Druga vrsta Allahovog čuvanja:
Ova vrsta je časnija i bolja od prve vrste. To je Allahovo čuvanje roba u njegovoj vjeri. Pa mu sačuva vjeru i iman u njegovom životu od opasnih sumnji, nastranih novotarija i zabranjenih strasti. Sačuva mu vjeru na njegovoj samrti, pa ga usmrti kao muslimana.
El-Hakem bin Eban prenosi da je Ebu Mekki rekao: “Kada se čovjeku približi smrt bude rečeno meleku: ‘Pomiriši njegovu glavu.’ Melek tada kaže: ‘Nalazim u njegovoj glavi miris Kur’ana.’ Zatim se meleku kaže: ‘Pomiriši njegovo srce.’ Melek kaže: ‘Nalazim u njegovom srcu miris posta.’ Pa mu se kaže: ‘Pomiriši njegove noge.’ Melek kaže: ‘Nalazim u njegovim nogama miris kijama (stajanja u namazu).’ Zatim bude rečeno: ‘Čuvao je sebe pa ga je sačuvao Uzvišeni Allah.'”
Ovaj hadis bilježi Ibn Ebud Dun’ja.
Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da ga je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, poučio da prije spavanja kaže: “O moj Allahu, ako mi uzmeš dušu, smiluj joj se. A ako (mi) je ostaviš, čuvaj je onako kao što čuvaš svoje dobre robove.
Vjernovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, je poučio Omera, radijAllahu anhu, da uči: “O moj Allahu, sačuvaj me islamom dok stojim, sačuvaj me islamom dok sjedim, sačuvaj me islamom dok spavam, i sačuvaj me od sušmana i zavidnika. (Ibn Hibban)
Kada bi Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, nekoga ispračao na put govorio bi: “Molim Allaha da ti sačuva vjeru, emanet i završetke tvojih djela! (Ahmed)
U drugoj predaji se navodi da bi govorio: “Uistinu, kada se od Allaha zatraži da nešto čuva, On to i sačuva.” (Nesai)
Taberani bilježi sljedeći hadis od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: “Kada rob klanja namaz pravilno, namaz se podigne Allahu sa svjetlom poput sunčevog svjetla, i obrati se robu: ‘Neka te Allah čuva kao što si ti mene sačuvao! A kada klanja nepravilno, namaz se smota kao što se smota izlizana odjeća i njime rob bude udaren po licu i namaz mu se obrati: ‘Neka te Allah upropasti kao što si ti mene upropastio’.
Omer, radijAllahu anhu, je u hutbi učio dovu: “O moj Allahu, zaštiti nas Svojim čuvanjem, i učvrsti na u islamu!’
Neko je zamolio Allaha da sačuva jednog od naših prethodnika, pa mu ovaj reče: “O moj brate, ne moli Allaha da sačuva njega, već njegov iman.”
Što znači da je važno da se u dovama traži čuvanje vjere. A u čuvanju dunjaluka imaju udjela i dobri i pokvarenjaci. Uzvišeni Allah vjerniku čuva vjeru, i stavi pregradu između njega i onoga što ga može upropastiti, pa makar to čuvanje bilo sa stvarima koje rob i ne osjeća ili pak sa onim što je robu mrsko.
Kao što je bio sačuvan Jusuf, alejhis-selam: “Tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob.” (Jusuf, 24). Pa ko bude iskren prema Allahu, On će ga sačuvati od zla i razvrata odakle se i ne nada. Tako Allah stavi pregradu između roba i grijeha koji ga mogu upropastiti.
Ma’ruf el-Kerhi molio je za mladiće koji su se spremali da iziđu u boj smutnje: “O moj Allahu, sačuvaj ih!” Rekoše mu: “Zar za ove moliš?” Pa im reče: “Ako ih Allah sačuva, neće ni izaći tamo gdje su naumili.”
