Već nakon sedmog stoljeća po hidžri, faktori slabosti i mlitavosti su jako uzdrmali skelet islamskog ummeta. Smutnje i iskušenja su se neprestano ređale. Sa Istoka su napadali Tatari a sa Zapada krstaši. Damask i zemlje Šama su ostale okupirane u rukama evropskih krstaša gotovo dvije stotine godina. I dok su bitke sa krstašima bile sve komplikovanije, iz Kine su Tatari navalili direktno na muslimanski Turkistan koji je do dan danas ostao pod njihovom okupacijom. Ovog puta pod direktnom vlašću njihovih praunuka komunistima Kine. Tatari su okupirali Semerkand, Buharu, Horasan i najzad Bagdad gdje su godine 656 oborili islamski halifat.
Iz navedenog se da vidjeti u kakvom se vremenu pojavio i djelovao Ibn-Tejmijje. Politika islamske države je bila potpuno dezorijentirana. Što je rezultiralo upropašćavanjem običaja, tradicije i društvene etike ummeta. Muslimani su se počeli razdvajati u stranke i skupine koje su bile veoma daleko od izvornog učenja prvih generacija islama. Muslimani su intelektualno nazadovali a slijepo slijeđenje zabludjelih ideologija i kult ličnosti su dobili na svom kvantitetu i ekspanziji. Kuran i sunnet su zamijenjeni apologetikom unutar muslimanske zajednice. Brzinom munje se poćeše širiti ideologije šiizma, sufizma i filozofa. Za to vrijeme su neprijatelji izvana koristili učmalost i zabludu muslimana pa su svom žestinom udarali na islam i muslimane. U ovom periodu su zabilježeni užasni genocidi nad muslimanima. Samo jednom danu Tatari su ubili dva miliona muslimana u Bagdadu. Tigris i Eufrat su tada bili crvene boje. Allahovim određenjem imam Ibn-Tejmijje je preuzeo ulogu reformatora čiji je zadatak bio širenje izvornog islamskog učenja daleko od zabluda i novotarija. Njegova misija je bila krunisana njegovim postojanim pozivom na džihad radi odbrane islama i muslimanske zemlje. On je i sam sa sabljom u ruci uzeo ućešća u džihadu. Neke predaje govore da je prije početka bitke za odbranu Damaska prvi pojurio protiv Tatara a na kraju bitke, pred akšam, je bio zadnji borac iz redova muslimanske vojske koji se vratio sa bojnog polja.
Tako je on počeo sa istraživanjem islamskih nauka jer je znao da se mudrost islama ne može steći osim putem korisnog znanja. Kada se dovoljno naoružao znanjem Kurana i sunneta počeo je Ibn-Tejmijje svoju borbu kada je obajvio rat na sve frontove, kako nevjernicima,tako i inovatorima.
Ibn-Tejmijje i Kazan, glavešina Tatara
Nije se Ibn-Tejmijje zadržao samo na izučavanju islamskog znanja i njegovog širenja među ljudima. Niti ih je samo pozivao na džihad. Naprotiv, njegove riječi su bile neodvojive od njegove prakse i ljudi nisu bili u stanju razdvojiti između onoga što on govori i na djelu čini. To je bilo doba kada su Tatari spremali napad na Damask na čelu sa Kazanom 699god. po hidžri. Muslimani su poslali svoju vojsku, ali, pobjedu su izvojevali Tatari. Kada su Tatari osvojili Damask, počeli su sijati nered i smutnju kako nije do tada bilo viđeno. Ibn-Tejmijje je preuzeo inicijativu i sakupio je oko sebe najuglednije časnike te oblasti kako bi pošli Kazanu da mu se direktno obrate. Kada su stigli kod mjesta zvanog Nebek u blizini Damaska, Kazan primi delegaciju na čelu sa Ibn-Tejmijjom, rahimehullah. On stade pred Kazana uslovljavajući mu sigurnost stanovnika Damaska, oslobađanje zarobljenika muslimana i nemuslimana koji su uživali zaštitu islamske države. Njegov je govor bio tako naprasit i odvažan te je Allah ulio strah u srce Kazana pa upita: ”Ko je ovaj učenjak? Nisam vidio nikog sličnog njemu, tako hrabrog i odvažnog. Niko me svojim govorom nije tako uzdrmao i nikom nisam tako brzo prihvatio njegovu potražnju.”
