Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao: “Čuvat će te!”
Znači da će Allah sačuvati onoga koji čuva Allahove granice i pazi na dužnosti prema Njemu. Jer je nagrada shodno vrsti posla, kao što Uzvišeni Veli (u prijevodu značenja): “..i ispunite zavjet koji ste Mi dali, – ispunit ću i Ja svoj koji sam vama dao.” (El-Bekare, 40)
I veli (u prijevodu značenja): “Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti.” (El-Bekare, 152)
Pa zatim: “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći.” (Muhammed, 7)
Allah čuva svoga roba na dva načina:
–Prva vrsta Allahovog čuvanja:
Ova vrsta podrazumijeva čuvanje koji se tiče dunjalučkih vrijednosti, kao što su tijelo, djeca, porodica i imetak.
Ibn Omer, radijAllahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, jutrom i večeri učio sljedeću dovu:
“O moj Gospodaru, tražim od Tebe zdravlje na dunjaluku i na Ahiretu, O moj Gospodaru, tražim od Tebe oprost i zdravlje u mojoj vjeri, u mojim dunjalučkim stvarima, za moju čeljad i moj imetak. O moj Gospodaru, pokrij moja stidna mjesta, učini me sigurnim u strašnim situacijama, čuvaj me sa moje prednje i zadnje strane, i sdesna i slijeva, i iznad mene, i utječem Ti se Tvojom veličinom da budem sa svoje donje strane ščepan.” (Ahmed, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ibn Hibban, Hakim)
Ova dova je proizašla iz riječi Uzvišenog: “Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega.” (Er-Ra’d, 11)
Ibn Abbas, radijAllahu anhu, kaže: “To su meleki koji po Allahovoj zapovijesti čuvaju čovjeka. Pa kad nastupi kader (određenje) napuste ga.”
Alija, radijAllahu anhu, je rekao: “Sa svakim čovjekom su dva meleka koja ga čuvaju od onoga što nije određeno, pa kad dođe određenje (kader), prepuste ga kaderu. A određeni rok (edžed) je čvrst štit.”
Mudžahid veli: “Nema nijednog roba a da nema meleka koji ga čuva i dok spava i dok je budan od džina, ljudi i zvijeri. Što god mu dođe, kaže mu: “Dalje odavde!” Osim onoga što Allah dozvoli da ga zadesi.”
Allah čuva zdravlje, snagu, razum i imetak Svoga roba. Neko od ispravnih prethodnika je rekao: “Istinski alim zbog starosti ne postaje senilan”
Drugi su opet rekli: “Ko sačuva Kur’an, služit će ga razum.” To je, ustvari, njihov komentar Allahovih riječi: “Zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili.” (Et-Tin, 5-6)
Ebu Tajjib et-Taberi je imao više od stotinu godina, a bio je jako razborit i snažan. Jednom je dugim skokom iskočio iz lađe na zemlju, pa su ga zbog toga ukorili. On im reče: “Ove sam organe sačuva od grijeha u mladosti, pa mi ih je Allah sačuvao u starosti.”
A suprotno tome je ono što je Džunejd rekao za jednog starca kojeg je vidio da prosi: “Ovaj nije vodio računa o dužnostima prema Allahu u svojoj mladosti, pa i Allah ne vodi računa o njemu u njegovoj starosti.”
Allah zbog dobrote nekog roba sačuva njegovu djecu, pa i djecu njegove djece, kao što je rečeno u komentaruslijedećeg ajeta: “Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. “ (El-Kehf, 82), tj. rečeno je da ih je Allah sačuvao zbog dobrote njihovog oca.
Muhammed ibn el-Munkedir je rekao: “Uzvišeni Allah zna zbog dobrote nekog čovjeka sačuvati njegovu djecu, djecu njegove djece, pa i čitavo mjesto u kome se nalazi. Kuće koje se nalaze oko njega Allah čuva i zastire.”
