Govor Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Ko se sačuva od sumnjivih stvari sačuvao je svoju vjeru i svoju čast, a onaj koji upadne u sumnjive stvari upao je u haram.”
Nu’man ibn Bešir , radijAllahu anhu, veli: ”Čuo sam Božijeg Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, gdje veli: ‘Što je dozvoljeno (halal) jasno je, a što je zabranjeno (haram) jasno je, a među njima ima nejasnih stvari koje mnogi ne poznaju. Ko ih se uščuva, taj je sačuvao svoju vjeru i čast, a ko se upusti u njih, zapast će u ono što je zabranjeno. Isto tako kao pastir koji čuva stado oko zabranjene zemlje, može časom da mu umakne stado i pase na njoj. Svaki vladar ima svoju, drugima zabranjenu, zemlju (ispašu), a Božija, zabranjena, zemlja jesu Njegove zabrane. U tijelu ima jedan organ, koji kada je dobar, bude dobro cijelo tijelo, a kada je pokvaren, bude pokvareno cijelo tijelo, taj organ je srce.’ ” (Bilježi Muslim)
– Halal je jasan, haram je jasan, a između njih su sumnjive stvari koje mnogi ne poznaju. – Značenje ovoga jeste: Da je čisti halal jasan i u njemu nema nikakve sumnje, a isto tako i čisti haram je jasan, ali između ove dvije stvari ima nejasnih stvari mnogim ljudima koji ne znaju da li su one halal ili haram, dok onima koji posjeduju znanje te stvari nisu nejasne i sumnjive i oni znaju na kojoj strani su te stvari; da li su haram ili halal. Što se tiče čistog halala on je poput jedenja i pijenja lijepih stvari (halal stvari) i oblačenje onoga za čim imamo potrebu, a nije nečisto ili zabranjeno. Jasni, tj. čisti haram: poput jedenja crkotine, krvi, svinjskog mesa, pijenja alkohola, oblačenja svile za muškarce, kamata i otimanje imetka. Što se tiče sumnjivih (nejasnih) stvari – one su poput jedenja, pijenja ili oblačenja stvari oko kojih su se učenjaci razišli u njihovoj dozvoljenosti ili zabranjenosti: poput jedenja mesa konja, mazge i magarca, pijenje turšije (turšija nastaje kada u vodu stavimo neko voće koje unutra ostane nekoliko dana, a nakon nekoliko dana se pije), oblačenje i korištenje koža divljih životinja. Allah, subhnehu we te’ala, je u Svojoj Knjizi objavio ono što trebamo znati od halala i harama, Allah, azze we dželle, kaže (u prijevodu značenja): ”I objavili smo ti Knjigu u kojoj ti pojašnjavamo sve stvari.” Zatim Allah, tebareku we te’ala, kaže (u prijevodu značenja): ”To vam Allah objašnjava da ne zalutate.” (En-Nisa’, 176. ajet) A isto tako putem Svoga Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, nam je pojasnio ono što trebamo znati. Kaže Allah, subhanehu we te’ala: ”A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” (En-Nahl, 44. ajet)
Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nije umro sve dok mu Allah, subhanehu we te’ala, nije upotpunio njegovu vjeru i njegovom Ummetu, Allah, tebareku we te’ala, kaže (u prijevodu značenja): ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.” (El-Maide, 3. ajet) Dakle, Allah, azze we džalle, i Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, su objasnili ovome Ummetu ono što trebaju znati od halala ili harama, ali i pored toga učenjaci se razilaze u propisu mnogih stvari i ovo razilaženje se dešava iz sljedećih razloga:
1) Nekada tekst nije dopro do učenjaka ili je dopro, ali ga ne smatra ispravnim.
2) Nekada se prenesu dva teksta i jedan dozvoljava nešto, a drugi to zabranjuje, pa jedan učenjak zauzme stav po jednom tekstu, a drugi po drugom tekstu, ili dva teksta dopru do jednog učenjaka, ali on ne zna njihov historijat, jer onaj koji je prije izrečen biva derogiran, dok je drugi derogirajući prije ili poslije.
3) Od razloga za razilaženje uleme jeste nepostojanje jasnog dokaza vezanog za određenu mes’elu, nego se propis tada uzima iz općenitog pravila; ili prema razumijevanju, ili na osnovu kijasa (analogije), tako da se razumijevanje uleme u odnosu na ove stvari uveliko razlikuje.
4) Postoje mes’ele kod kojih je prenesena naredba ili zabrana, tako da se učenjaci razilaze oko toga koji je to stepen naredbe ili zabrane, tj. da li je naredba u smislu obaveze ili poželjnosti i da li je zabrana u smislu zabrane ili prezrenosti?
