Da bi se ugasila vatra osjećaja zbunjenosti ili potištenosti kao rezultata nesreće, pojedinac bi trebao pogledati oko sebe i sagledati da bi njegova nesreća mogla biti veća. On bi također trebao promatrati druge koji možda proživljavaju veće nedaće u procesu učenja njihovih vlastitih lekcija, i gledajući bliže, on će shvatiti da svjetlucanja “idealne porodice” koja može izgledati da ima dobru sreću, takođermogu kriti duboku tugu i nezadovoljstvo.
Dakle, ako pojedinac pogleda na desnu stranu, hoće li on vidjeti išta drugo osim iskušenja i nedaća? A ako on pogleda na lijevu stranu, hoće li vidjeti išta drugo osim tuge i nezadovoljstva? Zapravo, ako pojedinac bude tražio širom cijelog svijeta, on će naći da nijedna duša nije oslobođena od bilo koje vrste iskušenja. To je bilo gubitak drage osobe ili žaljenje o rutinskoj dnevnoj glavobolji na poslu. Pojedinac će također shvatiti da istinska sreća na ovom svijetu jeste san koji se može desiti prilikom nečijeg spavanja ili da je on poput sjene koja će nesumnjivo nestati netom kao kad zalazi Sunce i da šta god uzrokuje veselje, to će ultimativno uzrokovati mnogo tuge i teški jad. On će također shvatiti da ono što nekoga čini sretnim jedan dan na ovom svijetu može uzrokovati njegovu tugu decenijama u životu poslije smrti, da će nečije privremeno zadovoljstvo zasigurno biti praćeno produženim periodom neimaštine, daje kuća puna opskrbe i zaliha također puna praha, da kad god svijet nudi nekome jedan dan mira i radosti, on svakako ima jedan nepovoljan dan za njega.
lbn-Mesud, r.a., jednom je rekao: “Prevelika će količina zadovoljstva zasigurno biti slijeđena s mnogo tuge, a sretna porodica će jednog dana biti napadnuta s izrazito dubokom žalošću kada bude oplakivala svog umrlog.” Imam Ibn-Sirin rekao je jednom: “Kad god postoji smijanje, to će sigurno biti praćeno plakanjem.” Hind bint Nu’man rekla je jednom: “Jednog jutra vidjela sam moju porodicu kao najjaču i najbogatiju, a sa zalaskom sunca, postali smo najmanji i najogoljeniji od (svih) ljudi. Sigurno, kad god Allah Svemogući napuni jednu kuću obiljem, On je također zaogrće prahom.” Neko ju je zamolio da ispriča svoju priču, a Hinda je odgovorila: “Naša porodica je doživjela dan kada nije postojao nijedan Arap koji nas nije usrdno molio da upotpuni svoje potrepštine, a kasnije mi nismo mogli naći nijednog Arapa koji bi pokazao milost prema nama.”
Njena sestra Harka bint Nu’man nađenaje jednom kako plačeza vrijeme procvata dinastije Nu’man. Neko ju je upitao: “Šta te je rasplakalo, da li te je neko povrijedio?” Ona je odgovorila: “Ne! Upravo sam se osvjedočila procvatu moje porodice, i spoznala da rijetko sreća napuni jednu kuću bez bivanja iznenadnog pojavljivanja tuge.” lshak bin Talha ju je jednom posjetio i upitao ju: “Kako se osjećaš u prolazu kraljevstva?” O na je odgovorila: “Ono što proživljavamo danas jeste zasigurno bolje nego ono jučer. Ipak, nalazimo u knjigama (historije) da nijedan čovjek nije nikad okusio dan klicanja bez podnošenja kao posljedice toga preokreta i da život nije nikad pokazao ikome bilo koji dan zamamne ljepote i privlačnosti da mu kasnije nije pokazo svoje zube.” Potom je rekla:
‘:Jednog dana vladali smo ljudskim interesima i konačna odluka je bila naša. Odjednom smo postali potrebni njihovog dobročinstva, nadajući se da će oni biti etični i upravo poput nasi Teško svijetu čija udobnost ne traje, čiji točkovi njegove ljude uzdižu a kasnije ih spuštaju, i lažno se pojavljuje kao da je to bio onaj koji upravlja njihovom sudbinom “
Izvor:´Poslanikova medicina´
184-185
Ibn Kajjim El-Dzevzi