Ibn Musejjib je rakao svom sinu: “O moj sinko, ja ostajem u namazu duže zbog tebe nadajući se da će te Allah sačuvati.” Zatim je citirao ajet: “A otac njihov je bio dobar čovjek.” (El-Kehf, 82)
Omer ibn AbdilAziz je rekao: “Kada potpuni vjernik preseli, Allah sačuva njegovu čeljad, pa i njihovu djecu.”
Jahja bin Ismail bin Seleme bin Kuhejl priča: “Imao sam stariju sestru koja je izgubila razum. Živjela je usamljena u sobici na kraju naše tavanice. To je trajalo preko deset godina. I tako sredinom jedne noći neko zakuca na vrata. Pitao sam. “Ko je?” Rekla je: “Otvori!” Upitah: “Moja sestra?” Reče: “Da”
Otvorio sam joj vrata na koja nije ušla preko deset godina. Počela je da priča: “Noćas u snu bi mi rečeno: ‘Allah ti je sačuvao oca Ismaila zbog tvog djeda Seleme. A tebe je sačuvao zbog tvog oca Ismaila. Pa ako želiš, moliću Allaha da ti otkloni bolest, ili ako hoćeš da se strpiš, a nagrada ti je Džennet. Jer su se Ebu Bekr i Omer zauzimali kod Uzvišenog Allaha, pošto su ih tvoj otac i tvoj djed mnogo voljeli.’ Rekla sam: ‘Pa ako baš moram jedno izabrati, onda je to strpljenje u onome u čemu se nalazim i Džennet. A zaista Allah obuhvata svoje robove, i ništa Mu nije teško. Ako hoće, može mi dati oboje!’ Tada začuh isti glas: ‘Uzvišeni Allah ti daje oboje! I zadovoljan je tvojim ocem i djedom jer su voljeli Ebu Bekra i Omera! Ustani i kreni!'”
Tako je Allah otklonio bolest koju je imala.
Sve dok je rob obuzet pokornošću prema Uzvišenom Allahu, On ga u tom stanju i čuva, kao što Humejd bin Hilal prenosi da je neki čovjek pričao:
“Došao sam kod Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, a on mi pokaza jednu kuću govoreći: ‘U njoj je bila jedna žena koja je izašla u vojni pohod sa muslimanima. Ostavila je dvanaest ovaca i predivo za vunu sa kojim je prela. Kada se vratila, nedostajala joj je jedna ovca i predivo.’ Kazala je: ‘O moj Gospodaru, Ti si zagarantovaio da ćeš onoga ko izađe na Tvom putu sačuvati, a ja nisam našla jednu ovcu i predivo.’ Tada je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, počeo da spominje iskrenost njenog obraćanja svome Gospodaru. I zatim je, Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ‘Pa joj s e pojavi ovca, a sa njom još jedna i predivo, a sa njim još jedno. Tu je, otiđi pa je pitaj!’ Čovjek reče: ‘Nema potrebe, vjerujem ti.'” (Ahmed, el-Hejsemi)
Šejban er Ra’i je čuvao stado na otvorenom prostoru. Kada bi došlo vrijeme džume namaza, štapom bi oko stada povukao crtu po zemlji, i odlazio bi da obavi džumu. Kada bi se vraćao zatekao bi stado u stanju u kojem ga je i ostavljao.” (El-Hil’je)
Jedan od ispravnih prethodnika je u svojoj ruci držao vagu kojom bi vagao dirheme (srebrni novac). Kada bi začuo ezan, skočio bi i bacio bi vagu i dirheme na zemlju, i odlazio bi na namaz. Kada bi se vratio, sakupio bi novac, a da ništa od njega ne bi nedostajalo.
