Pitanje:
Es selamu alejkum moji dragi šejhovi,
Uporno pokušavajući organizovati nekoliko braće u džemat koji bi pokušao živjeti i raditi po sunnetu, polako gubim volju slušajući njihove stavove. Nemoguće im je izbiti iz glave strah od napuštanja džemata (IZ) i formiranja nekog novog “nelegalnog”. Klanjamo teravih namaz u mojoj kući, nas 5-6 i to je u redu. Ali, to je sve. Uporno pozivaju jedni druge na jedinstvo svih, ali na svačemu. To ide dotle da mi sinoć jedan brat kaže da će prestati dizati ruke i govoriti amin u namazu ako će to učiniti da ga “džematlije” ne mrze i da ne unosi “fitnu” u džemat. Zato ako možete, ukratko, nešto o džematu, koji je to džemat iz koga se ne smijemo podvajati i kakav je status izjave o ukidanju sunneta radi “mira u lokalnom džematu”.
Allah vas nagradio,
Odgovor:
We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,
Nema sumnje da postoji veliki broj šerijatskih tekstova koji podstiču na džemat i upozoravaju na odvajanje od džemata i njegovo napuštanje. To je hak i niko nema pravo osporiti tu stvar. Međutim, problem nastaje kada dođe do pogrešnog shvatanja pojma džemata od strane određenih ljudi i možda i manipulisanja terminom džemat na kojeg ukazuju šerijatski tekstovi. Veliki broj ljudi smatra džemat masu ili mnoštvo ljudi koja predstavlja muslimane jednog područja ne uzimajući u obzir stanje te mase, njeno ubjeđenje (akidu) i novotarije koje čine. Zato je neophodno da pojasnimo značenje riječi džemaat i shavatimo ga onako kako su ga shvatile prve generacije ovoga ummeta.
Od Abdullaha ibn Mesuda radijellahu anhu se prenosi da je rekao: ”Džemat je onaj ko je na istini pa makar bio sam.” (Predaju bilježi Adžurri 1/122 pod brojem 160)
Ebu Same rahimehullahu teala kaže: ”Pod tekstovima koji naređuju pridržavanje džemata se cilja pridržavanje istini i njeno slijeđenje, pa makar broj onih koji se pridržavaju istine bio mali.” (El Bais ala inkari el bidei vel havadis 22. str.).
Abdullah ibn Mubarek, radijellahu anhu, je upitan o džematu pa je rekao: ”Ebu Bekr i Omer.” Pa mu bi rečeno: “Ebu Bekr i Omer su preselili”. “Onda fulan i fulan” – odgovori Ibn Mubarek. “I oni su preselili” – rekoše ponovo. Abdullah ibn Mubarek tada reče: ”Onda je Ebu Hamza es-Sukkeri džemat.” (Šerhu es-sunne 1/216).
Dakle, iz ovih citata selefu es-saliha jasno je ko predstavlja džemat kojeg smo dužni pridržavati se i kojeg ne smijemo napuštati. Pa, je li to današnja Islamska zajednica džemat od kojeg se nije dozvoljeno odvajati? Kako, kada oni jasno ispoljavaju da njihova akida nije akida ehli sunneta vel džemata već maturidijska ili ešarijska, a opće je poznat rat ehli sunneta protiv ove dvije skupine čije je sljedbenike ehli sunnet smatrao novotarima, zabludjelom skupinom, bojkotovali ih i grdili na svakom koraku.
Tako Ibn Abdul Berr rahimehullahu teala prenosi govor poznatog malikijskog učenjaka Ibn Huvejza koji u komentaru Malikovih riječi “i ne prima se svjedočenje novotara i sljedbenika strasti”, kaže: ”Sljedbenici strasti kod Malika i ostalih naših drugova su apologetičari (ehlul kelam). Svaki apologetičar je sljedbenik strasti i novotar bez obzira bio ešarija ili neko drugi. Njima se u islamu ne prima svjedočansto. Takvi se bojkotuju, trebaju se “odgojiti” zbog svoje novotarije pa, ako ustraju u novotariji, od njih se treba zatražiti pokajanje.” (Džamiu bejanil ilmi ve fadlihi).
Pitam se šta bi tek rekao ovaj učenjak kada bi vidio danas one koji hrle ešarijama i maturidijama, hvale ih, i smatraju džematom muslimana kojeg nije dozvoljeno napustiti, dok selefi nisu prihvatali čak ni njihovo svjedočenje?!
Ibn Abdul Berr takođe prenosi u svojoj knjizi El Intika od trojice imama: Malika, Šafije i Ebu Hanife, njihovu zabranu izučavanja apologetike, te njihov ukor i proglašavanje novotarima onih osoba koje se bave apologetikom.
To prenosi i Ibnul Kajjim u svojoj knjizi Idžtimau el džujuši el islamijje. A šta su ešarije i maturidije do ashabu kelam (apologetičari).
Ebu Hasan el Kerdži, poznati šafijski učenjak koji je živio u petom stoljeću po hidžri, kaže: ”Imami šafijskog mezheba odvajkada odbijaju i negiraju da budu pripisani ešarijskom mezhebu. Odriču se stvari na osnovu kojih je Ešari (tj. Ebu Hasan el Ešari koje se na kraju svoga života pokajao i vratio u okrilje ehli sunneta) izgradio svoj mezheb i zabranjuju svojim drugovima i ahbabima približavanje ešarijskom mezhebu. To sam lično čuo od nekoliko imama i šejhova… Izbjegavaju ešarije i njihov mezheb u usuli fikhu a kamoli u usulima (temeljima) vjere.” (Pogledaj Et-tisinijje, 238-239).