Omer, radijAllahu anhu, je čuo mladića koji je Allaha molio: “O moj Allahu, Ti se uplićeš između čovjeka i njegova srca, pa upleti se između mene i grijeha prema Tebi.” Omer, radijAllahu anhu, se zadivio zbog toga i proučio je mladiću hajr dovu.
Prenosi se da je Ibn Abbas, radijAllahu anhu, riječu Uzvišenog: “I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova.” (El-Enfal, 24) prokomentarisao i rekao: “Upliće se između vjernika i grijeha koji ga vuče u vatru.” (Taberi)
Jedan od prethodnika konačio je na hadžu sa jednom grupom hadžija u Mekki. Pa kada je pomislio da počini jedan grijeh, čuo je glas koji mu je govorio: “Teško tebi zar nisi obavio hadž?” Pa ga je Allah tako sačuvao od onoga što je bio naumio.
Neki čovjek je izašao sa grupom koja se spremala da počini grijeh. Pa kada su htjeli da sa tim grijehom počnu, začuo se glas: “Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio.” (El-Muddessir, 38) Pa je ostavio dotični grijeh.
Neki čovjek je ušao u gustu šumu i rekao: “Ako se ovdje osamim u grijehu, ko će me vidjeti?” Pa je začuo glas koji se prolamao šumom: “A kako ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obaviješten.” (El-Mulk, 14)
Jedan čovjek je odlučio da uradi nekakav grijeh pa je i izašao da ga počini. Međutim, na putu je sreo čovjeka koji je nešto pripovijedao ljudima. Zastao je da ga čuje. Pripovjedač je rekao: “O ti koji si odlučio da počiniš grijeh, zar ne znaš da Stvaralac namjera zna i tvoju nakanu?” Čovjek tada pade u nesvjest, pa kada je došao sebi učinio je pokajanje (tewbu).
Srce jednog dobrog vladara bilo se svezalo za jednog njegovog podanika koji je bio izuzetno lijep. Vladar se poboja za sebe da zbog toga ne padne u iskušenje. Jedne noći ustao je na noćni namaz i zamolio je Allaha da mu pomogne. Te noći podanik se razbolio i nakon tri dana preselio.
Neko bude sačuvan posredstvom opomene koja mu dođe od onoga sa kim želi da počini grijeh. Kao što se desilo jednom od one trojice koji su se sklonili u pećinu pa im je stijena zatvorila ulaz. On je sjeo pored neke žene kao što čovjek sejdne pored svoje zakonite žene, pa mu je rekla: ‘O Allahov robe, boj se Allaha, i nemoj raširivati prsten koji ti nije dozvoljen!’ Čovjek je ustao i otišao.
Kao što je i slučaj sa jednim kiflom (učenjakom) iz reda Benu Israila koji se nije sustezao od grijeha. Jedna žena ga je opčinila svojom ljepotom pa joj je ponudio šezdeset zlatnika. Kada je sjeo pored nje kao što čovjek sjedne pored svoje žene, ona se zatresla. Upitao ju je: “Jesam li te natjerao?” Žena odgovori: “Nisi, nego ovo nisam nikada uradila, a na ovo me je natjerala velika nužda.” Učenjak reče: “Ti se bojiš Allaha, a ja Ga se ne bojim!” Zatim je ustao od nje, poklonio joj zlatnike i rekao: “Tako mi Allaha više nikada neću biti neposlušan Allahu.” Te noći je umro, a na vratima njegove kuće je osvanuo natpis: “Allah je oprostio kiflu!”
Ovo kazivanje bilježe Ahmed i Tirmizi od Ibn Omera, radijAllahu anhu, sa spojenim lancem prenosilaca.
Neki čovjek zavodio je jednu ženu i naredio joj da pozaključava sva vrata što je ona i uradila. Zatim mu je rekla: “Ostala su samo jedna vrata!” Čovjek upita: “Koja su to vrata?” Žena reče: “To su vrata koja su između nas i Allaha.” Čovjek ju je tada ostavio.
