Od Abdullaha b. Abbasa, Allah bio s njim zadovoljan, se prenosi da je Allahov Poslanik sallAllahu alejhi we Sellem, rekao: “Kada sam išao na Mi’radž, osjetio sam posebno lijep i ugodan miris pa sam upitao Džibrila: ‘O Džibril, kakav je ovo lijepi i ugodan miris? On mi odgovori: ‘Ovo je miris frizerke Faraonove kćerke i njene djece’. Priupitao sam ga: ‘Šta je bilo s njima?’
Odgovorio mi je: ‘Dok je jednog dana češljala kosu Faraonovoj kćerki, ispao joj je češalj, pa je rekla: ‘Bismillah’ (U Ime Allaha). Faraonova kćerka je upita: ‘Je li to moj otac?’ Ona joj odgovori: ‘Ne, već moj i Njegov Stvoritelj – Allah’.
Na to je kćerka upitala: ‘Mogu li ga obavijestiti o tome?’, ‘Da’, odgovorila joj je.Kada ga kćerka izvijesti o tome, on je pozva i reče joj:
“O, ženo, zar imaš nekog drugog Stvoritelja osim mene?’ ‘Da, i moj i tvoj Gospodar je Allah’, odgovorila mu je. Tada Faraon naredi da se donese kazan i da se u njemu proključa ulje, te da, zajedno sa svojom djecom, hrabra žena bude bačena u njega. Na to mu ona reče: ‘Ja imam jednu potrebu kod tebe.’ ‘Reci’, odgovori joj on. ‘Voljela bih da moje i dječije kosti skupiš zajedno u jednu plahtu i zajedno ih ukopaš u zemlju.’, reče mu ona. Na to joj faraon odgovori: ‘Tvoja želja će biti ispunjena. Potom naredi da se pred njenim očima bacajus sva njena djeca, jedno za drugim. Tako bijaše, sve dok ne dođe na red njen dječačić kojeg je još dojila, što u njoj izazva uznemirenost i neku vrstu kolebanja. Dječačić joj reče: ‘O, majčice! Uđi u kazan, jer patnja na ovome svijetu mnogo je lakša od one na budućem’. Zatim je ušla u taj kazan.'”
Ibn Abbas kaže: “Četvero dojenčadi je progovorilo: Isa, sin Merjemin; dijete koje su pripisali Džurejdžu; dijete koje je svjedočilo Jusufu; dijete frizerke Faraonove kćerke.” (Ahmed 3/309)
Omer Eškar, Allah ga sačuvao, kaže:
“Ova žena živješe u kraljevskom dvorcu te je, iz pažnje prema svojoj kćerki, uzela češljati njenu kosu, sprovodeći tako sve što je bilo neophodno za njen ljepši izgled. Ko je imao ove privilegije morao je biti visoko počastvovan, poseban i uzvišen. Ali, vjerovanje osvoji njeno srce i potpuno njime ovlada, kao što ovlada i srcem Faraonove žene. Kada Allah svome robu želi dobro, onda vjerovanje nalazi puteve do srca bogataša, kao što nalazi i puteve do srca siromaha.
Ova žena je skrivala svoje vjerovanje kao što je to činila i Faraonova žena, kao i jedan čovjek koji je bio član Faraonove porodice. Uzvišeni Allah kaže:
وَقَالَ رَجُلٌ مُّؤْمِنٌ مِّنْ آلِ فِرْعَوْنَ يَكْتُمُ إِيمَانَهُ
“A jedan čovjek, vjernik, iz porodice Faraonove, koji je krio vjerovanje svoje.” (el Mu’min, 28)
Ali koliko god čovjek nastojao prikriti ono što se nalazi u dubini njegove duše, njegova djela to moraju pokazati. Tako, ponekad, uradi nešto što upućuje na njegov stvarni karakter.” (Sahihul-kasasin-nebevijj, str. 289)
Potom nam, Allah ga sačuvao, iz hadisa navodi neke koristi od kojih, u sažetku, izdvajamo:
1. Očevidnost djelovanja vjerovanja (iman) na duše. Na Allahovom putu se vjernik ne koleba kada biva kažnjavan; on se ponosito suprostavlja tiranima, i tako da bilo kakva vrsta torture i kažnajvanja ne može odvojiti od njegovog čvrstog ubjeđenja.
2. Allahova počast svojim evlijama (Bogu ugodni ljudi) za njihovo žrtvovanje svojih prolaznih tjelesa na Njegovom putu. Uzvišeni Allah je uzdigao ugled ove žene, te počastio i nju i njenu djecu s velikom počašću.
3. Velika mržnja nevjernika, kao što su Faraon i njemu slični, spram vjernika i nepostojanje milosti u njihovim očima kada se susretnu sa vjernicima.
4. Ova žena nije bila samoubojica kada se bacila u u ključalo ulje, već je imala namjeru da ožalosti Faraona i njegove dželate. Umjesto da im pričini zadovoljstvo time što bi se protivila, vrištala i odbila da bude bačena u ulje, ona je upravo to i uradil – i to bez straha. Taj njen postupak još više uveća njihovu srdžbu i neprijateljstvo, istaknuvši svu bijednost njihovih duša. Na ovome svijetu ima osoba koje se ne zadovoljavaju da budu ponižene i da pognu svoje glave pred nepravdom i nepravednicima.
5. Nagrada dolazi srazmjerno urađenom djelu. Uzvišeni Allah daje ovoj ženi u zamjenu za miris izgorjelog tijela nje i njene djece, posebno lijep i ugodan miris u nebeskim prostranstvima
6. Uzvišeni Allah učvršćuje one koje želi posebno i obilato nagraditi u njihovim teškim stanjima. Tako je Allah dao da dojenče progovori i da svojim govorom učvrsti svoju majku u postojanosti na istini. Taj govor prekinuo je sva njena kolebanja koja su dolazila od strane šejtana koji je imao za cilj da je pokoleba i odvrati od čvrstog uvjerenja. (Sahihul-kasasin-nebevijj, str. 293-294, sažetak)
Ovo je jedan u nizu primjera postojanosti na isitni jer je ova žena bila čvrsta u svojoj odluci, govoreći Faraonovoj kćerki: “Moj i njegov Gospodar – Allah.” Faraonova kćerka je zapitala da li želi da to saopći svome ocu, a ona je odgovorila potvrdno. Nakon što je Faraon saslušao šta se desilo, reče joj: ‘Pa zar imaš nekog drugog Gospodara osim mene’ ‘Da, i mog i tvog Gospodara – Allaha’, odgovorila mu je. Nije uzmicala na prijetnje Faraonovog kažnjavanja, pa i nakon što je svojim očima gledala kako, jedna za drugim, umiru njena djeca. Bila je postojana na Istini, čvrsto se pridržava svoje vjere, ponosna na svoga Stvoritelja. Umalo nije pokleknula kada u ključalo ulje htjedoše baciti njeno tek rođeno dijete (dojenče). Ali, Uzvišeni Allah dade da ono progovori i kaže svojoj majci: “O majčice, ne oklijevaj, jer patnja na ovome svijetu mnogo je lakša od one na budućem” Ovo je posebna milost Uzvišenog prema Njegovim iskrenim robovima, dajući im postojanost na Istini i posebna nadnaravna djela. Ovo je slično govoru novorođenčeta u kazivanju o “vlasnicima rovova”. Allah je iznad svega, ali većina svijeta to ne razumije.
‘Primjeri Istinskog vjerovanja’, Ahmed Ferid