Kur’an je Allahova dž.š. posljednja objava i uputa do Sudnjeg dana i kao takav tretira sva pitanja i teme vezane za čovjeka, njegov život i vjerovanje kroz prošlost, sadašnjost i budućnost.
Na više mjesta u Kur’anu, Allah dž.š. nam navodi slučajeve kerameta koji su se desili u prošlim narodima. Jedan od najpoznatijih događaja takve prirode jeste, svakako, slučaj Merjeme, majke Isaa alejhi sellam. O tome Allah dž.š. kaže:
“Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. “Odakle ti ovo, o Merjema?”- on bi upitao, a ona bi odgovorila: “Od Allaha! Allah koga On hoće opskrbljuje bez muke.” (1)
Ibn Abbas tumačeći ovaj ajet kaže:
“Kad god bi Zekerijja ušao kod Merjeme, kod nje bi zatekao svježe voće koje ne uspijeva u tom godišnjem dobu. On bi je začuđen upitao: “Odakle ti ovo, o Merjema?”, a ona bi mu odgovorila: “Od Allaha, Allah koga On hoće opskrbljuje bez muke.”
U drugoj predaji Ibn Abbas kaže:
“Zekerijja bi kod Merjeme zatekao grožđe kada ga nigdje na svijetu u to vrijeme nije moglo biti.”
Se’id bin Džubejr, Mudžahid, Džabir bin Zejd, Ibrahim en-Nehai, Katade, Rabi’a bin Enes, Atijje, Sedijj i Sufijan es-Sevri kažu (2):
“Zekerijja bi kod Merjeme ljeti nalazio zimsko voće, a zimi ljetno.”
Ibn Abbas tumačeći ove riječi kaže:
“Zekerijja bi kod Merjeme zatekao svježe voće u vrijeme kada tog voća nije bilo nigdje. Zekerijja bi iznenađen upitao: “O Merjema, odakle ti ovo !?” Ona bi odgovorila: “Od Allaha, Allah koga On hoće opskrbljuje bez muke”.
O Allahovim riječima “kod nje bi hrane našao” Ibn Abbas kaže:
“Zekerijja bi kod Merjeme našao grožđe u vrijeme kada ga nije bilo nigdje na zemlji, dok Mudžahid, tumačeći gornje Allahove riječi “kod nje bi hrane našao”, tvrdi da bi Zekkerijja nalazio kod Merjeme zimsko voće u ljeto, a ljetno u zimu, spominjući pri tome grožđe, nar i dr.” Slično tvrde lkrime, Mudžahid, Se’id bin Džubejr i Katade. Svi se slažu da bi se Zekerijja silno začudio vidjevši ljetno voće zimi i zimsko ljeti.
Pored slučaja Merjeme, Allah dž.š. nam u Kur’anu navodi i slučaj Sare, Ibrahimove a.s. žene, o čemu Uzvišeni kaže:
“A žena njegova stajaše tu, i mi je obradovasmo lshakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se osmjehnu . “Jadna ja”, reče. “Zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično”. “Zar se čudiš Allahovoj moći”, rekoše oni? “Allahova milost i blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj.On je dostojan hvale i On je plemenit.” (3)
lbn-Habib o ovom ajetu kaže u svom tefsiru (4):
“Kad su meleci obavijestili Saru da će roditi dijete ona je rekla: “Dok smo Ibrahim i ja bili mladi nisam zanijela. Sada, kada smo oboje ostarili, zar da sada zanesem i rodim !?” Na to joj meleci rekoše: “Zar se čudiš tome, o Saro? Allah dž.š. je pripremio za vas dvoje i puno više od toga. On je učinio Svoju milost i Svoj bereket na vas, porodica vjerovjesnička, a Allah je dostojan hvale i On je plemenit.”
Slično kazivanje u Kur’anu možemo naći u vezi sa Sulejmanom a.s. i Belkisom, kraljicom od Sabe i njenom prijestolju:
“O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?” “Ja ću ti ga donijeti”, reče Ifrit, jedan od džinova, prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, a ja sam za to snažan i pouzdan.”
“A ja ću ti ga donijeti, reče onaj koj i je učio iz Knjige, prije nego što okom trepneš”. I kad Sulejman vidje da je prijesto već pred njega postavljen uzviknu: “Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti, a ko je zahvalan u svoju korist je zahvalan, a ko je nezahvalan, pa Gospodar moj je neovisan i plemenit”.(5)
Ibn Abbas tumačeći ove Allahove riječi “Onaj koji je učio iz Knjige” kaže da se one odnose na Asifa, Sulejmanovog a.s. pisara, a Katade, Sedijj i Ebu-Salih smatraju da se radi o čovjeku iz Benu Israila zvanom Asif.