Od vrsta Allahovog čuvanja na dunjaluku onoga roba koji Njega čuva jeste i čuvanje od zla onoga koji želi da napakosti robu, od džinske ili ljudske strane. Kao što Uzvišeni kaže (u prijevodu značenja): “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et-Talak, 2)
Ove Allahove riječi Aiša, radijAllahu anha, je prokomentarisala: “Sačuva ga brige za dunjaluk i opterećivanja njime”
A er Rebi’ ibn Hajsem je rekao: ” Nađe mu izlaz iz onoga čime ga ljudi stišću.'” (Et-Taberi)
Aiša, radijAllahu anhu, je napisala Muaviji: “Ako se bojiš Allaha, On ti je protiv ljudi dovoljan, a ako se bojiš ljudi, oni ti ne mogu protiv Allaha ništa pomoći.”
Jedan od halifa napisao je pismo El-Hakemu ibn Amru el-Gifariju, u kojem mu je naredio nešto što je bilo suprotno Allahovoj Knjizi. Pa mu je El-Hakem odgovorio: “Ja sam pogledao u Knjigu Allahovu, pa sam je našao prećom od knjige (pisam) vođe pravovjernih. Kada bi se nebesa i Zemlja naredbom nekog čovjeka spojila, ja bih se bojao Uzvišenog Allaha, a On bi mi izlaz dao.”
Neko je spjevao:
Takvalukom prema Bogu spasio se, onaj ko se spasio
uspio je, i došao do onoga što je želio.
A ko se Allaha boji, On mu izlaz daje ,
kao što u knjizi kaže.
Neko od ispravnih prethodnika napisao je svome bratu:
“Ko se boji Allaha, sačuvao je sebe. A ko izgubi takvaluk, izgubio je sebe, a Allah je od takvog Neovisan.”
Od zagonetnosti Allahovog čuvanja onoga ko Njega čuva jeste i to da mu opasne životinje budu u hizmetu i da ga od neugodnosti sačuvaju. To se desilo Sufejni, štićeniku Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada mu se slomio čamac i kada je došao na neko ostrvo. Ugledao je lava i rekao mu: “O care životinja, ja sam Sufejna, štićenik Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem!” Lav je išao oko njega i upućivao ga dok nije ga nije izveo na put. A zatim je rikao kao da se sa njim oprašta i udaljio se. (El-hil’je)
Ebu Ibrahim es-Sahih jednom se razbolio u blizini nekog samostana. Pomislio je: “Da sam pred samostanskom kapijom, monasi bi me vidjeli i dali bi mi lijek.” U tom momentu došao je lav koji ga je stavio na leđa i spustio ga pred kapijom. Kada su to monasi vidjeli, prihvatiše islam, a bilo ih je 400 stotine. (Sijer ea’lamin nubela)
Ibrahim ibn Edhem je spavao u voćnjaku, a pored njega bi bila zmija koja bi imala buket narcisa u svojim ustima. Čuvala bi ga, sve dok se ne bi probudio.
Pa ko čuva Allaha, On će ga sačuvati i od najopasnijih životinja i učinit će da mu one budu u hizmetu. A ko izgubi Allaha, bit će i sam izgubljen među stvorenjima. Dolazit će mu šteta odakle se ne nada da će mu doći korist, a napravit će mu nevolje onaj ko mu je najbolji i najodaniji prijatelj.
Kao što je neko rekao: “Kada prema Allahu počinim grijeh, poznam to u ponašanju svoga sluge i svog magarca” To znači da mu sluga postane loš i neposlušan, a magarac mu odbija naređenja pa ga teško može jahati.
Svako dobro se nalazi u pokornosti prema Allahu i okretanju Njemu. A svako zlo je u neposlušnosti i okretanju od Njega.
Jedan od arifa je rekao: “Ko napusti prag svoga sajjida (šejha, učitelja), nikada neće naći smiraja”
Neko je u stihu rekao:
Ispod mene zemlja, skupljala se
kad god bi vam u zijaret doš’o
a u svoje skute zaplitah se
kad biuh s vrata vaših pobjeć poš’o.
Nastaviće se inšaAllah..
Iz knjige: Poslanikov savjet Ibn Abbasu
Autora: Ibn Redžeb el-Hanbeli