Jedan drugi čovjek zavodio je jednu beduinku, i rekao joj: “Vide nas samo zvijezde.” Ona upita: “A gdje je Onaj Koji im sjaj daje?”
Ovo su sve primjeri Allahove dobrote i Njegovog uplitanja između robova i grijeha.
Hasan el-Basri je opisao griješnike: “Allah je u njihovim očima nevažan pa griješe prema Njemu. A da vide Njegovu moć i dostojanstvo On bi ih zaštitio i sačuvao.”
Bišr el-Hafi je rekao: “Plemenit čovjek ne ustrajava na griješenju prema Allahu, niti mudrac daje prednost dunjaluku nad Ahiretom.”
Jedna od vrsta Allahovog čuvanja roba u njegovoj vjeri jeste i ta da mu Allah onemogući nešto za čim rob žudi od dunjalučkih dobrota kao što je društvena pozicija u vlasti ili trgovina i tome slično. Rob ne osjeća da to Allah čini. Allah zna da je to bolje za njega, iako mu se to ne sviđa.
Abdullah bin Mes’ud, radijAllahu anhu, kaže: “Nekada rob poželi trgovinunu ili upravu da bi sebi olakšao, pa ga Allah pogleda i kaže melekima: “Otklonite to od njega. Jer ako mu Ja to olakšam, to će ga uvesti u vatru!” Pa mu Allah to otkloni. To rob shvati lošim znakom pa počne govoriti: “Prestigao me je taj i taj, prevario me je taj i taj.’ A to je u suštini samo dobrota Uzvišenog Allaha.”
Čudnovatije od spomenute vrste čuvanja je da rob nekada traži određenu pokornost, a u njoj ne bude za njega dobra, pa se Allah uplete između roba i te pokornosti, kako bi ga sačuvao, iako to rob ne osjeća.
Tabereani i drugi bilježe od Enesa, radijAllahu anhu, hadis u kome Uzvišeni Allah kaže:
“Ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim siromaštvo, pa kada bih im dao bogatstvo, to bi ih pokvarilo. A ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bogatstvo, pa kada bi ih učinio siromašnima, to bi ih pokvarilo. Ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim zdravlje, pa kada bi ih učinio bolesnim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bolest, pa kada bi ih učinio zdravim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova koji traže određenu vrstu ibadeta pa ih Ja u tome spriječim da ne bi zbog toga pali u samoljublje (udžb). Zaista Ja određujem za Svoje robove po Svom znanju onoga što je u njihovim srcima. Ja sam Onaj Koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten.” (Ibn ebid Dun’ja)
Jedan od prethodnika često je tražio od Allaha da pogine kao šehid pa je začuo glas koji mu je rekao: “Ako odeš u borbu, bićeš zarobljen. A ako budeš zarobljen, prijeći ćeš na kršćanstvo.” Pa je odustao od svog traženja.
Pa općenito kažemo da onaj koji bude čuvao Allahove granice i bude pazio na dužnosti prema Njemu, Allah će ga čuvati u njegovoj vjeri, i po pitanju njegovog dunjaluka i Ahireta.
Uzvišeni Allah je u Svojoj Knjizi obavijestio da je On zaštitnik vjernika i da se brine o dobrim Svojim robovima. To podrazumijeva da se brine za njihov dunjaluk i Ahiret, i da ih ne prepušta drugima. Kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja): “Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo.” (El-Bekare, 257)
I kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja): “Zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo.” (El-Bekare, 257)
I kaže Uzvišeni (u prijevodu značenja): “Zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju.” (Muhammed, 11)
I kaže (u prijevodu značenja): “Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dovoljan.” (Et-Talak, 3)
I kaže (u prijevodu značenja): “Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome!?” (Ez-Zumer, 36)
Ko ispuni svoje obaveze prema Allahu, On će se pobrinuti da svi njegovi poslovi na dunjaluku budu dobri, i spasit će ga na Ahiretu. Pa onaj koji želi da se Allah brine za njegovo čuvanje i pazi na njega neka izvršava svoje dužnosti prema Allahu. A ko želi da ga ne zadesi ono što mu je mrsko, neka ne čini ono što je Allahu mrsko. Jedan od ispravnih prethodnika bi obilazio sijela ibadeta (medžlise) i govorio bi: “Ko želi da mu zdravlje potraje, neka bude bogobojazan.”
