{مَن كَانَ يُرِيدُ الْحَيَاةَ الدُّنْيَا وَزِينَتَهَا نُوَفِّ إِلَيْهِمْ أَعْمَالَهُمْ فِيهَا وَهُمْ فِيهَا لاَ يُبْخَسُون. أُوْلَـئِكَ الَّذِينَ لَيْسَ لَهُمْ فِي الآخِرَةِ إِلاَّ النَّارُ وَحَبِطَ مَا صَنَعُواْ فِيهَا وَبَاطِلٌ مَّا كَانُواْ يَعْمَلُونَ}.
„Onima koji žele život na ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i biće uzaludno sve što su učinili.“ (Hud, 15-16)
Od Omera b. el-Hattaba, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da kaže: ‘Uistinu, djela su samo prema namjerama i, uistinu, svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio! Pa, čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, pa, njegova hidžra je ka Allahu i Njegovom Poslaniku, a čija hidžra bude radi dunjaluka kako bi ga stekao ili radi žene kako bi se njome oženio, pa, njegova hidžra je radi toga.’“ (Muttefekun alejh: Buharija, 1; Muslim, 1907)
Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, da kaže: Doista, prvi čovjek kome će biti presuđeno na Sudnjem danu je čovjek koji je preselio kao šehid. Doći će se s njim, upoznat će se sa svojom blagodati i on će je upoznati a zatim će mu se reći: ‘Šta si uradio s ovom blagodati?’ Odgovorit će: ‘Borio sam se radi Tebe sve dok nisam poginuo!’ Reći će: ‘Lažeš. Naprotiv, borio si se da se kaže: -Hrabri-, pa to se i reklo.’ Zatim će narediti da se ovaj odvuče na svome licu i baci u Vatru. I čovjek koji je sticao znanje i njime podučavao druge, i učio Kur’an. Doći će se s njim, upoznat će se sa svojom blagodati i on će je upoznati a zatim će mu se reći: ‘Šta si uradio s ovom blagodati?’ Odgovorit će: ‘Sticao sam znanje i podučavao njemu i učio Kur’an samo radi Tebe!’ Reći će: ‘Lažeš. Naprotiv, sticao si znanje kako bi se reklo: -Učenjak- i učio si Kur’an kako bi se reklo: -On je karija, učač-, pa to je i rečeno.’ Zatim će narediti da se ovaj odvuče na svome licu i baci u Vatru. I čovjek kojem je Allah dao izobilje, mnogo mu podario od svakog imetka. Doći će se s njim, upoznat će se sa svojom blagodati i on će je upoznati a zatim će mu se reći: ‘Šta si uradio s ovom blagodati?’ Odgovorit će: ‘Nisam ostavio nijedan put na kojem Ti voliš da bude udijeljeno a da ja nisam i udijelio na njemu samo radi Tebe!’ Reći će: ‘Lažeš. Naprotiv, to si radio samo da se kaže: -On je darežljiv-, pa to se i reklo. Zatim će narediti da se ovaj odvuče na svome licu i baci u Vatru.” (Muslim, 1905)
Komentar:
Nijjet-namjera osnova je djela, tako da primanje i odbijanje čovjekovog djela ovisi o njegovoj namjeri. Pa, ko učini djelo čisto radi Allaha, subhanehu ve te’ala, njime bude priželjkivao nagradu na Ahiretu i učini ga po sunnetu, takvo njegovo djelo biće i primljeno od njega. Dočim, onaj koji naumi da učini neko djelo radi nekoga drugog mimo Allaha, subhanehu ve te’ala, ili ga ne učini čisto radi Allaha tako da u tom djelu pridruži Svevišnjem Allahu još nekoga, takvo njegovo djelo biće odbijeno i biće dokaz protiv njega.
Koristi:
-Iskrenost je jedan od uslova primanja djela i znači da se dotičnim djelom traži samo Allahovo, subhanehu ve te’ala, Lice.
-Važnost iskrenosti jer usljed njenog nedostatka u djelu djelo biva dokazom protiv njegovog počinilaca.
-Samo činjenje djela na ispravan način nije dovoljno da bi djelo bilo primljeno.
-Obaveznost ispravnosti nijjeta kod svakog djela i ulaganje maksimalnog napora u postizanju njegove ispravnosti.