Ova žena nije dužna obavljati hadždž niti umru jer nema mahrema. Jedan od uvjeta da bi žena bila obavezna obaviti hadždž jeste da ima mehrema, pa ukoliko ga nema, u tom slučaju nije dužna obaviti. Međutim postavlja se pitanje, da li žena koja nema mahrema uopće i ni na koji način nije dužna obaviti hadždž, ili ga nije dužna obaviti lično, ali je dužna nekoga poslati da za nju obavi hadždž?
Poznati stav koji zastupaju pripadnici hanbelijskog mezheba jeste da ovakva žena uopće nije dužna obaviti hadždž, pa makar imala dovoljno imetka da pošalje nekoga da za nju ubavi ovu dužnost. Oni smatraju da ukoliko bi ova žena i umrla, ona ne bi bila griješna niti odgovorna što nije obavili hadždž jer je Uzvišeni Allah rekao:“Hodočastiti Hram je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti…” (Ali Imran, 97) Riječi Uzvišenog: “…onaj ko je u mogućnosti…”, podrazumjevaju dvije vrste mogućnosti, odnosno sposobnosti, a to su šerijatska sposobnost i fizička sposobnost.
Šerijatska sposobnost podrazumijeva da je ta osoba musliman i da je šerijatski punoljetna, i još jedan dopunski uvjet za ženu je da ima mahrema.
Fizička sposobnost podrazumijeva da čovjek ima dovoljno materijalnih sredstava i da bude fizički sposoban da obavi hadždž. Postojanje mahrema kod žene ubraja se u šerijatsku sposobnost i mogućnost. Dakle, ona žena koja nema mahrema, računa se kao i ona koja nema novca da obavi hadždž. Stoga, ovo treba objasniti tim našim sestrama kako bi se smirile i shvatile da njima hadždž u osnovi nije obavezan jer nemaju mahrema.
Neki islamski učenjaci smatraju da je postajanje ženinog mahrema uvjet koji se mora ispuniti da bi žena lično bila obavezna obaviti hadždž, pa ako ne nađe mahrema i izgubi svaku nadu da će ga ikada imati, onda je ona, po njihovom mišljenju, obavezna da pronađe osobu koja će za nju obaviti hadždž, naravno ukoliko ima dovoljno materijalnih sredstava da joj plati put i ostalo što je potrebno. Oni kažu da je ona u istoj situaciji kao i stara i oronula osoba koja ima dovoljno novca za hadždž, ali fizički nije sposobna da ga obavi pa će za to zadužiti nekoga drugog.
Međutim, hvala Allahu, po oba ova miljenja, ovakva žena nije lično dužna obaviti hadždž. Ako preferiramo prvo mišljenje, onda to znači da ona niti mora obaviti hadždž lično, niti je dužna nekoga zadužiti da to obavi za nju, ako preferiramo drugo mišljenje, onda ćemo reći da je njena dužnost da na hadždž pošalje nekoga umjesto sebe, te će na takav način sa sebe skinuti tu obavezu. Dakle, ovo pitanje nije problematično i hvala Allahu na tome.
Šejh Muhammed b. Salih el.Usejmin, rahimehullah
‘Islamsko buđenje – pravila i smjernice’
str:249-250