El-Umeri ez-Zahid bi o onome koji bi od njega tražio savjet govorio: “Kao što voliš da Allah bude dobar prema tebi tako i ti budi pokoran prema Uzvišenom Allahu.”
Salih bin AbdilKerim prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: “Tako mi Moje moći i veličanstvenosti u čijem srcu vidim da je u njemu pretegla ljubav prema pridržavanju pokornosti, Ja ću ga voditi i sa njim upravljati.”
U jednoj od prijašnjih Knjiga Uzvišeni Allah je rekao: “Čovječe, kada Me se bojiš pa spavaj gdje god hoćeš.”
Što znči, kada ispuniš svoje obaveze prema Allahu koje ti bogobojaznost (takvaluk) nalaže, poslije toga se nemoj brinuti za svoje dobro, Allah zna bolje od tebe u čemu je sreća za tebe, i On će ti je dati na najpotpuniji način, bez da se ti za nju sekiraš.
Džabir, radijAllahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Ko želi da zna koji mu je stepen kod Allaha, neka pogleda na kojem je Allah stepenu kod njega! Jer Allah drži do roba onoliko, koliko rob drži do njega!” (Ebu Ja’la, Bezzar, Taberani, Hakim)
Ovo upućuje na to da kolika bude briga roba za dužnosti prema Allahu i ispunjenje prema Njemu i čuvanje Njegovih granica, koliko se on za to interesuje i koliko vodi računa o tome tolika bude i Allahova pažnja i čuvanje prema robu.
Pa čija namjera bude postizanje Allahovog zadovoljstva, i traženje Njegove blizine, spoznaje, i ljuabvi, shodno tome i Allah bude prema njemu, kao što Uzvišeni veli (u prijevodu značenja): “Sjećajte se vi Mene i Ja ću se vas sjetiti” (El-Bekare, 152)
“I ispunite zavjet koji ste Mi dali, – ispunit ću i Ja svoj koji sam vama dao.” (El -Bekare, 40)
Čak, On Uzvišeni je najplemenitiji, jer za jedno dobro djelo nagrađuje deseterostruko ili još više. I onaj ko Mu se približi koliko je pedalj Allah se njemu približi koliko je lakat, a ko se Allahu približi koliko je lakat, Allah se njemu približi koliko je hvat, i ko Allahu dođe hodajući, Allah njemu dolazi trčeći.
Pa čovjek što dobija od dobra donija ga zbog svoje dobrote, kao i ono što ga snalazi od nedaća snalazi ga zbog njega samoga, tj. zbog njegove nemarnosti prema Allahovim pravima.
Kao što je Alija, radijAllahu anhu, rekao: “Neka se rob ne nada osim Allahu, i neka se ne boji osim svoga grijeha.”
Neko je rekao: “Ko bude čist, bit će mu čisto, a ko zaprlja, bit će zaprljan.”
Mesruk je rekao: “Ko bude u svojim srčanim namjerama i mislima svjestan Allahovog nadziranja, On će ga sačuvati u pokretima njegovih udova i organa.”
Objašnjenje značenja ovog dijela hadisa je jako dugo, ali je dovoljno i ono što smo ukazali. Neka je Allahu potpuna hvala!
Iz knjige: Poslanikov savjet Ibn Abbasu
Autora: Ibn Redžeb el-Hanbeli