Neprijateljev trijumf, njegova nadmoč i zlostavljanje, koji na ovome svijetu povremeno zadese vjernika, neophodni su. To je kao velika vručina i žestoka studen, kao bolesti, brige i žalosti sve je to, po prirodi stvari, nešto neophodno. Ljudi na ovome svijetu, pa i djeca i životinje, odrastaju u skladu s onim što im je predvidjela mudrost Najmudrijega.
Kad bi dobro na ovome svijetu bilo pošteđeno zla, korist pošteđena štete, užitak pošteđen štete, užitak pošteđen bola, svijet bi bio sasvim drukčiji, kao i odrastanje. U njemu bi izostala Allahova mudrost koristi i onog što šteti. Zato pošteđenost jednoga od drugoga, kao ni njihova međusobna razdvojenost nije karakteristika ovog svijeta, u skladu s onim kako kaže Uzvišeni: “… da bi Allah dobre od nevaljalih odvojio i da bi nevaljale jedne na druge naslagao, a onda ih sve u gomilu zbio i u Džehennem bacio. Oni će doista biti izgubljeni.” (El-Enfal, 37)
Izvor
Iz knjige: “Smisao kušnje”
Ibn Kajjim El-Dževzijje, rahimehullah