Onaj ko voli Allaha i Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, zbog njih će biti ljubomoran shodno veličini njegove ljubavi i poštovanja koje osjeća prema njima. Ako u njegovom srcu nema ljubomore radi Allaha i Njegovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, onda nema ni ljubavi prema njima, makar on i tvrdio da voli Allaha i Poslanika.
Lažov je i onaj ko tvrdi da voli nekog od ljudi, a ne smeta mu da vidi druge kako napadaju svetost voljenog, uznemiravaju ga i izazivaju njegovu ljutnju, ponižavaju njegovo pravo, ismijavaju se sa njim, a on zbog toga nije ljubomoran, već njegovo srce i pored toga ostaje mirno i hladno.
Kako neko može tvrditi da voli Allaha, a nije ljubomoran na kršenje Njegovih zabrana niti na neizvršavanje Njegovih naređenja. Najmanje što mora učiniti je biti ljubornoran na to da se povede za svojim prohtjevima ili šejtanom, pa da uradi neki grijeh prema Allahu, i iziđe iz granica pokornosti.
Ako ljubomora iščezne iz srca, nestat će i ljubavi i na kraju, vjere u Allaha, makar ostali neki njeni tragovi u srcu. Ova vrsta ljubomore je ono što vjernike tjera u borbu na Allahovom putu, ka naređivanju dobra i zabranjivanje zla, i to je njegova pokretačka snaga. Ako u vjernikovom srcu ne bude ljubomore, neće biti ni borbe zabranjivanja zla, ni naređivanja dobra, jer sva ova djela on radi iz ljubomore, u ime svog Gospodara. Zato je Allah učinio borbu na Njegovom putu dokazom ljubavi prema Njemu i toga da j e On kod čovjeka Voljeni. (1)
1-Ibnul-Kajjim , Reudatul-muhibbin , 2v3 – 274.
Izvor: ‘Medicina srca i duše’
str:284-285
Ibn Kajjim El-Dževzijje, rahimehullah