Ljudi ga obavijestiše a Ibn-Tejmijje mu se posredstvom prevodioca obrati: ”Ti tvrdiš da si musliman, sa tobom su kadija, imam, učenjak i mujezin. Pa i pored toga ti si poveo rat protiv nas. Tvoj otac i djed su bili nevjernici i nisu učinili ono što si ti učinio. Oni su ispoštovali dogovore. Ti si dogovorio i prevario, obećao si i nisi ispunio. Čak si i nepravdu nanio.”
Nakon toga je Kazan naredio pripremanje počasne gozbe i ljudi poćeše jesti osim Ibn-Tejmijja. Kada su ga upitali zašto ne jede on im odgovori: ”Kako da jedem od ovog vašeg jela kada je ono ukradeno od ljudi. Skuhali ste ga na ognju drveća koje ste ukrali od ljudi.” Tada Kazan potraži od njega da prouči dovu i on stade doviti riječima:
”Allahu moj, ako se ovaj tvoj rob bori da Tvoja rijeć bude gornja, i da bude samo Tvoja vjera, pomozi ga i učini da osvoji države i gradove. A ako se bori iz samoljublja i prikazivanje pred ljudima radi ovosvjetske koristi da bi njegova riječ dominirala, u želji da ponizi islam i muslimane, pa, onemogući ga, potresi ga, uništi ga, i satri ga!” Kazan je na to samo digao ruke i rekao: Amin!
Kazan je pozitivno odgovorio na potražnju Ibn-Tejmijja te je oslobodio sve zarobljenike, kako muslimane, tako jevreje i kršćane pod zaštitom islamske države.
Uzvišeni Allah mu je pomogao i uzdigao zbog njegove iskrene namjere. Tako su se svi muslimani ponosno i dostojanstveno okoristili njegovom hrabrošću i odlučnošću.
Tatari ponovo napadaju Damask
Godine 702 po hidžri Tatari ponovo napadaju zemlje Šama. Ibn-Tejmijje stupa na scenu i vladara Egipta poziva na oružani otpor a ljude poziva u džihad zakletvom: ”Vi ćete u ovoj bici pobijediti.” Prisutni plemići dobaciše: ”Reci: inšallah!” On im odgovori: ”Inšallah, ubjeđen u to a ne navike radi!” U toj prilici je citirao rijeći Uzvišenog: ”Eto tako! A onome ko istom mjerom uzvrati za učinjeno zlo, i kome opet nepravda bude učinjena, Allah će, sigurno, pomoći. Allah je onaj koji grijehe poništava i koji ih prašta.”(1)
Ovim se ajetom Ibn-Tejmijje zaklinjao zapovjednicima i borcima jer je bio čvrsto ubjeđen da Uzvišeni Allah sigurno ispunjava obećanje. Sukob između muslimana i Tatara je započeo u subotu, drugog ramazana 702 god. kod mjesta zvanog Šukhab. Borba je završila sutradan u nedjelju u dva sahata poslije podne. Ibn-Tejmijje je sabljom udarao po neprijatelju a jezikom je bodrio svoju braču. U vihoru ljutitog boja jedan mu od prisutnih prinćeva dobaci: O Halide ibn Velide! – a on mu odgovori: Reci: ”Vladaru dana Sudnjeg. Tebi robujemo i od Tebe pomoć tražimo.” (2) Budući da je bio ramazan Ibn-Tejmijje naredi ljudima da se omrse prije iftara i on se pred njima prvi omrsi. Allah im dade pobjedu a Tatari se razbježaše poput hijena. Iskoristili su noć kako bi pobjegli da ih potjere muslimana ne sustignu. Rezultat toga je bio da su se veliki broj njih u mraku utopili u Eufratu. Ibn-Tejmijje i muslimani su se vratili u Damask petog ramazana 702 godine ponosni i dostojanstveni jer im je Uzvišeni poklonio pobjedu nad nadmoćnijim neprijateljem.
Dužnost je svakog islamskog misionara da od svog dijela manifestuje ono što govori iz želje za dostizanjem Allahovog oprosta i ahiretske nagrade. Tako će Allah otvoriti srca i sluh ljudi kada im se on bude obraćao. Tada će plodovi islamskog poziva izaći na vidjelo. Vidjeće se i iskrenost prema Allahu od strane islamskog misionara. Ibn-Tejmijje, rahimehullah, predstavlja dosljedan primjer superiornog i iskrenog borca, daije na Allahovom putu.
1-Kur’an, 22/60
2-Kur’an, 1/3-4
Ti na putu tvoga gospodara pozivaj mudro i pravedno
Husein Ebu Idriz
Priprema i obrada stazomislama