijevanja, požurio da izvrši zapovijest Gospodara svoga, dajući prednost ljubavi prema Njemu nad ljubavi prema sinu. A kada se ukazala iskrenost njegove namjere i čistota njegove ljubavi prema Gospodaru, Allah je povukao (derogirao) naredbu o klanju sina i iskupio ga (zamijenio) veikim kurbanom, šaljući mu istovremeno radosnu vijest da će dobiti drugoga sina, Ishaka, a nakon Ishaka, Ja’kuba. Sve to zahvaljujući berićetu pokornosti i predanosti Allahu i davanju prednosti ljubavi prema Njemu nad ljubavi prema svemu drugom.
Robovi Allahovi (draga braćo)!
Kao što je dužnost voljeti Uzvišenog Allaha, dužnost je, isto tako, voljeti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, jer ovo podrazumijeva i ljubav prema Allahu i ove dvije vrste ljubavi neodvojive su i prate jedna drugu.
Od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ” Nijedan od vas neće biti pravi vjernik sve dok mu ja ne budem draži od njegovog djeteta, roditelja i od svih ljudi. “ (Prenosi Buharija i Muslim).
A Buharija bilježi da je Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, rekao Resulu, sallallahu alejhi ve sellem: ” Ti si mi, o Allahov Poslaniče, draži od svega osim samog mene “, pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ” Tako ni Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nećeš biti pravi vjernik sve dok ti ne budem draži od tebe samoga. “ Istog momenta Omer, radijallahu anhu, izjavio mu je: ” Uistinu, sada si mi draži i od samog mene “, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, dodao je: ” Ovog momenta, Omere, upotpunio si iman. “ To je tako zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, taj koji nas je uputio na dobro i pokazao nam put spasa i stazu sreće, a upozorio nas od zla i propasti (nesreće) i njegovim sebebom smo upućeni na Pravi put. Stoga ljubav prema njemu zahtijeva i nalaže da njega slijedimo i da se njemu pokoravamo, dok je onaj koji tvrdi da ga voli, a ne slijedi ga, ili tvrdi da ga voli, a ne drži se njegovog sunneta i ne odbacuje novotarije (bid’ate) koje su mu oprečne — običan lažljivac, odnosno nije iskren u izjavi da voii Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, jer ljubav prema njemu imperativno zahtijeva slijeđenje onoga što je naredio a izbjegavanje onoga što je zabranio, a Uzvišeni je Allah rekao:
مَّن يُطِعِ الرَّسُولَ فَقَدْ أَطَاعَ اللَّهَ
” Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. “ (En-Nisa’:80)
Dakle, onaj ko tvrdi da ga (Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem,) voli, a postupa suprotno njegovom sunnetu i slijedi novotarije i izmišljotine (praznovjerje), nije iskren u svojoj tvrdnji. U znakove ljubavi roba prema Allahu i Njegovom Poslaniku spada i sljedeće: da voli one koje voli Allah i Njegov Poslanik, jer Allah voli “muhsine” (dobročinitelje) i “muttekije” (pobožne, bogobojazne), i voli “tevvabine” (one koji se kaju) i “mutetahirine” (one koji se čiste). Kur’an i sunnet puni su spomena onih koje Svevišnji Allah voli od Svojih robova, mu’mina, kao i spomena njihovih djela, riječi (govora) i moralnih vrlina koje su Mu drage.
U Buhariji i Muslimu prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: ” Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘ Kod koga se nađu tri stvari, taj će osjetiti slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega drugoga; da voli čovjeka (brata muslimana) isključivo u ime Allaha; i da mrzi da se vrati u nevjerstvo (kufr), nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što mrzi da bude bačen u vatru.’ “A od Ibn Abbasa. radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ” Ko bude volio u ime Allaha i mrzio u ime Allaha, ispoljavao prijateljstvo u ime Allaha, a i neprijateljstvo u ime Allaha, neka zna da se, uistinu, s time postiže vilajet (postaje evlija) kod Allaha. Rob nikada neće osjetiti slast imana, pa makar mnogo klanjao i postio, sve dok ne bude tako postupao. Danas se, međutim, većina bratimljenja i prijateljstava među ljudima bazira na dunjalučkim stvarima, a to im neće donijeti nikakvu korist. “ (Prenosi lbn-Džerir) Dakle, ko voli Uzvišenog Allaha, on voli u ime Njega, prijateljuje sa Njegovim prijateljima (evlijama), a neprijateljski nastupa prema Njegovim neprijateljima. Ko tako bude postupao, Aiiah će ga uzeti pod Svoju zaštitu, a ko ne bude tako postupao, Allah neće biti njegov zaštitnik, a kada ga Allah (On) ne uzme u Svoje okrilje, bit će prepušten Njegovim neprijateljima (preuzet će ga Njegovi neprijatelji). Uzvišeni Allah kaže:
اللَّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُوا يُخْرِجُهُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ ۖ وَالَّذِينَ كَفَرُوا أَوْلِيَاؤُهُمُ الطَّاغُوتُ يُخْرِجُونَهُم مِّنَ النُّورِ إِلَى الظُّلُمَاتِ ۗ أُولَٰئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ ۖ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ
” Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju – zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla u tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati. ” (El-Bekara:257)
Neka nam Allah podari blagoslov Kur’ana Časnog….(dova)
Šejh Muhammed b. Usejmin,rhm.
Izvor: spasenaskupina.com