Ebu Mes’ud El-Ensari, radijellahu ‘anhu, rekao je: “Neki čovjek je došao do Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče, daj mi jahalicu. Zaista je moja jahalica stradala.’ Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, mu odgovori: ‘Ja nemam jahalicu da ti je dam, ali idi tom i tom čovjeku.’ Otišao je čovjeku na kojeg ga je uputio Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i ovaj mu je dao jahalicu. Nakon toga, došao je Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i obavijestio ga o tome. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Onaj koji ukaže na dobro ima nagradu kao i onaj ko to dobro uradi.” (1)
Također se od njega prenosi da je rekao: “Neki čovjek je došao Allahovom Poslaniku, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, jahalica mi je stradala, pa mi podari drugu.’ Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Ja nemam, ali otiđi do tog i tog čovjeka.’ Otišao mu je i taj mu je dao jahalicu. Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Ko uputi na dobro djelo, njemu pripada nagrada kao i onome koji ga učini.'” (2)
Izvor: Sveobuhvatni prikazatelj znanja i njegove blagodati, str. 28.
Autor: Ibn Abdul-Berr, rahimehullah
Bilješke:
1- Muslim (1893)
2- Imam En-Nevevi, rahmetulahi alejhi kaže: ‘U ovom hadisu je vrijedonost ukazivanja na dobro, podsticaj na njega i vrijedonost pomaganja onome ko želi da uradi to dobro, kao i vrijednost podučavanju znanju, odrednice ibadeta, naročito za one koji rade po njemi, obožavajući svoga Gospodara i drugo. Značenje iste nagrade kao i onoga koji učini dobro djelo jeste da onome koji ukaže na na dobro pripada nagrada za to djelo kao i onome koji ga učini, a ne mora vrijednost te nagrade biti ista.”