Uzvišeni Allah je u svojoj knjizi detaljno pojasnio put vjernika i put nevjernika, svršetak prvih detaljno i svršetak drugih detaljno. Pojasnio je djela prvih detaljno i djela drugih detaljno, štićenike (evlija) i prvih i drugih. Pojasnio je uspjeh kojeg je podario vjernicima, a propast nevjernicima, zatim razloge radi kojih je prvima dao uspjeh, a drugima propast. Obije stvari je Uzvišeni najjasnije pokazao, razotkrio i pojasnio.
Tako da ih besiret (vid srca) vidi kao što oči vide svjetlo i mrak.
Kaže Uzvišeni:
وَكَذَلِكَ نفَصِّلُ الآيَاتِ وَلِتَسْتَبِينَ سَبِيلُ الْمُجْرِمِينَ
”Tako mi u detalje pojašnjavamo dokaze da bi put nevjernika bio očigledan” (El-En’am, 55).
A u suri En-Nisa, 115 stoji:
وَمَن يُشَاقِقِ الرَّسُولَ مِن بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُ الْهُدَى وَيَتَّبِعْ غَيْرَ سَبِيلِ الْمُؤْمِنِينَ نُوَلِّهِ مَا تَوَلَّى وَنُصْلِهِ جَهَنَّمَ وَسَاءتْ مَصِيرًا
”Onoga koji se suprostavi Poslaniku, nakon što mu pravi put bude jasan, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u džehenem, a užasno je on boravište.”
Uzvišeni Allah je u svojoj knjizi detaljno pojasnio put vjernika i put nevjernika, svršetak prvih detaljno i svršetak drugih detaljno. Pojasnio je djela prvih detaljno i djela drugih detaljno, štićenike (evlija) i prvih i drugih. Pojasnio je uspjeh kojeg je podario vjernicima, a propast nevjernicima, zatim razloge radi kojih je prvima dao uspjeh, a drugima propast. Obije stvari je Uzvišeni najjasnije pokazao, razotkrio i pojasnio. Tako da ih besiret (vid srca) vidi kao što oči vide svjetlo i mrak.
Oni učeni o Allahu, Njegovoj knjizi i vjeri, su detaljno spoznali put vjernika i isto tako i put nevjernika, tako da su im oba puta postala jasna kao što je putniku jasan put koji ga vodi njegovom cilju i put koji ga vodi propasti. Stoga su najučeniji ljudi najkorisniji i najiskreniji u savjetu. Oni su ti koji upućuju i ukazuju. Zbog toga su se ashabi istakli nad svima onima koji će doći poslije njih do Sudnjeg dana. Odrasli su na putu zablude kufra i širka, putu koji vodi ka propasti pa ga dobro spoznali. Zatim im je došao Poslanik, sallAllahu alejhi we selem, i izveo ih iz tih tmina na uputu i jasan Allahov put. Izašli su iz potpune zablude u potpuno svjetlo, iz širka u tewhid, iz džehla u znanje, iz zablude na uputu, iz zulma u pravdu, iz zbunjenosti i sljepila u uputu i besiret. Spoznali su vrijednost onoga što su stekli i bezvrijednost onoga u čemu su bili, jer suprotnost jedne strane ukazuje na drugu. Tada im se još više povećala želja i ljubav prema onome što su stekli i mržnja i prezir spram onoga što su ostavili. Postali su ljudi koji najviše vole tewhid, iman i islam, i najviše preziru ono što je suprotno njima. Spoznali su oba puta detaljno.
Što se pak tiče onih koji su došli nakon ashaba, neki među njima su odrasli u islamu, nisu spoznali onaj drugi put tako da im se u nekim detaljima pomiješao put vjernika sa putem nevjernika. A greška se dešava kada se slabo poznaju ova dva puta ili jedan od njih, kao što kaže Omer Ibn Hattab: ”Spone islama će se rušiti jedna za drugom kada u islamu odrastu oni koji nisu spoznali džahilijet”. Ovo ukazuje na potpunost Omerova znanja, radijAllahu anhu. Zato onaj ko ne spozna put nevjernika i ne bude mu jasan, pomisliće da je neki od njihovih puteva put vjernika, a to se već desilo u ovom ummetu u puno stvari iz oblasti akide, znanja i djela (rada). Neke stvari koje su od puta zlikovaca, nevjernika i neprijatelja poslanika svrstali su ih, oni koji nisu znali da su to nevjernički putevi, u put vjernika i pozivali njima proglašavajući nevjernicima one koji se s njima ne slažu uz ohalaljivanje onoga što je zabranio Allah i Njegov Poslanik. To se desilo kod većine novotara: džehmija, kaderija, haridžija i njima sličnim, koji su izmislili novotariju, a zatim tekfirili one koji se sa njima ne bi složili.
Ljudi se po ovom pitanju dijele na četiri skupine:
Prva skupina: Oni koji su spoznali put vjernika i put nevjernika detaljno, znanjem i djelom. Takvi ljudi su najučeniji.
Druga skupina: Oni koji nisu spoznali ni jedan ni drugi. Takvi su putu nevjernika najprivrženiji.
Treća skupina: Oni koji su posvetili pažnju spoznaji puta vjernika, ali ne i suprotna puta. Takvi poznaju suprotan put u cjelini i znaju da da je svaki put koji je oprečan putu vjernika batil pa makar kad pred sobom nebi imali detaljnu predstavu tog puta. Kada čuju nešto što je oprečno putu vjernika okreću glave i ne zauzimaju se spoznajom razloga neispravnosti toga puta. Takvi su na stepenu onih koji su sačuvani strasti tako da im strast ne pada na um niti ih duša poziva njima za razliku od prve skupine koja ih poznaje (tj. strasti) i duša im teži, ali se oni bore protiv svojih duša.
Omer Ibnul-Hattab je upitan o sljedećoj meseli: ”Ko je bolji: čovjek kome na um ne pada strast ili čovjek koga poziva njegova strast pa je on ostavi Allaha radi? On je odgovorio: Onaj čija duša priželjkuje strasti pa ih on ostavi Allaha radi je od onih ljudi čija je srca Allah iskušao u bogobojaznosti, a njima pripada oprost i nagrada velika.”
Takav je primjer onih koji su spoznali novotarije, širk, batil i njihove puteve pa ih zamrzili Allaha radi, klone se njih, a i druge upozoravaju na njih. Udaljili su svoje duše od tih puteva i nisu dozvolili da im ukaljaju njihov iman, niti ostave šubhu i sumnju. Naprotiv, spoznaja tih puteva im samo još više povećava spoznaju istine i ljubav prema njoj s jedne i mržnju prema tim putevima i udaljavanje od njih s druge strane.
Četvrta skupina: Oni koji su spoznali put zla, novotarije i kufra detaljno, a put vjernika općenito. Takvo je stanje onih koji su svoju pažnju posvetili spoznaji pravca različitih ummeta i frakcija, tako da su njihov put spoznali detaljno, ali ne i ono s čim je došao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we selem.
Cilj ovog izlaganja je da kažemo da Allah, subhanehu we te’ala, voli da mi spoznamo put Njegovih neprijatelja pa da ga se klonimo i mrzimo, kao što voli da spoznamo put Njegovih miljenika pa da ga volimo i slijedimo. U spoznaji ove stvari ima koristi i tajni koje zna samo Allah.
Iz knjige: „El-Fevaid“, 160-164 , Ibnul-Kajjim, rahimehulahu te’ala
Preveo: Prof. Idriz Bilibani (1. april 2010)
obrada stazomislama.com