Treba znati da milost znači dobro za čovjeka, pa čak i ako to njegova duša mrzi i ako mu je to dosadilo. To je istinska milost. Najmilostiviji čovjek prema tebi jeste onaj koji krči put onom što je za tebe dobro, a udaljava ono što je loše. Dešava se da se očeva milost prema djetetu ispoljava kao na silno odgajanje u svrhu stjecanja znanja i rada. On ga na to prisi ljava udaranjem i sličnim metodama. Zabranjuje mu tako strast koja je štetna za njega. Ako to dijete zanemari, razlog je nedovoljno iskazivanje milosti prema njemu, iako otac misli da je dobar prema djetetu i da ga ne zamara. Ova je milost isto što i neznanje, sličan je slučaj majke. Milost Najmilostivijeg ispunjava se stavljanjem roba na isku enja. On najbolje zna šta je dobro za njega. Njegovo iskušavanje, stavljanje na ispite i zabrana mnogih stvari jeste zbog milosti prema robu, ali rob, zbog svog neznanja i nepravde, optužuje Gospodara što ga iskušava nepoznajući Njegovo dobročinstvo prema onima koje iskušava i stavlja na ispit. U jednom eseru stoji:
“Kad se za onog ko je stavljen na isku šenje zamoli: ‘Bože, smiluj mu se!'(1), Allah kaže: ‘Kako ću mu se smilovati za nešto za što sam se već smilovao?”‘
U drugom stoji:
“Kad Allah zavoli roba, zaštiti ga od dunja luka i njegovih dobara i strasti, kao što neko od vas štiti svog bolesnika.”
Ovo je milost prema robu, a ne škrtost. Kako? Pa, On je plemenit i dobar, On posjeduje svu dobrotu. Dobrota svih stvorenja u odnosu na Njegovu dobrotu manja je nego trun u planinama zemlje i njenom pijesku (odnosno, kap u moru, kako bi to mi rekli, prev.).
U Njegovu milost prema robovima spada i iskušenje naredbama i zabranama. To je milost i zaštita jer Njemu nije potrebno da naređuje, On je neovisan i hvaljen. On nije škrt ako zabranjuje, On je Dobri i Plemeniti. Njegova je milost što nam je dunjaluk učinio teškim. Nije htio da nam on bude vječnim staništem gdje bismo trajno uživali u svojoj kući i komšiluku. To nam je omogućio putem iskušenja i ispita. Zabranjivao nam je da bi nam dao, iskušavao nas je da bi nam oprostio, usmrtit će nas da bi nas oživio. Njegova je milost što robove podsjeća na Sebe da Ga ne bi zanemarili i da se prema Njemu ne bi ophodili kako ne treba.
Kaže Uzvišeni Allah: “A Allah vas na Sebe podsjeća i Allah je milostiv prema svojim robovima” (Alu Imran, 30).
Koliko je samo prethodnika govorilo da je Njegova milost prema robovima to što ih je podsjećao na Sebe da Ga ne bi zanemarili.
Naspram upute i milosti jeste zabluda i srdžba. Allah, neka je hvaljen, naredio nam je da Ga molimo svakog dana i noći, mnogo puta, da nas uputi na put onih kojima je daro vao Svoje blagodati, a oni su upućeni i oni kojima se smilovao; a da nas udalji od puta onih koji su izazvali Njegovu srdžbu, onih koji su nasuprot onih kojima se smilovao, te od puta onih koji su ostali lutati. Zato je ova dova medu najsveobuhvatnijim, najboljim i najobaveznijim dovama.
A uspjeh je uz Allahovu pomoć.
(1) Hadis je hasen (dobar). Bilježe ga Ebu Šejba, Tirmizi i Hakim.
Izvor:’ Šejtanove zamke ‘
str:261-262
Ibn Kajjim El-Dževzijje, rahimehullah