Postoji deset beskorisnih stvari koje su propale, a onome ko ih posjeduje neće koristiti:
1. Znanje koje se ne primjenjuje;
2. Djelo koje nije u skladu sa praksom Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi we sellem, i u kojem nema iskrenosti;
3. Imetak koji se ne troši, tako se njime neće okoristiti njegov sakupljač, niti će taj imetak voditi ka ahiretskom dobru;
4. Srce u kojem nema ljubavi prema Uzvišenom Allahu, čežnje za Njim i boravkom u Njegovoj blizini;
5. Tijelo koje se ne pokorava Uzvišenom Allahu i ne služi Njegovu vjeru;
6. Ljubav kojom se ne pokazuje pokornost Voljenome i izvršavanje Njegovih naredbi;
7. Vrijeme u kojem rob ne pokušava nadoknaditi propušteno ili uraditi neko dobro ili ibadet Uzvišenom Allahu;
8. Razmišljanje o onome što neće koristiti;
9. Služenje nekoj osobi koja te neće približiti Uzvišenom Allahu, a ni donijeti dunjalučku korist;
10. Strah ili nadanje od onoga čija je kika u Allahovoj ruci, koji je zatočenik u Njegovoj vlasti, koji sam sebi ne može korist priuštiti nedaću od sebe otkloniti, koji ne posjeduje ni život, ni smrt, ni čas proživljenja.
A najveća propast od svega spomenutog jeste gubljenje vremena i upropaštavanje srca. Upropaštavanje srca počinje sa davanjem prednošću dunjaluku nad Ahiretom, a vrijeme se gubi nadom u dug život. Svako zlo se krije u slijeđenju strasti i nadanju u dug život, dok je svaki uspjeh vezan za slijeđenje jasne upute i pripremanje za dan povratka Allahu sveznajućem.
A od Allaha stiže pomoć i podrška! Zaista je čudno kad čovjek ima neku potrebu, on svu svoju želju i brigu usmjeri ka Allahu Svemoćnome, da mu On, Uzvišeni, riješi taj problem, ali se nikada ne brine o životu svog srca, niti od Uzvišenog Allaha traži da sačuva njegovo srce od smrti neznanja i zablude, i da ga izliječi od bolesti strasti i sumnji.
No, kada srce umre, čovjek i ne osjeća da čini grijeh!
Ibn Qajjim el-Dževzije, “Riznica znanja”
Obrada : Stazom islama