Čovjek zbog grijeha postaje lahak plijen raznim stvorenjima. Na njega se obrušavaju šejtani sa nesrecćama, zabludama, sumnjama, zastrašivanjima, prevarama, odvraćaju ga od zikra, tako da on pada u opasnost zaborava. Šejtani će ga napadati sve dok ga ne odvedu na stranputicu, napadat će ga i ljudski šejtani i nanositi mu štetu i javno i tajno. Okrenut će mu leđa i njegova supruga, sluge, djeca, komšije, čak i nerazumne životinje.
Jedan od selefa je rekao:”Doista kad počinim grijeh, prepoznam ga u postupcima moje žene i ponašanju jahalice.”
I čuvari reda i mira će se ustremiti na njega kažnjavajući ga onako kako zaslužuje. I vlastita duša mu se protivi tako što mu otežava stvari. Kada joj poželi nešto dobro ona ga ne sluša i ne pokorava mu se. Naprotiv vodi ga u propast htio to ili ne htio. Jer, pokornost je Allahova tvrđava čiji su stanovnici sigurni. Kada je napusti, postaje lahak plijen razbojnicima i drugim nesrećama, koje ga spopadaju u onoj mjeri u kojoj je utonuo u grijehe. Nikako se neće moći osloboditi od tih neprilika.
Jer zikr (spominjanje Allaha Uzvišenog), pokornost, sadaka, upućivanje neznalice, podsticanje na dobro i odvraćanje od zla predstavljaju odbrambeni zid oko čovjeka, nalik na imunitet koji ga štiti od bolesti. Kad se izgubi snaga bolest se razbuktava i dolazi do najgorih posljedica. Čovjek mora imati neku zaštitu od nevolja. Jer, sile dobra i sile zla se bore i pobjedu odnosi snažniji. Što je korpus dobrih dijela snažniji, to je odbrana jača i efikasnija. Jer, Allah Uzvišeni štiti one koji vjeruju.
Iman se sastoji od riječi i dijela tako da od njegove jačine zavisi efikasnost odbrane, neka nam je Allah Uzvišeni na pomoći.