U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Naša vjera će biti napadnuta, mi ćemo biti baćeni u zatvor, naše zemlje će biti okupirane i pljačkane, ali mi nikada ne gubimo jer su ovo sve transakcije ovoga svijeta, dok su vihori aktivnosti u nevidljivom svijetu – nagrade bilježene, dvorci u Džennetu pripremljeni
Gledajući početak sure el-Bekare, primjetit ćeš da prva karakteristika muttaqina (bogobojaznih) koju Allah navodi jeste njihovo vjerovanje u gajb – nevidljivi svijet. Pored očiglednih, postoji nekoliko praktičnih implikacija ovog koncepta tvog života.
Prvo, ti, o Muwehide, vjeruješ što vjeruješ ne zbog toga što je to popularno, jednostavno, slatko i simpatično, ili će ti pridonjeti više posjeta tvojoj web stranici. Ti ne povlačiš svoju skalu istine/laži ispravnog/pogrešnog prihvatljivog/neprihvatljivog na osnovu reakcija ljudi oko tebe. De facto, ti faktori tebi ne znače absolutno ništa. Ako bi šest biliona ljudi na ovoj planeti vjerovalo u nešto, to ne bi uzrokovalo da se mrdneš. Već, u ovom svijetu, mjesečnog mijenjanja trendova, mode, ukusa, ti vjeruješ ono što vjeruješ bazirano na reakcijama svijeta koja svoje skale nikada ne pomjera – svijet Nevidljivog .. Svijet božanskog Zadovoljstva i Ljutnje, Raja i Pakla, Meleka i Šejtana, koja je zadržala onu istu nepromjenjivu skalu dobra/zla i istine/laži od početka vremena i tako će biti do kraja vremena.
Zapisnik ove skale – Kur’an – je došao iz tog svijeta, iz svijeta čije skale ne obraćaju pažnju na ono što oni oko tebe misle, na ono što će ti/ ili neće stvorit prepoznatljivo ime, na konstantne promjene moda gdje su vjerovanja na žalost postala primjer istih. Iz ovog razloga, moj brate i moja sestro, tvoje srce se ščepalo za ovu Kur’ansku skalu Tewhida čija je korist iznad svih drugih koristi, i ščepalo je ovu skalu wala i bara koja je ponos ponosa za nošenje u ovoj eri (kao i svakoj drugoj, op. Prev.) i ono je se ščepalo za ovu skalu koja kompromis sa- ili povijanje tagutu vrijednuje kao poniženje poniženja u ovoj eri – tvoje srce se čvrsto drži za ovo i nikada ne pita šta će ovo da znači za tvoju popularnost ili dunjalučku udobnost. Zašto ne? Jer tvoje srce se drži skale koja dolazi iz svijeta lišen promjena moda ili trendova. Vjerovati u nevidljivi svijet održat će tvoja vjerovanja čvrstim i nepromjenjivim poput skale tog svijeta. I u svijetu u kojem je u stilu ridet (otpadništvo) preko noći, ajet el-Bekare znači sve više.
Zbog tvoje pune ubijeđenosti u nevidljivi svijet, ti nisi kukavica. Voljan si preuzeti rizike u životu, posebno zarad očuvanja istine. Prisjećaš se dove koju je činio Allahov Poslanik salAllahu alejhi we sellem tokom bitke na Bedru: „O Allahu! Ako ova mala skupina bude poražena, nikada nećeš biti obožavan na Zemji!“ Prisjećaš se kako su prilike toliko puno bile protiv muslimana tog dana – rizik gubitka i uništenja toliko visok – da je i sam Islam bio u opasnosti od toga bude izbrisan zauvijek, a ipak, to je sve samo povećalo odluku muslimana i krenuli su ipak naprijed. Pitaš se šta ih je pokrenulo na tako visok rizik? Šta je ulilo takvu hrabrost u njihova srca? Šta ih je držalo čvrstima? I onda shvatiš da su imali unaprijeđeno razumijevanje sila koje su djelovale na ovaj svijet. Znali su da nevidljivi svijet može i da će osloboditi moći koje ljudski um ne može da pojmi. Oni ne znaju kada će se osloboditi ove moći i snage, ali su zasigurno znali da može i da će.
