Oni muslimani koji imaju bolest u svojim srcima žele da pretvore ženu u jeftinu robu široke potrošnje na tržištu pohotnih sablazni i šejtanskih iskušenja. Oni žele da je učine robom široke potrošnje, izloženu pred njihovim očima, kako bi mogli uživati u njenoj ljepoti i zahtijevati od nje ono što je daleko gore od toga.
Danas su neprijatelji islāma, zapravo neprijatelji čovječanstva od kāfirā, munāfikā i onih koji imaju bolest u svojim srcima – razjareni čašću, statusom i zaštitom kojom je žena muslimanka počašćena u islāmu. Ovo je zato što neprijatelji islāma i licemjeri nastoje da od žene naprave sredstvo uništenja, klopku u koju će uhvatiti one koji su slabi u svojoj vjeri i one koji imaju tjelesne strasti, da bi oni udovoljili svojim mahnitim pohotama.
Kao što Allāh kaže:
”Allāh želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.” (Prijevod značenja, En-Nisā’, 27. ajet)
Oni muslimani koji imaju bolest u svojim srcima žele da pretvore ženu u jeftinu robu široke potrošnje na tržištu pohotnih sablazni i šejtanskih iskušenja. Oni žele da je učine robom široke potrošnje, izloženu pred njihovim očima, kako bi mogli uživati u njenoj ljepoti i zahtijevati od nje ono što je daleko gore od toga. Iz ovog razloga, oni su naporno pokušavali izvesti žene iz njihovih kuća, da bi se pomiješale sa muškarcima na radnim mjestima, rame uz rame, ili da služe muškarce kao bolničarke u bolnicama, kao hostese, stjuardese u avionima, profesorice ili studentice u mješovitim učionicama, kao glumice u pozorištima, kao pjevačice, voditeljice u različitim vidovima medija, šireći fitnu (iskušenje i razvrat) svojim glasom i svojom pojavom. Razvratni časopisi koriste slike golih žena kao sredstva za širenje i prodaju svojih izdanja. Trgovci i proizvođači također koriste ove slike kao sredstvo za prodaju svoje robe, prikazujući ih u svojim reklamama i na svojoj robi. Usljed ovih opasnih pojava, žena je udaljena od svoje iskonske (izvorne) uloge u kući. Kao rezultat ovoga, na mužu je dužnost da nađe služavku (kućnu pomoćnicu), koja će odgajati njegovu djecu i raditi kućne poslove. Ovo je zauzvrat prouzrokovalo mnogo fitne (razvrata) i proizvelo mnogo drugih zāla (nevolja). Međutim, mi ne zabranjujemo ženi da radi izvan svoje kuće, pod uslovom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
– Da zaista postoji potreba da ona radi, ili da društvo ima jasnu potrebu da ona radi, ili ako ne postoji niko drugi ko bi preuzeo taj njen posao.
– Da taj rad zauzima drugo (sekundarno) mjesto u odnosu na njene dužnosti u kući, koja je njena originalna (izvorna) uloga.
– Da se taj njen rad obavlja jedino sa ženama, kao što je podučavanje žena, ili da bude doktor ili bolničarka za žene, tj. da je odvojena od muškaraca.
Također, nema štete da žena uči ono što se od nje očekuje da zna o svojoj vjeri. Njoj je zapravo dužnost da tako postupi. Nema ništa loše ako se ona podučava sa drugim ženama. Ona može prisustvovati predavanjima u mesdžidu i drugim sličnim mjestima, sve dok je propisno pokrivena i odvojena od muškaraca, po uzoru postavljenom od strane ženā prve generacije islamskog društva, na način na koji su one radile, učile i posjećivale mesdžid.
Iz knjige : Propisi koji se tiču vjernica
Šejh Salih el-Fevzan
Reprint članka iz avgusta 2011