Što se tiče uleme hanefijskog mezheba, opće je poznato da je imam Tahavi živio u vremenu Ebu Hasana el Ešarija i da je napisao poznato djelo Tahavijina akida da bi pojasnio vjerovanje imama Ebu Hanife i njegovih drugova. Tahavi prenosi od Ebu Hanife tekfir osobe koja negira da je Allah iznad Arša, šta više i tekfir osobe koja zastane po tom pitanju. A opće je poznato da ešarije i maturidije negiraju Allahovo uzdizanje nad Aršom .
Što se, pak, tiče uleme hanbelisjog mezheba, oni još od momenta u kojem je imam Ahmed proglasio Ibn Kullaba – a on je u stvari istinski osnivač ešarijskog mezheba – novotarom i naredio da se bojkotuje, još od tada hanbelije vode dugu bitku sa ešarijama. Hanbelije su iz Bagdada izbacivali svakog vaiza koji bi u svojim pričama provlačio nešto od ešarijskog mezheba. Ibn Kusejri je samo jedan od onih koji je zbog toga bio istjeran (Pogledaj Muntezam od Ibn Dževzija, događaji koji su se desili 433. , 469. i 475. hidžretske godine).
Šejhul islam Ibn Tejmije i njegov učenik Ibnul Kajjim su napisali nekoliko knjiga u kojima su pojasnili zabludu ešarija, poput knjiga Deru tearudi el akli ven-nakli , Tisinijje , El-Fetava el hamevijje , El – Iman , sve od Šejhul islama. Ibnu Kajjim je, takođe, napisao: Idžtimau el džujuši el islamijje, El kasidetu en-nunijje, Sifaul alil …
A da i ne spominjemo govor uleme džerha i tadila o imamima ešarijskog ili maturidijskog mezheba.
Na kraju ovog izlaganja želim samo da spomenem nekoliko tačaka u kojima se maturidije i ešarije razilaze sa ehli sunnetom u temeljima vjere:
1. Izvor prihvatanja vjere. Kod njih je na prvom mjestu razum a kod ehli sunneta Allahova knjiga i sunnet Njegova Poslanika.
2. Tevhid. Kod ehli sunneta ima tri vrste tevhida dok ešarije tevhid svode na tevhid er-rububije i gotovo da u njihovim knjigama nećeš naći spomena najvažnijoj vrsti tevhida a to je tevhid uluhijje. U njihovim knjigama gotovo da nećeš naći upozorenje na širk i ono što njemu vodi. Kod ehli sunneta prva obaveza mukellefu jeste tevhid a kod njih razmatranje pa zatim nakon toga vjerovanje. Ešarije kažu: Ko povjeruje u Allaha bez prethodnog promatranja takav je mukallid, šta više neki od njih kažu da je takav kafir a većina njih kaže da je takav samo griješnik.
3. Iman. Kod ehli sunneta iman je govor i djelo dok su ešarije i maturidije murdžije u pogledu imana. Djelo udova kod njih nije rukn imana, šta više veliki broj njih ne svrstava ni govor jezika u rukn imana.
4. Kur’an. Kod ehli sunneta Kur’an je Allahov govor i nije stvoren dok kod ešraija pored njihova nastojanja da se teoretski suprostave mutezilijama u njihovoj tvrdnji da je Kur’an stvoren, u suštini njihov govor je govor mutezila. Šta više komentator poznatog ešarijskog akaidskog djela Dževhere kaže: ”Nije dozvoljeno reći da je Kur’an stvoren osim kada je u pitanju poučavanje drugih.” (Šerhul Badžuri alel Dževhere 64 – 66).
5. Allahova svojstva. Opće je poznato izvitoperavanje Allahovih svojstava kod ešarija i maturidija i njihovo ograničavanje sifata na 7 ili 8 što je oprečno akidi ehli sunneta.
6. Pored gore pomenutog, ešarije se sa ehli sunnetom razilaze u pogledu kadera, racionalnog poimanja ružnog i lijepog i drugim meselama. Njihova mržnja i netrpeljivost prema učenjacima je opće poznata, šta više neki od njih su protekfirili Šejhul islama i njegovog učenika Ibn Kajjima.
Nakon svega spomenutog postavljamo pitanje a odgovor prepuštamo čitaocu: Da li to Islamska zajednica sa svim pomenutim stvarima i novotarijama koje čini – a da ne govorimo o kufrijatima pojedinaca među njima – predstavlja džemat kojeg je obaveza pridržavati se i kojeg nije dozvoljeno napuštati ??
Zato, dragi brate, ustaraj u svojoj namjeri i bodri braću da ustraju sa tobom i radite na osnivanju svog mesdžida u kojem će se praktikovati sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A što se tiče ostavljanja sunneta radi “mira u lokalnom džematu”, ako će to biti jedno određeno vrijeme dok se ljudi ne pouče, onda ne vidimo prepreku u tome. Međutim, uzeti to kao menhedž i stalno ga se držati jeste opasnost i novotarija. Ako bi tako postupili, kako bi se proširio sunnet Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem?
Allaha subhanhu ve teala molim da olakša braći i da ih pomogne u izgradnji sunnetskih mesdžida. Molim ga isto tako da uputi one koji su izdali i pronevjerili svoju braću time što su stali u red novotara a protiv svoje braće čiji je jedini cilj Allahovo zadovoljstvo slijeđem sunneta Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: prof. Idriz Bilibani