U svojoj knjizi ‘Samo pet minuta’ (str. 48-49), Heba Dabbagh otkriva da kada je njena majka bila u zatvoru, njeni istražitelji su pitali za njenog sina, na što je ona odgovorila: „Sve što znam jeste da sam našeg sina odgojila da ide iz kuće do džamije od džamije do univerziteta i to je sve.“ Oficir je zatim rekao istražiteljima: „Pripremite je za batinjanje.“ Ona je odgovorila: „Allah vam pomogao. Ja sam godina vaših majki, a vi želite da me udarate?“
Kada su je smjestili u samnicu, žalila je se upravniku zatvora, pitajući zašto je u zatvoru: „Želim napisati pismo žalbe ovoj cijeloj diviziji! Daj mi olovku i papir!“ Odgovorio je: „To nije dozvoljeno. Nikada ne bi stiglo do njega. To je protiv pravila!“ Pa je ona odgovorila: „Onda ću se žaliti Bogu, Jednom Jedinom, Najpravednijem od sudija,.i ako Bod da, jednog dana ti ćeš sjediti na mom mjestu, ali nećeš imati strpljenja da to podneseš kao što imam ja“ Sestra Heba zatim prenosi: „Nakon mjesec ili dva, čuli smo za upravnikovu smrt. Poginuo je u sudaru, volanom zabijenim u njegov stomak.“
Stoga, ti razmišljaš o tome kako nevidljivi svijet kontroliše vidljivi – a ne suprotno – i zbog toga si ohrabren. Ni jedna svjetska moć ne može ti stati na put, jer ti si posvećen puno većim moćima. Ovo je realnost u koju moramo biti 100% ubijeđeni.
Kao vjernik u nevidljivi svijet, također si u stanju da absorbuješ gubitke i na njih gledaš kao na pobjede. Cijela tvoja skala i percepcija gubitka je potpuno izvan onoga što je ona za one oko tebe. Oni se suočavaju sa vrijednostima novca i zdravlja, ti se suočavaš sa vrijednostima thabata (postojanosti) i Allahovog Zadovoljstva. Za tebe ne postoji nešto poput gubitka, sve dok si vjeran svojim principima i dok ispunjavaš kriterije za postizanje Allahovog Zadovoljstva. Gubitak za tebe je definiran kao slabljenje u tvojim principima i kršenje Šerijata. Dok je bitka na Uhudu, u jezičkom smislu, bila gubitak, Ibn Qayyim posvećuje nekih osam stranica ‘Zad ul Ma’ada’ suštini koja ilustrira zašto je bitka bila pobjeda. Ovo njegovo pisanje trebalo bi biti secirano i nad njim duboko promišljano od strane svakog muslimana koji traži jasnoću u našim trenutnim okolnostima. Bazirajući naš uspjeh/poraz na vrijednostima nevidljivog svijeta, mi nikada ne možemo gubiti, nebitno kakvi „gubitci“ nas snašli na ovom svijetu.
Naša vjera će biti napadnuta, mi ćemo biti baćeni u zatvor, naše zemlje će biti okupirane i pljačkane, ali mi nikada ne gubimo jer su ovo sve transakcije ovoga svijeta, dok su vihori aktivnosti u nevidljivom svijetu – nagrade bilježene, dvorci u Džennetu pripremljeni – i to nam govori jednu sasvim drugu priču o tome ko gubi a ko dobija.
Najbolji primjer u mojim mislima za ilustraciju ovog stava jeste ono stanje majke naše sestre Afije Siddiqui – jadne, jadne žene koja je podvrgnuta toliko godina fizičkom i mentalnom zlostavljanju od strane ruku onih koji nama drže prodike i dan i noć kako da tretiramo naše žene. Otvorena nepravda doživljena od strane ove žene koja je kidnapovana, držana u tajnom Američkom zatvoru, otrgnuta od svoje djece, upucana dva puta u stomak, u nadama da će dobiti istinu onoga što je njoj učinjeno umrlo je zajedno sa njom, i na kraju je osuđena za krajnje besmislene i smiješne optužbe u svijetlu njene fizičke slabosti – čemu je ova žena bila izložena ne ostavljaju riječi koje bi mogle dovoljno izraziti osjećaje srca. Međutim, stav njen majke herojke je stav koji perfektno manifestuje istinsko vjerovanje u nevidljivi svijet koji okreće gubitak u pobjedu. Na presudu njenoj kćeri reagovala je kazavši:
„Sve do sada, bila sam toliko bolesna, da nisam mogla svoj krevet napustiti. Ali kada sam primila vijest o mojoj kćeri da je proglašena krivom, život mi se povratio! Ako sudija misli, da će današnji dan biti dan tame u kući Afije, da će njena majka klonuti čuvši presudu, onda neka zna da nisam mogla imati sretniji dan od ovoga! Ovaj dan, Allah je Afiju zamijenio sa hiljadu mojih sinova koji svaki dan stoje na mojim vratima nudeći mi svoju podršku!“
Na kraju je rekla: „Znak vjernika je da se on nikada ne povija nikom sem Allahu. Onog dana kada se naklonimo stvorenju za milost umjesto Allahu, bićemo uništeni.“
Ovo je istinsko značenje dobitka/gubitka – baziranog na skalama Gajba, a ne na skalama ovog opipljivog svijeta koji će jednoga dana da iščezne.
Stoga, vjerovanje u nevidljivi svijet ima vrlo duboke i moćne implikacije u našim životima kao muslimanima na ovom svijetu.
I neka su mir i blagoslov na Muhammeda.
Tariq Mehanna
Plymouth Correctional Facility
Isolation Unit – Cell #108
Pisano u satima prije zore
Petak, 27. Safar 1431
12. Februar 2010