Jezid bin Rumman o ovom događaju kaže:
“Sulejman a.s. je, nakon Ifritove ponude da će mu donijeti Belkisin prijesto prije nego što ustane sa svog mjesta, poželio još brže od toga. Tad je rekao Asif bin Berhijja, koji je bio jedan od iskrenih, i koji je znao Allahovo dž.š. najveće ime: “Ja ću ti ga donijeti prije nego što okom trepneš.”
Zuhejr bin Muhammed smatra da se radi o čovjeku koji se zvao Zun-nun a kojem je dato znanje iz Knjige (6)
Međutim, Mudžahid smatra da se zvao Ustum (7), dok Ibn-Lehi’a misli da se radi o Hidru. (8)
Od Zuhrija se prenosi da je rekao: “Čovjek kome je dato znanje iz Knjige, a to j e onaj koji je učio iz Knjige, zamolio je Allaha dž.š. sljedećom dovom: “O Bože naš, Gospodaru svega, nema drugog boga osim Tebe, molim Te pošalji mi Belkisino prijestolje”. Nakon te dove njeno prijestolje se pojavilo pred njima.(9)
U pogledu ovog Mudžahid kaže:
“Kad se Allahovo dž.š. najveće ime Zul-Dželali vel-Ikram, iskreno spomene u dovi Allah dž.š. tu dovu uslišava.”
Se’id bin Džubejr o Allahovim riječima “prije nego što trepneš okom” kaže: “Kada je došao red da govori onaj kome je dato znanje iz Knjige, rekao je: “Ja ću pogledati u Knjigu Gospodara moga, a zatim ću ti doći sa njenim prijestoljem prije nego što okom trepneš. Zatim je izgovorio riječi na koje se Belkisino prijestolje iz zemlje pojavilo pred njima. Sulejman je jasno mogao vidjeti kako se prijestolje pojavljuje pred njim, a kad mu čovjek reče: “Trepni okom!” nije stigao ni potpuno trepnuti, a prijestolje je već bilo pred njim.”(10)
O Allahovim riječima “Onaj kome je dato znanje iz Knjige” Mudžhid kaže:
“On je rekao: “Ja ću pogledati u Knjigu Gospodara moga, a zatim ću ti doći sa njenim prijestoljem prije nego što trepneš okom. Tad je izgovorio riječi na koje se Belkisino prijestolje iz temlje pojavilo pred njima.” (11)
Malik bin Enes tvrdi da su Belkisa, njeno kraljevstvo, dvorac i prijestolje bili u Jemenu, a Sulejman u Šamu. U to vrijeme bio je potreban čitav mjesec putovanja da se iz Jemena dođe do Šama, i
isto toliko da se vrati nazad. Zbog toga je Sulejman a. s. rekao: “Ovo je blagodat Gospodara moga koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti”. (12)
Iz ovoga događaja Katade izvodi zaključak da je ljudima dato više znanja nego džinima, u što su se džini i uvjerili. (13)
U pogledu spomenutog čovjeka Abdurrahman bin Zejd bin Eslem kaže: “Taj čovjek je zamolio Allaha dž.š. sa jednim od Njegovih imena, pa je nakon toga Belkisino prijestolje preneseno iz Jemena pred Sulejmana alejhi sellam. To Allahovo ime nije znao čak ni Sulejman a.s., iako mu je dato veliko znanje.” (14)
(1) Ali-Imran 37.
(2)lbn-Džerir navodi ove predaje u svom Tefsiru od Ibrahima en-Nehaija, Rabija bin Enesa i Sedijja pod rednim br. 3, 245, 247.
(3) Hud 71-73.
(4) Bilježi je Ibn-Ebi Hatim, što spominje Sujuti u djelu “Ed-Durru el-Mensur” 3/341.
(5) En-Neml 38-40.
(6) Navodi je Ibn-Ebi Hatim, što spominje Sujuti u djelu “Ed-Durru el-Mensur” 51109.
(7) Ibid.
(8) Ibid.
(9) Ibid.
(10) Vidi “Tefsiru Taberi”, 19/164. Predaju, također, navodi i Sujuti od Ibn Ebi Šejbe i Ibn-Munzira, “Ed-Durru el-Mensur” 5/109.
(11) Bilježi je Taberi u svom tefsiru, 19/162.
(12) Bilježi je Kurtubi u svome tefsiru, 13/137.
(13) Nismo našli Katadin govor o ovome.
(14) Taberi navodi sličnu predaju u svome tefsiru, a Sujuti je pripisuje lbn Ebi Hatimu, “Ed-Durru el-Mensur” 5/109.
Allahove evlije i njihovi kerameti
Ebu Kasim el-Lalikaija