Od Ebu Hurejre, radijellahu anhu da je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Kijametski dan neka kaže kakvo dobro ili neka ćuti i ko vjeruje u Allaha i Kijametski dan neka počasti svoga komšiju. Ko vjeruje u Allaha i Kijametski dan neka ugosti svoga gosta.” (Mutefekun alejhi)
Djela imana se nekada vežu za prava Allaha azze ve džel kakvo je izvršavanje vadžib i ostavljanja harama. Tu spada i govoriti što je hajr, a prešutjeti ono što nije hajr.
Nekada se djela imana vežu za prava robova; ugošćavanja gosta, počastiti komšiju i ne uznemiravati ga.
Ibn Mesud radijellahu anhu, kaže: “Čuvajte se pespotrebnog govora”, a od imama En-Nehaija rahimehullah, se prenosi: “Ljudi propadaju zbog pespotrebnog (suvišnog) imetka i govora.”
Od šteta koje donosi pretjeran govor
-Uistinu, puno govora za kojim nema potrebe obavezuje krutost i tvrdoću srca, kao što stoji kod Et-Tirmizija, rahimehullah u “Sunenu” od Ibn Omera radijellahu anhu:” Nemojte puno govoriti osim kada je sjećanje na Allaha u pitanju. Doista kada se puno govori, ako nije u pitanju sjećanje na Allaha, srce postane tvrdo – a zaista je najudaljeniji insan od Allaha onaj u koga je srce tvrdo.”
-Omer ibn El-Hatab radijellahu anhu, je rekao:” Ko bude puno govorio puno će i griješiti, a ko bude puno griješio, puno će i grijehe činiti; a ko bude puno grijeha činio, najprije će u vatru.”
-Ibn Mesud radijellahu anhu, je rakao: “Tako mi Allaha pored kojeg drugog boga osim Njega nema, ne postoji ništa na Dunjaluku što je važnije da bude dugo u zatvoru od jezika!”
-Vehb bin Munebih rahimehullah, kaže:”Svi su se mudraci složili oko toga da je osnova svih mudrosti ćutanje!”
-Selefi su uvjek puno hvalili ćutanje tj. ne pričanje o lošem i o onome što te se ne tiče zbog žestine koju takva komunikacija ostavlja na dušu. Ljudi najčešće zapadaju u taj problem, a selefi su se liječili od toga i borili se protiv svojih duša navikavajući ih na šutnju o onome što ih se ne tiče.
Da li vagaš svoje riječi?
Slavljen neka je Uzvišeni Allah! Koliko li samo pričamo, ispitujemo, istražujemo i žudimo za stvarima koje nam nisu od nikakve koristi ni na Dunjaluku, a ni na Ahiretu; to je, doista, suvišan i bezvrijedan govor kada bi čovjek sam sebi svodio račun na kraju dana prije nego li ode na spavanje, vidio bi da je njegov govor o onome u čemu nema koristi, niti ploda ili rezultata mnogo prisutniji nego li govor o onome u čemu ima koristi.
Najviše što uvodi u vatru
Prenosi se od Muaza ibn Džebela, radijellahu anhu da je on rekao Vjerovjesniku sallallahu alejhi ve sellem:“O Allahov Vjerovjesniče, zar ćemo biti pitani i za ono što budemo govorili?” a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je odgovorio: “Majka te neimala! Pa zar će ljude u vatru na licima bacati išta drugo do riječi izgovorene jezicima.” (Et-Tirmizi, hasen-sahih)
Ibn Redžeb rahimehullah, objašnjava da vanjština ovog hadisa ukazuje na to da ono zbog čega ljudi najčešće ulaze u vatru je izgovaranje jezicima, a doista u grijeh izgovaranja spada i:
1. Širk, a on je najveći grijeh kod Allaha azze ve džel.
2. Govor o Allahu subhanehu ve te alla, bez znanja – ovo je sudrug širku.
3. Lažno svjedočenje koje je upoređeno sa činjenjem širka Allahu Uzvišenom.
4. Isto tako i sihr i potvora i drugi veliki i mali grijesi poput laganja, gibeta i nemimeta.
5. Ostali grijesi koji su u vidu djela, a koji većinski bivaju popraćeni govorom koji ih pomaže u tom griješenju.
U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre radijelahu anhu, kaže Vjerovjesnik sallallahu alejhi ve sellem: “Najviše što ljude uvodi u vatru su dva otvora: usta i spolni organ.” (Ahmed i Et-Tirmizi)
Ispravnost jezika i njegov trag na djelima
Jahja ibn Ebi Kesir rahimehullah, kaže da se govor čovjeka utiče na njegova djela – čini ih ispravnim ili neispravnim.
Posljedice bezvrijednog i bespotrebnog govora
Ibn El-Kajjim rahimehullah, kaže: “Što se bespotrebnog govora tiče, to robu doista otvara vrata šera, a sva ta vrata su ulazi šejtanima – na suprotnoj strani sustezanje od takvog bezvrijednog i bespotrebnog govora zatvaraju upravo šejtanu sva ta vrata. A koliko li je samo ratova započelo zbog jedne riječi!”
‘Dersovi odgoja’
Šejh Halid b. Abdur-Rahman El-Husejnan, rahimehullah