Postoje dvije vrste iskušenja: iskušenje sumnjivim stvarima, koje je veće, i iskušenje strastima. Nekad se oba ova iskušenja mogu pojaviti kod čovjeka, a moguće je da bude i samo jedno.
Iskušenje sumnjivim stvarima dolazi zbog slabe pronicljivosti i neznanje. Kad se tome pridodaju loše namjere i strast, dobije se veliko iskušenje i ogromna nesreća.
Šta god mi rekli, ako je u pitanju loša namjera, time vlada strast, a ne uputa. To je glupost i slaba upoznatost s onim zbog čega je Allah poslao Svog Poslanika. Takve je ljude Allah opisao ovako:
” Oni slijede pretpostavke i ono za čim duše žude” (Prijevod značenja sure En-Nedžm, 23).
Allah nas je obavijestio da slijeđenje strasti skreće s Njegovog puta rekavši:
“O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kojem će se račun polagati.” (Prijevod značenja sure Sad, 26)
Ishod ovog iskušenja jeste nevjerništvo i l icemjerje. Ono je iskušenje munafika i iskušenje novatora shodno njihovom novatorstvu.
Svi oni su izmišljali novotarije iz sumnjivih stvari, jer im je istina ličila laži, a uputa je bila slična zabludi. Sačuvati se ovoga iskušenja moguće je samo slijeđenjem Poslanika, uzimanjem njega za onog koji objašnjava vjeru, ono što je u vjeri unutrašnje i izvanjsko, šta treba vjerovati i činiti, u čemu je suština i šta su propisi. Treba od njega uzeti istine imana i zakone islama. Od njega ćemo naučiti kako se ponašati i šta raditi, prihvatit ćemo obavezu namaza, vrijeme klanjanja kao i broj namaza, koliko ćemo dati zekata i kome, obavezu abdesta, kupanja i post ramazana.
On nije učinjen Poslanikom za neke stvari, on je Poslanik za sve što je ummetu potrebno znati i činiti. Samo od njega treba uzimati primjer. Uputa se nalazi u njegovoj riječi i djelu, a sve što prelazi preko toga jeste zabluda. To treba prihvatiti, a odbiti ostalo.
Sve se vaga onim što je donio Poslanik, srce se s time treba složiti. Ko se s njim razilazi on nešto dodaje, ma ko to bio. Ovo će sve spasiti od iskušenja sumnjivih stvari. Ko ovo zapostavi past će u iskušenje onoliko koliko je to zapustio. Ova zabluda nekada se zna pojaviti zato što je nešto pogrešno shvaćeno, nekada zbog lažnog prenošenja istine, nekada zato što je ljudima prava istina sakrivena, a nekada zbog loših namjera i slijeđenja strasti. U ovo iskušenje pada onaj ko je slijep i onaj koji se pravi slijep.
Autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
Iz knjige: ‘Šejtanove zamke’ str:248-249
Pripremio: Muslim871