Unatoč tome u Ummetu mora postojati učenjak čiji će stav odgovarati istini, tako da će on poznavati ovaj propis, dok će u vezi sa drugima ova stvar biti samo pričinjavanje – to je zbog toga što se ovaj Ummet neće okupiti na zabludi. Nekada stvari mogu biti nejasne, a izlaz iz te nejasnoće može biti u vraćanju stvari na njenu osnovu npr. ono čemu je osnova dozvoljenost, kao što su čistoća vode, odjeće i zemlje, a ono čemu je osnova zabranjenost kao što su žene ili životinjsko meso (npr. ako ti dođe meso od životinje za koju ne znaš kako je zaklana, tada si obavezan da ostaviš takvo meso. Takva je stvar i kada su u pitanju žene. Npr. ako čovjek želi da se oženi nekom ženom s kojom su zajedno i druge žene, a ne zna koja od tih žena je njegova sestra, dužan je da ih sve ostavi i da se ne ženi ni sa jednom.) ukoliko se sumnja u njega, u tom slučaju čovjek će se vratiti na osnovu, a to je čuvanje od tih stvari. Poslanik, sallAllahu alehi we sellem, je rekao vezano za čovjeka kojem se pričinjavalo da nešto osjeti u namazu: ”Ne prekidaj namaz sve dotle dok ne čuješ zvuk ili ne osjetiš miris.” –
Kao što je Poslanik , sallAllahu alejhi we sellem, zabranio da lovac jede ubijenu životinju na kojoj je našao ranu od tuđeg oružja ili kod koje je našao tuđeg psa, ili ako je našao životinju (npr. pticu) koju je on upucao, a ona upala u vodu, pa nije siguran da li je umrla od pucnja ili gušenja u vodi.
Određene sumnjive stvari se nekim ljudima mogu jasno učiniti dozvoljenim ili zabranjenim i to je zbog toga što oni imaju više znanja od drugih. Oni koji ne poznaju propis dijele se na dvije skupine:
1) Oni koji se ustežu od te stvari zbog njene sumnjivosti.
2) Oni koji su ubjeđeni u propis koji nije u stvarnosti.
Govor Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”Ko se sačuva od sumnjivih stvari sačuvao je svoju vjeru i svoju čast, a onaj koji upadne u sumnjive stvari upao je u haram.” Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je podijelio ljude u vezi sa sumnjivim stvarima na dvije vrste:
1) Oni koji se čuvaju sumnjivih stvari, a značenje riječi istebrae dolazi kao onaj koji čuva svoju vjeru i čast od manjkavosti.
2) Oni koji upadaju u sumnjive stvari, iako je ona po njihovom mišljenju sumnjiva stvar – što se tiče onoga koji čini neku stvar koja je kod ljudi sumnjiva ali je njemu jasna (on je ne vidi sumnjivom), on kod Allaha, subhanehu we te’ala, nema grijeha, međutim, ako se čovjek boji govora ljudi o tome, njegovo ostavljanje te stvari će biti stvari kojom je čuvao svoju vjeru i čast, kao slučaj Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kada je bio u ‘itikafu, pa mu je Safija, radijAllahu anha, došla u posjetu i kad je htjela da ide kući on ju je ispratio, pa su naišla dvojica ashaba, te im je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: « Ovo je Safija, Hujejova kćerka. » – da oni poslije toga ne bi sumnjali da je on bio sa tuđom ženom.
Govor Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”… upao je u haram …” se tumači na dva značenja:
1) To je zbog toga što činjenje sumnjivog djela uz ubjeđenje da je to sumnjiva stvar može odvesti u činjenje jasnog i opasnijeg grijeha za koji on vjeruje da je haram. To upadanje u jasni haram se odvija postepeno.
2) Onaj koji čini sumnjivu stvar, pri tome ne znajući da li je ona zabranjena ili dozvoljena, nije siguran da neće upasti u haram, tako da može upasti u haram i ne znajući.
Govor Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: ”… kao pastir koji čuva stado …” jeste primjer koji je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, naveo za onoga koji je upao u sumnjive stvari. Hima znači ograđeno područje koje pripada vladarima i u koje je zabranjen pristup ostalima. Sa ovim hadisom se dokazuje pravilo kojim se ograničavaju putovi koji vode u zabranjene stvari. Dokaz za to u Šeri’atu je zabranjenost male količine onoga što opija u velikoj količini, kao i zabrana osamljivanja sa strankinjom.
Govor Poslanika, , sallAllahu alejhi we sellem: ”Zaista u tijelu ima jedan komad mesa …” ukazuje na to da je dobro, ili ispravnost roba, posljedica ispravnosti njegovog srca, pa ako je dobro njegovo srce, njegova djela će biti ispravna i suprotno. Kaže Allah, azze we dželle (u prijevodu značenja): ”Na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti.” (Eš-Šu’ara 88/89. ajet)
Tjelesni pokreti prate srčane kretnje i njegovu volju. Kaže Hasan el-Basri, rahimehullah: ”Nisam pogledao svojim očima, niti sam izgovorio svojim jezikom, niti sam dodirnuo svojom rukom, niti sam zakoračio svojom nogom sve dok ne razmislim da li je to pokornost ili nepokornost, pa ako je pokornost krenuo sam naprijed, a ako je nepokornost ustuknuo sam.”
Autor: Imama En-Nevevija
Iz knjige: Četrdeset hadisa sa tumačenjem